Milan Kujundžić Aberdar
Milan Kujundžić Aberdar | |
---|---|
![]() | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 28. februar 1842. |
Mesto rođenja | Beograd, Kneževina Srbija |
Datum smrti | 26. novembar 1893.51 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Kraljevina Srbija |
Milan Kujundžić Aberdar (Beograd, 28. februar 1842 — Beograd, 26. novembar 1893) bio je srpski filozof i političar.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je u Beogradu kao Janićije ali je svoje ime posrbio u Milan.[2] Nadimak Aberdar[3] je dodao imenu i prezimenu po svojoj prvoj zbirci pesama.[4] Reč "aberdar" označava vatreno oružje kojim se nagoveštava povoljna vest. To je i ime Karađorđevog topa iz Prvog srpskog ustanka.
Roditelji su mu bili zanatlija Jovan Kujundžić „Valjevac” (1813-1877) i Anastasija - Nasta, ćerka predsednika suda Maksima Rankovića (1790-1843) i Stane (1788-1878). Njegova sestra Jelena - Jela (1844-1908) bila je udata za Stojana Novakovića.[5][6] Brat po ocu bio je lekar i medicinski pisac Vojislav Kujundžić (1872-1946).[7]
Gimnaziju je učio u Beogradu i Pančevu, a upisao se na pravni odsek Liceja u Beogradu. Zbog turskog bombardovanja Beograda 1862. godine prekinuo je studije i postao konjički desetar.[4] Nakon toga dobija stipendiju srpske vlade i odlazi da studira filozofiju u Beču, Minhenu i Parizu, a onda i na Oksfordu.[1] Pre nego što je završio studije, 1866. godine ministar prosvete ga vraća u Srbiju da preuzme katedru filozofije na Velikoj školi.[4]
Bio je profesor filosofije na Velikoj školi dva puta: 1866-1867. i 1873-1882. godine.[8] U javnom životu, on je sekretar Srpskog učenog društva (od 1873. do 1882), predsednik Narodne skupštine (od 1880. do 1885),[4] ministar prosvete (1886-1887)[1], poslanik u Rimu, urednik Mlade Srbadije i pesnik.
Kao omladinac imao je važnu ulogu u Ujedinjenoj omladini srpskoj i bio urednik njenog organa Mlada Srbadija (1871-1872).[1]
Kao ministar prosvete i crkvenih dela, izdejstvovao je 1886. godine ukidanje dvaju srpskih pravoslavnih eparhija, Šabačke i Negotinske, što je bilo suprotno željama Svetog arhijerejskog sinoda i potrebama Pravoslavne crkve u Kraljevini Srbiji.[9]
Kada je 5. aprila 1887. godine kralj Milan Obrenović imenovao prvih 16 akademika Srpske kraljevske akademije, među njima je bio i Milan Kujundžić Aberdar.
Učestvovao je u srpsko-turskim ratovima 1876-1878. i zbog toga unapređen u majora, a kasnije i potpukovnika. Od brojnih odlikovanja koja je dobio, najznačajnija su: medalja obnovioca Srpske kraljevine, Takovski krst III stepena, orden Belog orla III stepena i Takovski krst IV stepena sa mačevima.[4]
Počeo je još u đačkom dobu da piše poeziju; objavio je dve zbirke pesama. Njegova najznačajnija filozofska dela su: Kratki pregled harmonije u svetu, Filozofija u Srba, Šta je i koliko u nas urađeno na lođici? i Ide li svet nabolje ili nagore?.[4]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 408.
- ^ Kosta N. Hristić: „Zapisi starog Beograđanina“, Nolit. . Београд. 1989. pp. 422,. ISBN 978-86-19-01637-7.
- ^ "Branik", Novi Sad 1893.
- ^ a b v g d đ Srpski Legat / Na današnji dan: Preminuo je filozof, pesnik, političar i akademik Milan Kujundžić Aberdar
- ^ Perić, Đorđe. „Popularne pesme i tajna ljubav Milana Kujundžića - Aberdara”. Danica za 2015date=2014: 326.
- ^ Vojinović, Staniša. „Sakupljači narodnih umotvorina: Maksim Ranković (1790-1843)”. Danica za 2015date=2014: 239—243.
- ^ Milica Bujas: „Kujundžić, Vojislav”, strane 418-419, Srpski biografski rečnik, tom 5, Novi Sad, 2011. godine
- ^ "Pravda", Beograd o Božiću 1939.
- ^ Puzović 1995, str. 143-158.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Perić, Đorđe (2014). „Popularne pesme i tajna ljubav Milana Kujundžića - Aberdara”. Danica za 2015: 324—346.
- Puzović, Predrag (1995). „Ukidanje Negotinske i Šabačke eparhije 1886” (PDF). Bogoslovlje: Časopis Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu. 39 (1-2): 143—158.
- Krivošejev, Vladimir (2017). „Pamjatnik Jovana Hadžića, sina Hadži Ruvima Neškovića i poočima Jovana Kujundžića”. Zapisi i natpisi 3 (2017): 29—32.