Milan Pilipović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
milan pilipović
Milan Pilipović
Lični podaci
Datum rođenja(1919-01-18)18. januar 1919.
Mesto rođenjaGunjevci, kod Knešpolja, Kraljevstvo SHS
Datum smrti22. avgust 1941.(1941-08-22) (22 god.)
Mesto smrtiBihać, ND Hrvatska
Profesijatehničar
Delovanje
Član KPJ od1940.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Milan Pilipović (Gunjevci, kod Knešpolja, 18. januar 1919Bihać, 22. avgust 1941), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 18. januara 1919. godine u selu Gunjevcima, u Knešpolju, kod Kozarskoj Dubici. Osnovnu i srednju poljoprivrednu školu je završio u Križevcima. Prva saznanja o radničkom pokretu je dobio od svog oca Đure, nekadašnjeg rudara iz ruskih rudokopa i člana Socijaldemokratske partije. U vreme specijalizacije u banjalučkoj poljoprivrednoj školi uključio se u radnički pokret.

Posle odsluženja vojnog roka, zaposlio se kao tehničar Poljoprivredne škole u Bosanskoj Dubici. Kada je primljen u članstvo Komunističke partioje jugoslavije, septembra 1940. godine, na sastanku partijske ćelije u Međuvođu, dobio je zadatak da formira gradsku partisku organizaciju u Bosanskoj Dubici. Za vrlo kratko vreme Milan je uspeo da formira prvu partijsku ćeliju i postao je njen prvi sekretar.

Lako je uspostavljao kontakte i imao veliku moć uticaja na ljude, bio je dobar propagator revolucionarnih ideja i organizator političkih akcija. Da bi onemogućili njegovu partijsku aktivnost, organi vlasti su ga premestili u Veliku Kladušu, ali se Milan brzo snašao u novoj sredini i povezao s komunistima.

Kao rezervni oficir, vrativši se, sredinom aprila 1941. godine, iz kratkotrajnog Aprilskog rata, krenuo je u obilazak partijskih organizacija, s ciljem da se organizuje otpor prisilnom pokatoličavanju Srba i raspirivanju razdora i mržnje, da se spreči predaja oružja i odlazak na rad u Nemačku.

Prvih dana jula 1941. godine Milan je došao na područje bosansko-krupskog sreza, sa direktivom o podizanju ustanka. U Rujiškoj, gde je najviše boravio, okupljao je ljude i pripremao ih je za prve akcije. Tu je organizovao štampanje i rasturanje radio-vesti koje su demantovale namačku propagandu o propasti Sovjetskog Saveza. Vršio je direktne pripreme za ustanak: evidentirao je raspoloživo oružje, izabrao vojne poverenike i formirao štabove u Rujiškoj, Čađevici, Blatini i Suvaji. Njegova aktivnost nije prošla nezapaženo, pa su ustaške vlasti raspisale poternicu za njim.

U selu Osredeku, Milan je upao u ustašku zasjedu. Borio se dok je imao municije, a onda je skočio u reku Unu, s namerom da se prebaci na drugu stranu. Ali u šipražju na obali ga je čekala i druga zaseda. Vezan je i doveden u Bihaćku kulu, tada već prepun ustaški zatvor.

Pošto su u njegovom džepu pronašli proglas Centralnog komiteta KPJ kojim se poziva narod na ustanak, ustaše su očekivale da će od njega saznati mnogo. Međutim, Milan im je samo priznao da je član KPJ i rekao da im više ništa neće reći. Streljan je 22. avgusta 1941. godine u Bihaću.

Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 27. novembra 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.

Literatura[uredi | uredi izvor]