Milivoje Pavlović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Milivoje Pavlović
Datum rođenja1947.
Mesto rođenjaMedveđa
 NR Srbija, FNR Jugoslavija

Milivoje Pavlović (Medveđa, 1947) srpski je pisac, profesor univerziteta, novinar i publicista.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Studije srpskog jezika i jugoslovenske književnosti završio na Filološkom fakultetu u Beogradu. Magistrirao i doktorirao nauku o književnosti.[2]

Od 1987. do 1991. bio upravnik Kulturno-prosvetne zajednice Srbije. Od 1991. do 1994. dva puta biran za republičkog ministra za informacije. Od kraja 1994. do februara 2001. bio direktor Radio Beograda.[2] Od 1998. univerzitetski nastavnik – najpre na Akademiji umetnosti, a potom na Fakultetu za poslovne studije i Fakultetu za kulturu i medije. Sada je profesor i dekan Fakulteta za kulturu i medije[3] i prorektor Univerziteta „Megatrend“ u Beogradu.[2]

Zastupljen u domaćim i inostranim antologijama književnog i multimedijalnog stvaralaštva. Priredio knjigu o radiju Dežurno uho epohe (2000), dela Aleksandra Solženjicina i Miroljuba Todorovića i nekoliko zbornika radova o signalizmu.

Član je Udruženja novinara Srbije i Udruženja književnika Srbije. Autor je knjige „Venac od trnja za Danila Kiša” koja je prevedena na više jezika(mađarski, francuski, italijanski).[4]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • Godišnja nagrada Udruženja novinara Srbije (1980), (2003)
  • Izdavački poduhvat godine za Knjigu o himni na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu (1986)
  • Zlatni beočug Beograda (1989)[2]
  • Vukova nagrada (1999)[2]
  • Svetosavska povelja (2006)
  • Međunarodna nagrada regiona „Alpe-Adrija” za razvoj odnosa s javnošću (2011)
  • Nagrada časopisa Tabu za unapređenje PR (2012)
  • Nagrada Akademije „Ivo Andrić” za Ogledalo Dobrice Ćosića (2015)
  • Nagrada „Teodor Pavlović” za doprinos unapređenju informisanja u Srbiji i rasejanju (Mađarska, 2017)[5]
  • Nagrada za izdavački poduhvat za knjigu o Danilu Kišu na Sajmu knjiga u Beogradu 2016.
  • Nagrada Vukove zadužbine za umetnost (2018)
  • Nagrada „Matija Ban” (2019)

Dela[uredi | uredi izvor]

Monografije
  • Bela knjiga (1974)[2]
  • Kultura od do (1980)[2]
  • Kulturni frontovi i pozadina (1984)[2]
  • Knjiga o himni (1984, 1986, 1990)[2]
  • Svet u signalima (1996)[2]
  • Himna – sto pitanja i sto odgovora (1998)[2]
  • Ključevi signalističke poetike (1999)[2]
  • Avangarda, neoavangarda i signalizam (2002)[2]
  • Srpske zemlje i dijaspora licem prema Hilandaru (2003)[2]
  • Srpska znamenja: zvuci, boje, oblici (2007)[2]
  • Ogledalo Dobrice Ćosića (2014)
  • Venac od trnja za Danila Kiša (2016, 2017)
  • Pisma s dvostrukim dnom (2018)
Udžbenici
  • Odnosi s javnošću[2]
  • Poslovna korespondencija
  • Oglašavanje u medijima[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Milivoje Pavlović, biografija, Projekat Rastko
  2. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj Pavlović, Milivoje (2007). Srpska znamenja: zvuci, boje, oblici. Belgrade: Čigoja štampa. str. 108. ISBN 978-86-7558-533-0 Proverite vrednost parametra |isbn=: checksum (pomoć). 
  3. ^ Biografija, sajt Fakulteta za kulturu i medije, Beograd
  4. ^ „Knjiga o Danilu Kišu objavljena na italijanskom”. Politika. 22. 2. 2022. Pristupljeno 2. 3. 2022. 
  5. ^ Dijaspora nagradila Milivoja Pavlovića, Politika, Beograd, 4. 2. 2017.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]