Metro stanica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Metro stanica u Minhenu

Metro stanica je podzemna železnička stanica. Postoje i metro stanice sa više nivoa, kada se radi o stanici sa dve ili više metro linija koje prolaze kroz nju.

Stanice na linijama metroa imaju višestruku funkciju – formiraju prostore za povezivanje podzemne železnice sa nadzemnim transportnim sistemima, omogućavaju lak pristup putnika do i od vozila, kao i efikasnu kontrolu i prihvataju dodatne urbanističke i saobraćajne funkcije, kao što su parkinzi, poslovni i komercijalni prostori i drugo.

Povezivanje podzemne železnice sa tradicionalnim sistemima javnog prevoza podrazumeva da se na površini obezbedi efikasna veza. U nadzemnom delu, stanice su odvojene od uličnih površina ulazom u nivou ulice. Stanični peroni su denivelisani u saglasnosti sa metro linijom.

Sistemi za regulisanje putničkog saobraćaja na stanicama[uredi | uredi izvor]

Da bi sve funkcionisalo, moraju biti uspostavljeni određeni sistemi, kao prvo, kupovina karata, koja mora biti pojednostavljena i, verovatno, automatizovana. Zatim sistemi poništavanja i kontrole karata, takođe automatizovani i organizovani na takav način da mogu da obrade velike količine putnika za kratko vreme.

Informisanost putnika je veoma bitna. S obzirom na to da je metro lociran pod zemljom, jedini način orijentacije putnika u prostoru je preko vizuelnih i zvučnih informacija ugrađenih u metro sistem. Ove informacije moraju biti jasne i lako čitljive da bi se izbegao osećaj zbunjenosti kod putnika i ubrzao njihov protok.

Najčešće postoji nekoliko ulaza u metro stanicu, koje ujedno lišavaju rizika prelazak ulice s jedne na drugu stranu. U nekim slučajevima, metro stanice mogu biti povezane za važnijim zgradama (robne kuće, važne institucije itd.).

Dodatno, metro stanice se projektuju tako da obezbede organizovano usmeravanje putnika kroz stanične objekte, pešačke prilaze, prolaze, eskalatore, liftove. Stanični peroni predstavljaju ključni deo stanice jer se na njima obavlja ukrcavanje i iskrcavanje putnika. Moraju biti tako organizovani da omoguće brzu i bezbednu razmenu putnika. Pre svega, peron se nalazi tačno na visini ulaza u voz. Dužina perona odgovara dužini najvećeg voznog sastava uvećanoj za 2-4m. Širina proizilazi iz predviđenog kapaciteta putnika. Minimalna širina za bočne perone je 3.5m, a za središne 8-12m. Za pristupe peronima do visine od 4m primenjuju se stepeništa, od 4-8m stepeništa i eskalatori, a preko 8m samo eskalatori. Poželjno je obezbediti i liftove za stare i bolesne ljude i invalide.[1]

Označavanje metro stanica[uredi | uredi izvor]

Na ulazu u stanicu, na ulici, logo metro kompanije čija je stanica označava ulaz u stanicu – najčešće veliko slovo „M“. (u Londonskom metrou, logo za podzemnu železnicu je krug sa natpisom Undergound na sredini).

Arhitektura metro stanica[uredi | uredi izvor]

Neki sistemi podzemne železnice, kao što su oni u Montrealu, Stokholmu i Moskvi, su poznati po njihovoj prelepoj arhitekuturi i javnim umetničkim slikama i mozaicima.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „podzemna željeznica”. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 17. 1. 2020. 
  2. ^ „Deset najlepših metro stanica sveta”. Kuća Stil. 2. 7. 2015. Pristupljeno 18. 1. 2021. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]