Međa (Žitište)

Koordinate: 45° 32′ 06″ S; 20° 48′ 21″ I / 45.534903° S; 20.805866° I / 45.534903; 20.805866
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Međa
Pravoslavna crkva
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugSrednjobanatski
OpštinaŽitište
Stanovništvo
 — 2011.623
 — gustina17/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 32′ 06″ S; 20° 48′ 21″ I / 45.534903° S; 20.805866° I / 45.534903; 20.805866
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina81 m
Površina48,7 km2
Međa na karti Srbije
Međa
Međa
Međa na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj23234
Pozivni broj023
Registarska oznakaZR

Međa, ranije Pardanj (mađ. Párdány), je naseljeno mesto u opštini Žitište, u Srednjobanatskom upravnom okrugu, u Srbiji. Prema popisu iz 2022. bilo je 623 stanovnika.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Međa je izgrađena u istočnom delu opštine, kilometar od državne granice prema Rumuniji. Naselje se nalazi na 81 m nadmorske visine.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Međa spada u red najstarijih naselja u opštini i u čitavom Banatu. Prvi put se pominje pod nazivom Pardanj 1247. godine kao manastirsko mesto.

Godine 1753. Pardanj je zabeležen kao srpsko naselje. Austrijski carski revizor Erler je 1774. godine primetio da se mesto "Bardan" nalazi u Bečkerečkom okrugu i distriktu. Stanovništvo je bilo srpsko.[1] Kada je 1797. godine popisan pravoslavni klir Temišvarske eparhije u mestu "Pardanju" su zapisana četiri sveštenika, koji su se služili samo srpskim jezikom. Bili su to parosi, pop Velislav Živković (rukop. 1761), pop Arsenije Branković (1763), te dva đakona - Adam Živković (1796) i Adam Branković (1796).[2]

Polovinom 18. veka u naselja se doseljavaju Mađari i Nemci. Početkom 19. veka postojala su dva naselja — Mađarski Pardanj i Srpski Pardanj. Dva Pardanja se ujedinjuju u jedan 1907. godine.

Nakon Prvog svetskog rata, Versajskim mirom juna 1919. godine, Pardanj je pripao Rumuniji. U sastavu rumunske države ostao je do 6. aprila 1924. godine kada je ušao u sastav Kraljevine SHS. Rumunske vlasti su prilikom odlaska odnele nameštaj iz opštinske bolnice i posekle voćke u bolničkom parku,[3] opljačkale su žito i stoku od stanovništva, kao i železničku stanicu i srpsku čitaonicu.[4] Nacionalni sastav stanovništva je tada bio 1763 Nemca, 1077 Srba, 165 Mađara i 4 Jevreja.[5] U novoj državi dobija ime Ninčićevo, po ministru Ninčiću, deo je Podunavske oblasti, zatim Dunavske banovine.

Posle Drugog svetskog rata na mesto Nemaca doseljavaju se stanovnici iz Bosne i Hercegovine. Novodoseljeni stanovnici naselju daju ime Međa zbog blizine državne granice.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Međa živi 935 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,1 godina (41,6 kod muškaraca i 46,4 kod žena). U naselju ima 486 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,37.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
style="padding: 0;"
Demografija[6]
Godina Stanovnika
1948. 2.555
1953. 2.638
1961. 2.367
1971. 2.047
1981. 1.636
1991. 1.403 1.355
2002. 1.155 1.212
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[7]
Srbi
  
1.024 88,65%
Mađari
  
43 3,72%
Romi
  
25 2,16%
Hrvati
  
6 0,51%
Jugosloveni
  
5 0,43%
Makedonci
  
4 0,34%
Crnogorci
  
2 0,17%
Nemci
  
2 0,17%
Rumuni
  
1 0,08%
nepoznato
  
32 2,77%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Poznati građani[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  2. ^ "Temišvarski zbornik", Novi Sad 9/2017.
  3. ^ "Politika", 14. mart 1924, str. 3
  4. ^ "Politika", 6. apr. 1924, str 3
  5. ^ "Politika", 7. apr. 1924, str. 5
  6. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  7. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  8. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]