Milan Kujundžić Aberdar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Milan Kujundžić Aberdar
Lični podaci
Datum rođenja(1842-02-28)28. februar 1842.
Mesto rođenjaBeograd, Kneževina Srbija
Datum smrti26. novembar 1893.(1893-11-26) (51 god.)
Mesto smrtiBeograd, Kraljevina Srbija

Milan Kujundžić Aberdar (Beograd, 28. februar 1842Beograd, 26. novembar 1893) bio je srpski filozof i političar.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Beogradu kao Janićije ali je svoje ime posrbio u Milan.[2] Nadimak Aberdar[3] je dodao imenu i prezimenu po svojoj prvoj zbirci pesama.[4] Reč "aberdar" označava vatreno oružje kojim se nagoveštava povoljna vest. To je i ime Karađorđevog topa iz Prvog srpskog ustanka.

Roditelji su mu bili zanatlija Jovan Kujundžić „Valjevac” (1813-1877) i Anastasija - Nasta, ćerka predsednika suda Maksima Rankovića (1790-1843) i Stane (1788-1878). Njegova sestra Jelena - Jela (1844-1908) bila je udata za Stojana Novakovića.[5][6] Brat po ocu bio je lekar i medicinski pisac Vojislav Kujundžić (1872-1946).[7]

Naslovna strana speva u šest pesama Srbski patrijar ili s Deževe na Dunav! (1861)
Milana Kujundžića-Aberdara

Gimnaziju je učio u Beogradu i Pančevu, a upisao se na pravni odsek Liceja u Beogradu. Zbog turskog bombardovanja Beograda 1862. godine prekinuo je studije i postao konjički desetar.[4] Nakon toga dobija stipendiju srpske vlade i odlazi da studira filozofiju u Beču, Minhenu i Parizu, a onda i na Oksfordu.[1] Pre nego što je završio studije, 1866. godine ministar prosvete ga vraća u Srbiju da preuzme katedru filozofije na Velikoj školi.[4]

Aberdareva grobnica na Novom groblju u Beogradu.

Bio je profesor filosofije na Velikoj školi dva puta: 1866-1867. i 1873-1882. godine.[8] U javnom životu, on je sekretar Srpskog učenog društva (od 1873. do 1882), predsednik Narodne skupštine (od 1880. do 1885),[4] ministar prosvete (1886-1887)[1], poslanik u Rimu, urednik Mlade Srbadije i pesnik.

Kao omladinac imao je važnu ulogu u Ujedinjenoj omladini srpskoj i bio urednik njenog organa Mlada Srbadija (1871-1872).[1]

Kao ministar prosvete i crkvenih dela, izdejstvovao je 1886. godine ukidanje dvaju srpskih pravoslavnih eparhija, Šabačke i Negotinske, što je bilo suprotno željama Svetog arhijerejskog sinoda i potrebama Pravoslavne crkve u Kraljevini Srbiji.[9]

Kada je 5. aprila 1887. godine kralj Milan Obrenović imenovao prvih 16 akademika Srpske kraljevske akademije, među njima je bio i Milan Kujundžić Aberdar.

Učestvovao je u srpsko-turskim ratovima 1876-1878. i zbog toga unapređen u majora, a kasnije i potpukovnika. Od brojnih odlikovanja koja je dobio, najznačajnija su: medalja obnovioca Srpske kraljevine, Takovski krst III stepena, orden Belog orla III stepena i Takovski krst IV stepena sa mačevima.[4]

Počeo je još u đačkom dobu da piše poeziju; objavio je dve zbirke pesama. Njegova najznačajnija filozofska dela su: Kratki pregled harmonije u svetu, Filozofija u Srba, Šta je i koliko u nas urađeno na lođici? i Ide li svet nabolje ili nagore?.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 408. 
  2. ^ Kosta N. Hristić: „Zapisi starog Beograđanina“, Nolit. . Београд. 1989. pp. 422,. ISBN 978-86-19-01637-7. 
  3. ^ "Branik", Novi Sad 1893.
  4. ^ a b v g d đ Srpski Legat / Na današnji dan: Preminuo je filozof, pesnik, političar i akademik Milan Kujundžić Aberdar
  5. ^ Perić, Đorđe. „Popularne pesme i tajna ljubav Milana Kujundžića - Aberdara”. Danica za 2015date=2014: 326. 
  6. ^ Vojinović, Staniša. „Sakupljači narodnih umotvorina: Maksim Ranković (1790-1843)”. Danica za 2015date=2014: 239—243. 
  7. ^ Milica Bujas: „Kujundžić, Vojislav”, strane 418-419, Srpski biografski rečnik, tom 5, Novi Sad, 2011. godine
  8. ^ "Pravda", Beograd o Božiću 1939.
  9. ^ Puzović 1995, str. 143-158.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Diplomatske pozicije
Pozicija ustanovljena
Poslanik Kraljevine Srbije u Italiji
1901 — 1885