Milan Jović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Milan Jović
Milan Jović
Lični podaci
Datum rođenja1951.
Mesto rođenjaDonja Trnova kod Ugljevika, FNRJ
Datum smrti9. februar 1993.(1993-02-09) (41/42 god.)
Mesto smrtiBilalići kod Teočaka, Republika Srpska
Vojna karijera
ČinPukovnik
Učešće u ratovimaRat u Sloveniji
Rat u Hrvatskoj
Rat u Bosni i Hercegovini

Milan Jović (Donja Trnova 1951Bilalići 1993), je bio pukovnik Vojske Republike Srpske tokom raspada Jugoslavije i rata u BiH.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Milan Jović rođen je 1951. godine u selu Donja Trnova, opština Ugljevik. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, a učiteljsku školu završio je u Bijeljini, nakon koje upisuje Vojnu akademiju. Službovao je u više gradova Jugoslavije (Zagreb, Varaždin, Maribor...).

Rat u Sloveniji[uredi | uredi izvor]

Raspad Jugoslavije zatekao ga je na dužnosti načelnika štaba 195. motorizovane brigade u Mariboru. Ocijenivši da u Mariboru nisu poželjni, on je sa svojom vojskom krenuo u proboj prema Dravi i na tom putu su jedina kolona, koja u povlačenju kroz ovu bivšu jugoslovensku republiku, vodi borbu.

Svi vojnici Slovenci i Hrvati, a njih je bilo najviše, bili su već dezertirali. Imao sam samo 48 vojnika, onih pravih riješenih da i po cijenu života neprijatelju ne predaju tenkove i druga oklopna vozila“, pričao je pukovnik Jović reporteru „Večernjih novosti“.

Pred Dravogradom ih opkoljavaju jake snage slovenačke teritorijalne odbrane. U borbi koja se razvila komandant Jović je teško ranjen, ali ne napušta komandno mjesto. Dva dana on je sa svojom jedinicom držao Dravograd, a zatim je stigla odluka vrhovne komande o povlačenju vojske iz Slovenije, pa se sa jedinicom morao uputiti prema Srbiji.

Rat u Hrvatskoj[uredi | uredi izvor]

Jovićeva 195. motorizovana brigada je stacionirana u Valjevu, kada je počeo rat u Hrvatskoj. Jović je prešao u Loznicu, odakle je sa Lozničanima krenuo na Baniju. Jedinica je stigla do predgrađa Karlovca, ali su se povukli po naredbi više komande.

Pukovnik Jović se sa jedinicom vratio u Loznicu. Tu je od provjerenih i prekaljenih boraca i oficira formirao 195. borbenu grupu sa kojom odlazi u istočnu Slavoniju, u selo Nijemci. U borbama kod Nijemaca biva ponovo ranjen. Na ratištu biva postavljen za komandanta Lozničke brigade, koja u Slavoniji ostaje do kraja rata.

Rat u Bosni i Hercegovini[uredi | uredi izvor]

Početkom rata u Bosni i Hercegovini, Milan Jović se odaziva na poziv upućen oficirima rođenim na teritoriji ove bivše jugoslovenske republike, da dođu i pomognu svoj narod. Dolazi na Majevicu i biva postavljen za komandanta Prve majevičke brigade, sa komandom u Ugljeviku.

Prva linija fronta je na samo nekoliko kilometara od njegove rodne Trnove. Za pukovnikom Jovićem na Majevicu dolazi nekolicina njegovih saboraca, Lozničana.

U vrijeme velike muslimanske ofanzive na Majevici, u rejonu releja Stolice, u oktobru 1992. godine, pukovnik Jović je u borbi ranjen i po treći put. Ranu je odbolovao na nogama.

Pukovnik Milan Jović poginuo je 9. februara 1993. godine u selu Bilalići, gdje je predvodeći svoje borce pao pokošen rafalom nadomak muslimanskog uporišta Teočak.

Na sahrani, na groblju u njegovom rodnom selu Trnovi, od njega se oprostilo stotine građana, među kojima i visoko vojno rukovodstvo tadašnje Republike Srpske, na čelu sa Ratkom Mladićem.

Povodom Vidovdana, krsne slave VRS, 28. juna 1993. godine pukovnik Milan Jović je posthumno odlikovan Ordenom Nemanjića.

U njegovu slavu, opština Ugljevik, jednom godišnje organizuje manifestaciju „Jovićevi dani“.

Jedno vrijeme osnovna škola u Trnovi je nosila njegovo ime, da bi pod pritiskom promijenila ime, i sada nosi ime još jednog Trnovca Filipa Višnjića. Zanimljiv je podatak, da je prije nego što je dobila ime „Milan Jović“, škola nosila ime Vase Jovića Popca, partizanskog heroja iz Drugog svjetskog rata, koji je iz iste porodice kao i Milan Jović.

U Ugljeviku je, na gradskom trgu, 22. decembra 2018. otkrivena spomen-statua Milana Jovića, rad vajara Miloša Komada.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • S. Marković, „Komandant za ponos“, „Glas Majevice — list Prve majevičke brigade“, juli 1993. godine, broj 1.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]