Meridijanski instrument

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Meridijanski instrument na Kufner opservatoriji u Beču

Meridijanski instrument ili meridijanski krug je astronomski tranzitni instrument kojim se na astronomskim opservatorijama, uz pomoć časovnika, određuju apsolutne koordinate (rektascenzija i deklinacija), tj. tačni položaji nebeskih tela.

Instrument se sastoji iz masivnog izduženog cilindričnog (najčešžće metalnog) oslonca koji predstavlja osu instrumenta. Ova osa je postavljena potpuno vodoravno i nalazi se pričvršćena na duboko utemeljenim stubovima koji nose ceo intrument. Astronomski durbin je postavljen normalno na osu instumenta (njegova optička osa je normalna na osu instrumenta). Kako je osa instrumenta postavljena u pravcu istok-zapad, optička osa durbina će se naći u ravni meridijana mesta iz kojeg se posmatra, i durbin će se moći kretati po toj ravni. Koncentrično sa osom instrumenta, montiran je tačno izdeljen vertikalni krug, pomoću kojeg se može očitati visina pravca u koji je uperen durbin. U vidnom polju durbina nalazi se vertikalna končanica (končić), pomoću koje se može tačno odrediti trenutak kada određeni astronomski objekat preseče nebeski mesni meridijan. Tačno vreme koje u tom trenutku pokazuje časovnik (posebno podešen) jednako je rektascenziji posmatranog objekta. Druga koordinata (deklinacija tela) se dobija kao razlika očitanog ugla sa vertikalnog kruga i poznate posmatračeve geografske širine.

Prvi moderni meridijanski instrument napravio je 1690. Ole Remer, iako su ideju da se astronomski instrument fiksira za mesni meridijan imali još antički astronomi (o čemu piše Ptolemej), što je učinio Tiho Brahe, napravivši veliki meridijsnki kvadrant (kako tada durbin još nije bio poznat).

Literatura[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]