Mezgraja (Ugljevik)
Mezgraja | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Bosna i Hercegovina |
Entitet | Republika Srpska |
Opština | Ugljevik |
Stanovništvo | |
— 2013. | 472 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 38′ 11″ S; 18° 58′ 41″ I / 44.6364° S; 18.9781° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST) |
Ostali podaci | |
Pozivni broj | 055 |
Mezgraja je naseljeno mjesto u opštini Ugljevik, Republika Srpska, BiH. Prema popisu stanovništva iz 2013. u naselju je živjelo 472 stanovnika.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Ovaj odeljak bi trebalo proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Istorija[uredi | uredi izvor]
Mezgraja je nekada bilo veoma živopisno selo. Ovdje se nalazi rudnik mrkog uglja. Jedna od poslednjih pruga uskog kolosijeka u Evropi, ukinuta 1979. godine, kojim je saobrćao popularni voz „Ćira“, vodila je iz Bijeljine do Mezgraje. Prelaskom rudnika u Bogutovo Selo, voz se prestao saobraćati.
Mezgraja je posle Drugog svetskog rata bila moderno selo u to vreme na prostorima tadašnje SFRJ. Mnogi seljaci iz obližnjih sela su bili zaposleni u rudniku mrkog uglja u istom selu što je davalo veliki napredak stanovnicima da lakše prevaziđu tadašnje posleratne krize i školuju mlade.
U to vreme je već kao selo posedovala struju, prugu, te zatim dve prodavnice, ambulantu, berbernicu (frizerski salon) i naravno pijacu gde su seljaci mogli prodati stoku i žitarice.
Početkom pedesetih godina jamski otkop uglja lagano prelazi u površinski kop (danas je tu veštačko jezero) koje omogućuje i daje dalju ideju za otvaranje novog rudnika i termoelektrane u Ugljeviku.
Selo se prostiralo između dva brda uzvodno rekom Mezgrajicom. Sa jedne strane se nalazi Jablan grad — brdo pored kog su na obližnjim proplancima zaseoci Gajići i Nikolići, te sa druge strano brdo zvano Kosa na kom su zaseoci Mijatovići, Mirkovići, Lazići (Arapovići). Graniči se i sa sledećim selima, a to su : Jasenje, Ogorelica i Mumbašići, te se desnom stranom lagano pored Mumbašića spušta do reke Janje, koja razdvaja selo Peljave sa Mezgrajom.
Selo je počelo da gubi svoj način života odlaskom rudnika i povlačenjem pruge. Krajem sedamdesetih, rudnik mrkog uglja je preselio otkop na prostore Bogutovog Sela tako da Mezgraja ostaje faktički odsečena pružnim tokom od Ugljevika, što stanovništvu zadaje velike ekonomske poremećaje u razvoju sela.
Krajem osamdesetih RiTE Ugljevik ojačavaju svoje površinske kopove i postepeno dolaze u podnožje Mezgraje i počinju sa eksploatacijom zaseoka Kolona (gde je bilo skoro 50 kuća), te osnovne škole Veljko Lukić Kurjak. Ispod kolone je napravljena brana za predviđeno akumulaciono jezero Mezgraja u svrhe TE Ugljevik. Stanovnici naseljeni uz rečni tok su se lagano selili (većinski u Novi Ugljevik) te je selo ostalo podeljeno između dva proplanka i bez škole. Nailaskom teške političke i ekonomske krize rudnik još uvek nije u fazi svog otkopa uglja, ali postoje naznake da će se u skorije vrijeme ponovo pokrenuti rudnik. Selo je danas podeljeno na dva dijela (Kosa i Gaj), svaki dio je osposobio školu, vodovod, putnu komunikaciju tako da sada ima dvije škole, dva vodovoda i oko 70% asfaltiranih puteva u Mjesnoj Zajednici.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, mjesto je imalo 714 stanovnika.