Međunarodni krivični sud

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Međunarodni krivični sud
International Criminal Court  (engleski)
Cour pénale internationale  (francuski)
المحكمة الجنائية الدولية  (arapski)
国际刑事法院  (kineski)
Международный уголовный суд  (ruski)
Corte Penal Internacional  (španski)
International Criminal Court
Članice i potpisnice Rimskog statuta
  članice
  potpisnice koje nisu ratifikovale potpis
  potpisnice koje su opozvale potpis
  nisu članice i nisu potpisale Rimski statut
  Država članica koja je kasnije povukla svoje članstvo
Logo Međunarodnog krivičnog suda
SkraćenicaICC
Datum osnivanja17. jula 1998. (Rimskim statutom)
1. jula 2002. (stupio na snagu)
Tipmeđunarodni sud
SedišteHag,
 Holandija
Članovi123 države
Službeni jeziciengleski, francuski, arapski, kineski, ruski, španski[1]
Radni jezici: engleski,
francuski
PredsednikPjotr Hofmanski
Veb-sajtwww.icc-cpi.int

Međunarodni krivični sud (engl. International Criminal Court, ICC ili ICCt)[a] je međunarodni sud sa sedištem u Hagu, osnovan Rimskim statutom koji je stupio na snagu 1. jula 2002. godine. Međunarodni krivični sud predstavlja telo nadležno za suđenja za međunarodna krivična dela počinjena na teritoriji ili od strane državljana država koje su pristupile sudu. Osnivanje suda je podržalo blizu 90 zemalja, ali ne i SAD, Rusija i Kina.

Međunarodni krivični sud je prvi i jedini stalni međunarodni sud sa jurisdikcijom da procesuira pojedince za međunarodne zločine genocida, zločine protiv čovečnosti, ratne zločine i zločine agresije. Razlikuje se od Međunarodnog suda pravde, organa Ujedinjenih nacija koji razmatra sporove između država. Iako je hvaljen kao veliki korak ka pravdi,[2] i kao inovacija u međunarodnom pravu i ljudskim pravima,[3] MKS se suočio sa brojnim kritikama vlada i civilnog društva, uključujući prigovore na njegovu nadležnost, optužbe za pristrasnost, evrocentrizam i rasizam,[4] dovođenja u pitanje pravičnosti njegovih postupaka za izbor predmeta i suđenja, i sumnje u njegovu efikasnost.

Nastanak suda[uredi | uredi izvor]

Generalna skupština UN je 1948. godine zatražila od Komisije za međunarodno pravo da ispita mogućnost osnivanja stalnog međunarodnog krivičnog suda. Prvi nacrti dostavljeni su 1951. i 1953. godine, ali je ovo pitanje palo u drugi plan usled blokovske podeljenosti i Hladnog rata.

Do obnove inicijative dolazi 1990. i 1992. godine, a Komisija Generalnoj skupštini podnosi nacrt statuta 1993. godine, koji je revidiran 1994. Generalna skupština UN nakon toga osniva ad hoc komitet koji 1995. godine zaključuje da se nastavi sa radom na statutu i priprema diplomatska konferencija i usvajanja konačne verzije statuta. Na plenipotencijarnoj diplomatskoj konferenciji održanoj u Rimu pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija u julu 1998. godine usvojen je Statut tog suda.

Pošto je 11. aprila 2002. godine 66 zemalja članica (od 139 zemalja potpisnica) deponovalo instrumente ratifikacije, Statut Međunarodnog krivičnog suda stupio je na snagu 1. jula 2002. godine.

Nadležnost suda[uredi | uredi izvor]

Sud je nadležan za vođenje krivičnog postupka u vezi sa sledećim međunarodnim krivičnim delima:

Međunarodni krivični sud je nadležan za navedena dela u slučaju kada je neko od tih krivičnih dela učinjeno na teritoriji neke od zemalja koje su prihvatile Statut, ili je delo učinjeno od strane njihovog državljanina. U slučaju da je reč o zemlji koja nije prihvatila Statutu, moguće je da ona svojom izjavom prihvati nadležnost Suda samo za konkretan slučaj. Sud može biti nadležan i u odnosu na slučaj kada krivično delo tužiocu prijavi Savet bezbednosti postupajući na osnovu odredaba glave VII Povelje UN.

Organizacija suda[uredi | uredi izvor]

Zgrada Međunarodnog krivičnog suda u Hagu

Sud čine sledeća tela:

  • Predsedništvo
  • tri sudska odeljenja (žalbeno, sudeće i ono koje vodi prethodni postupak)
  • Kancelarija tužioca
  • Sekretarijat

Sud je sastavljen od 18 sudija s tim što na predlog Predsedništva Skupština država članica MKS taj broj može povećati. Žalbeno odeljenje sastoji se od predsednika i još četiri sudije. Sudeće i veće za prethodni postupak imaju najmanje 6 članova (1 sudija se po potrebi dodaje jednom ili drugom veću) a u ovim većima pretežniji je broj sudija koji imaju iskustva u krivičnom pravu. To za posledicu ima da u žalbenom veću sedi veći broj sudija koji imaju iskustva u međunarodnom pravu.

Statutom su određeni kriterijumi za izbor sudija (eminentnost u struci i dr.). Predviđen je dosta složen postupak izbora sudija sa dve liste od koje jednu čine stručnjaci iz oblasti krivičnog prava, a drugu oni iz oblasti međunarodnog prava (pre svega međunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava), s tim što se bira nešto veći broj sudija koji imaju iskustvo u oblasti krivičnog prava. Svaka država članica može da predloži kandidate za sudiju, a izbor se vrši tajnim glasanjem na sednici Skupštine država članica. Sudije moraju biti državljani različitih zemalja, tj. dvoje sudija ne mogu biti državljani različitih zemalja, tj. dvoje sudija ne mogu biti državljani iste zemlje.

Statut pravi razliku između službenih i radnih jezika Suda. Službeni jezici su arapski, engleski, francuski, kineski, ruski i španski. Na njima se objavljuju presude Suda kao i druge bitne odluke koje donosi Sud. Radni jezici suda su engleski i francuski. Izuzetno, uz odobrenje Suda može se na zahtev stranke u postupku odobriti da ta stranka koristi neki drugi jezik.

Skupština država članica[uredi | uredi izvor]

Rimski statut predviđa Skupštinu država članica MKS, tj. onih zemalja koje su prihvatile Statut. Nju čine predstavnici tih zemalja, i to tako što svaka zemlja ima po jednog predstavnika u Skupštini, odnosno jedan glas prilikom odlučivanja. Skupština ima više važnih nadležnosti od kojih posebno treba istaći to da je ona nadležna i za izmene i dopune Statuta Međunarodnog krivičnog suda, odnosno ima ulogu koju u nacionalnim pravnim sistemima ima zakonodavno telo.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The International Criminal Court: An Introduction”. Arhivirano iz originala 3. 3. 2013. g. Pristupljeno 25. 11. 2012. „The official languages of the ICC are Arabic, Chinese, English, French, Russian and Spanish and the working languages are currently English and French 
  2. ^ „International Criminal Court | Definition, History, Purpose, & Facts | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-03-16. 
  3. ^ Dancy, Geoffrey Thomas (14. 5. 2021). „The hidden impacts of the ICC: An innovative assessment using Google data”. Leiden Journal of International Law (na jeziku: engleski). 34 (3): 729—747. ISSN 0922-1565. S2CID 236571212. doi:10.1017/S0922156521000194. 
  4. ^ Allo, Awol. „The ICC's problem is not overt racism, it is Eurocentricism”. www.aljazeera.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-03-23. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Sajtovi UN i MKS[uredi | uredi izvor]

Drugi sajtovi[uredi | uredi izvor]


Greška kod citiranja: Postoje oznake <ref> za grupu s imenom „lower-alpha“, ali nema odgovarajuće oznake <references group="lower-alpha"/>