Meseršmit Me 262

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Meseršmit Me 262
Meseršmit Me 262
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Naoružanje
Dužina10,6
Razmah krila12,6
Visina3,5
Površina krila21,7
Prazan3795
Normalna poletna6473
Maks. masa pri uzletanju7130 kg
Turbo-mlazni motor2 x TRD Junkers Jumo 004B-1 Orkan
Potisak TMM900 kN
Maks. brzina na Hopt900 km/h
Taktički radijus kretanja1050 km
Plafon leta11450 m
Osnovno2-4 topa od 30 mm, 24 rakete od 55 mm
Bombe2 x 250-500 kg

Meseršmit Me 262 lastavica (nem. Messerschmitt Me 262 Schwalbe) — nemački mlazni lovac 1. generacije, lovac-bombarder, noćni lovac i izviđač, u toku Drugog svetskog rata. To je prvi mlazni avion na svetu koji se serijski proizvodio, a ujedno je i prvi mlazni avion koji je učestvovao u borbi.[1]

Meseršmit 262, u tri projekcije.

Razvoj i borbena upotreba[uredi | uredi izvor]

Me 262 je predstavljao prekretnicu u istoriji vazdušnog ratovanja. Iako je predstavljao neverovatan kvalitativni skok u odnosu na dotadašnje lovačke avione, uveden je u borbenu upotrebu relativno kasno (krajem 1943. godine) i u početku je totalno pogrešno primenjivan. Ukupno je proizvedeno oko 1.400 primeraka ali je operativno bilo samo oko 300.

Pilotska kabina Meseršmita 262

Me 262 je prvobitno zamišljen i projektovan kao lovački avion. Međutim, po ličnom Hitlerovom naređenju morao je biti pretvoren u jurišni bombarder što je zahtevalo njegovo opremanje nosačima za bombe. Ukoliko se ima u vidu činjenica da je Me 262 bio čistokrvni lovački avion, njegovo pretvaranje u jurišnog bombardera je bilo izuzetno komplikovano i značajno je odložilo njegovo uvođenje u borbenu upotrebu. Bombarderska verzija imala je malu nosivost dok su bombe koje su se nalazile na spoljnim nosačima značajno smanjivale maksimalnu brzinu aviona zbog čega je njegov značaj kao jurišnog bombardera bio veoma mali.[2] Hitler je konačno uspeo da sagleda potencijalni značaj ovog mlaznog lovca u vazdušnoj odbrani Trećeg rajha, ali je tada već bilo kasno. Iako je Me 262 stekao zastrašujuću reputaciju, nedostatak goriva, konstantni napadi iz vazduha kao i mali broj iskusnih pilota obučenih za let na mlaznim lovcima značajno su umanjili njegov uticaj na dalji tok rata.

Veoma komplikovan za letenje Me 262 je zahtevao da njime upravljaju iskusni piloti. Zbog toga su pred kraj Drugog svetskog rata formirane male elitne lovačke jedinice, sastavljene od najpoznatijih nemačkih lovačkih asova koji su letelei na Me 262. Neki od njih su i pogunuli pilotirajući ovim avionom kao što je to bio slučaj sa Valterom Novotnijem. Njega su, prilikom sletanja na aerodrom napali i oborili saveznički lovci.

Dok je u punoj brzini i na visini skoro je nedodirljiv, jedini je problem bio da se piloti naviknu da imaju malo vremena da naciljaju (brzo prolete pored cilja). Međutim svako uplitanje u manevarsku borbu sa lovačkim avionima tog doba bilo je totalno neizvesno, na malim brzinama ovaj avion je trom i maltene, bez manevra.

Relativno rizično je bilo i poletanje, priraštaj potiska mlazni motora je znatno sporiji od vučne sile sa klipno — elisnim pogonom. Odjednom se ispostavi da je poletna staza nedovoljno dugačka i da nema dovoljno brzine za poletanje. I sletanje je bilo problematično, pošto nema elisu koja pravi otpor kada se oduzme gas, nije bilo moguće značajnije ga usporiti u vazduhu (nije imao vazdušne kočnice). To je imalo i svoje prednosti, tokom vazdušne borbe ukoliko treba brzo pobeći pređe se u strmo obrušavanje i avion iz istih razloga ubrzava vrlo brzo.

Iako neverovatno opasan protivnik, Me 262 je imao i jedan ozbiljan nedostatak. Naime, gorivo koje se koristilo za pogon mlaznih motora bilo je veoma zapaljivo. Često je samo nekoliko pogodaka iz mitraljeza savezničkih lovaca bilo dovoljno da se nemački lovac pretvori u vatrenu buktinju. Zbog toga su nemački piloti vršili napade na bombarderske formacije pri punoj brzini i retko su se upuštali u manevarsku borbu sa njihovom lovačkom pratnjom.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Ipak bila je to izuzetna letelica i piloti su voleli da lete na njoj, bila je to brza ptica. Piloti koji su pametno leteli tim avionom i imali podršku na sletanju bili su maltene sigurni da će toga dana u kantini posle letenja piti pivo sa svojim kolegama.

Primera radi, u to doba (kraj 1944-1945) imali su i Englezi mlazni avion Gloster meteor, ali taj avion po kvalitetu nije bio ni blizu nemačkom Me-262. Skoro nikakve rezultate nije postizao u vazdušnim borbama, jedini kvalitet mu je bila brzina. Zbog toga ga nisu ni sami Englezi mnogo koristili u borbama.

Meseršmit Me 262 nije mogao ništa specijalno da uradi krajem Drugog svetskog rata. Rat je već bio izgubljen i nemačka industrija nije više bila u stanju da proizvodi kvalitetne delove za avione. To je bio jedan od uzroka što su mlazni motori bili izuzetno nepouzdani. Pogotovu su problem bili materijali otporni na visoke temperature.

Zarobljeni primerci ovog aviona predstavljali su veoma dragocen ratni plen. Velike sile kao što su SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i SSSR, transportovali su zarobljene primerke Me 262 do opitnih centara na svojoj teritoriji gde su poslužili kao osnova za dalji razvoj mlazne lovačke avijacije.

U naoružanju[uredi | uredi izvor]

Nekoliko asova Luftvafe, pilota na Me 262[uredi | uredi izvor]

Meseršmit 262 2, noćni lovac.
  • Adolf Galand. Komandant lovačke avijacije. Zalagao se za uvođenje u naoružanje Me 262 kao lovački avion. Kasnije, iz različitih razloga, vezanih za novi lovac, bio je smenjen sa svoje dužnosti, i januar 1945. godine postavljen za komandanta nove jedinice mlaznih lovaca - JV 44, naoružanu avionima Meseršmit Me 262. Oborio, leteći na mlaznom lovcu 7 savezničkih aviona. Ukupno je oborio 104 aviona u 425 poletanja, od kojih najveći broj tokom borbe za Ujedinjeno Kraljevstvo i na zapadu.
  • Johanes Štajnhof. Zadužen za preobuku pilota lovaca u jedinici Adolfa Galanda JV 44. Oborio 6 aviona leteći avionom Me 262. Ukupan broj njegovih vazdušnih pobeda iznosi 176 aviona.
  • Erih Hartman. Najbolji pilot lovac za vreme Drugog svetskog rata. Zbog svojih zasluga dobija poziv marta 1944. godine da se pridruži jedinici Me 262 u formiranju. Usled jako malog broja borbenih zadataka vraća se u svoju prethodnu jedinicu pre nego što je uspeo da obori i jedan avion Meseršmitom Me 262. Ukupno je oborio tokom rata 352 aviona.
  • Valter Novotni. Formirao prvu lovačku jedinicu od Me 262. Od ukupno 258 pobeda, 3 je postigao lovcem Me 262, pre nego što je oboren 8. novembra 1944. godine istočno od grada Hasepa.
  • Kurt Velter. Bio je najbolji pilot mlaznih noćnih lovaca, oborivši skoro 30 aviona svojim Me 262. U ratu je oborio ukupno 63 aviona od kojih 56 u noćnim akcijama, a od tog broja su čak 33 aviona Moskito.
  • Franc Šal. Pilot lovac koji je oborio ukupno 133 aviona od kojih 17 avionom Me 262. Poginuo 10. aprila 1945. prilikom sletanja avionom Me 262.
  • Rudolf Rademaher. Pilot lovca i mlaznim noćnim lovcem. Zauzima drugo mesto po oborenim avionima mlaznim noćnim lovcem. Za vreme rata oborio 97 savezničkih aviona, od kojih 16 kao mlazni noćni lovac.
  • Hejnc Ber. Pilot sa 221. priznatom pobedom od kojih 16 kao mlazni noćni lovac. Zauzima treće mesto među pilotima mlaznih noćnih lovaca.

Sačuvani primerci Me 262[uredi | uredi izvor]

Meseršmit 262 u Tehničkom muzeju u Minhenu
Me 262 izložen u muzeju Kraljevskog ratnog vazduhoplovstva u Kosfordu

Nemačka

Me 262, lovac (br.500071), pripadao III eskadrili sedmog lovačkog puka - III./JG 7.

Velika Britanija

  • Muzej Kraljevskog ratnog vazduhoplovsta, filijala u Kosfordu - RAF Museum Cosford
Me 262A-2a, lovac-bombarder (br.112372). Pripadao lovačkoj I eskadrili sedmog puka "Novotni“ I./JG 7 „Novotni“. Prilikom povlačenja Nemaca ostavljen je u Fasbergu. Dana 23. juna 1945. godine preleće za Farnboro, Ujedinjeno Kraljevstvo, gde je učestvovao u različitim ispitivanjima. Po završetku ispitivanja predat je muzeju.

Sjedinjene Američke Države

  • Ed Moloney’s Plans of Fame Museum, Čino
Me 262A-1a/U3, lovac dvosed
  • Nacionalni muzej vazduhoplovstva i kosmonautike - (National Air and Space Museum), Vašington
Me.262A-1a, lovac (br.500491), pripadao II eskadrili sedmog lovačkog puka - II./JG 7.
Me 262A-1a, lovac (br.501332), pripadao III eskadrili šestog lovačko-bombarderskog puka - III./KG(J) 6.
Me 262B-1a/U4, dvosed. školsko-trenažni avion (br.110639). Bio je izložen totalnoj prepravci 1993. godine da bi se stvorila leteća replika Me 262C, zahvaljujući dostupnoj originalnoj proizvodnoj dokumentaciji.

Australija

Me 262A-2a, lovac-bombarder (br.500200). Pripadao grupi II bombarderske eskadrile KG(J) 51. Zarobljen od strane britanskih vojnika u Fasbergu 7. maja 1945. godine, nakon čega je dostavljen u Farnboro. Posle sprovedenih ispitivanja, u novembru 1946. godine je dat Australiji kao poklon britanske vlade, i postavljen u Kanberskom Australijskom ratnom memorijalu - Australian War Memorial. U 1970. godinu avion je predat Kanberskom Treloar Centre.

Južnoafrička Republika

  • Narodni istorijski muzej Južne Afrike
Me 262B-1a/U1, dvosed, noćni lovac (br.110305). Zarobljen u Magdeburgu. Dana, 19. maja 1945. godine avion preleće u Farnboro, gde je tokom oktobra i novembra služio kao eksponat izložbe trofejnog oružja. Nakon toga avion se koristi za različita ispitivanja, a marta 1947. godine predat je SAAF Central Air School u Dunotavre-u, Južnoafrička Republika. Tokom 1971. godine, posle otpisa, avion je remontovan i predat muzeju.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rendulić 2014
  2. ^ Chant 1977, str. 36–37

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Chant, Christopher (1977). „Messerschmit 262 Schwalbe”. II svijetski rat, Avioni (na jeziku: hrvatskom). Zagreb: Alfa. str. 36—37. 
  • Nowarra, Heinz J. (1993). Die Deutsche Luftrüstung 1933-1945: Band 3 Flugzeugtypen Henschel - Messerschmitt. Koblenz: Bernard & Graefe Verlag. str. 222—231. ISBN 978-3-7637-5467-0. 
  • Marck, Bernard (1997). Historie de L'aviation. Paris: Flammarion. ISBN 2-08-010038-6. 
  • Simons, David; Withington, Thomas. Die Geschichte der Fligerei (na jeziku: (jezik: nemački)). Bath: Parragon Books Ltd. ISBN 978-1-4054-8950-8. 
  • Rendulić, Zlatko (1974). Vazduhoplovne doktrine - gledišta i tehnika. Beograd: Vojnoizdavački zavod. 
  • Rendulić, Zlatko (2014). Lovačka avijacija 1914-1945. (na jeziku: (jezik: srpski)). Valjevo: Teovid. ISBN 978-86-83395-36-1. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]