Milivoje Pavlović
Milivoje Pavlović | |
---|---|
Datum rođenja | 1947. |
Mesto rođenja | Medveđa NR Srbija, FNR Jugoslavija |
Milivoje Pavlović (Medveđa, 1947) srpski je pisac, profesor univerziteta, novinar i publicista.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Studije srpskog jezika i jugoslovenske književnosti završio na Filološkom fakultetu u Beogradu. Magistrirao i doktorirao nauku o književnosti.[2]
Od 1987. do 1991. bio upravnik Kulturno-prosvetne zajednice Srbije. Od 1991. do 1994. dva puta biran za republičkog ministra za informacije. Od kraja 1994. do februara 2001. bio direktor Radio Beograda.[2] Od 1998. univerzitetski nastavnik – najpre na Akademiji umetnosti, a potom na Fakultetu za poslovne studije i Fakultetu za kulturu i medije. Sada je profesor i dekan Fakulteta za kulturu i medije[3] i prorektor Univerziteta „Megatrend“ u Beogradu.[2]
Zastupljen u domaćim i inostranim antologijama književnog i multimedijalnog stvaralaštva. Priredio knjigu o radiju Dežurno uho epohe (2000), dela Aleksandra Solženjicina i Miroljuba Todorovića i nekoliko zbornika radova o signalizmu.
Član je Udruženja novinara Srbije i Udruženja književnika Srbije. Autor je knjige „Venac od trnja za Danila Kiša” koja je prevedena na više jezika(mađarski, francuski, italijanski).[4]
Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]
- Godišnja nagrada Udruženja novinara Srbije (1980), (2003)
- Izdavački poduhvat godine za Knjigu o himni na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu (1986)
- Zlatni beočug Beograda (1989)[2]
- Vukova nagrada (1999)[2]
- Svetosavska povelja (2006)
- Međunarodna nagrada regiona „Alpe-Adrija” za razvoj odnosa s javnošću (2011)
- Nagrada časopisa Tabu za unapređenje PR (2012)
- Nagrada Akademije „Ivo Andrić” za Ogledalo Dobrice Ćosića (2015)
- Nagrada „Teodor Pavlović” za doprinos unapređenju informisanja u Srbiji i rasejanju (Mađarska, 2017)[5]
- Nagrada za izdavački poduhvat za knjigu o Danilu Kišu na Sajmu knjiga u Beogradu 2016.
- Nagrada Vukove zadužbine za umetnost (2018)
- Nagrada „Matija Ban” (2019)
Dela[uredi | uredi izvor]
- Monografije
- Bela knjiga (1974)[2]
- Kultura od do (1980)[2]
- Kulturni frontovi i pozadina (1984)[2]
- Knjiga o himni (1984, 1986, 1990)[2]
- Svet u signalima (1996)[2]
- Himna – sto pitanja i sto odgovora (1998)[2]
- Ključevi signalističke poetike (1999)[2]
- Avangarda, neoavangarda i signalizam (2002)[2]
- Srpske zemlje i dijaspora licem prema Hilandaru (2003)[2]
- Srpska znamenja: zvuci, boje, oblici (2007)[2]
- Ogledalo Dobrice Ćosića (2014)
- Venac od trnja za Danila Kiša (2016, 2017)
- Pisma s dvostrukim dnom (2018)
- Udžbenici
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Milivoje Pavlović, biografija, Projekat Rastko
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj Pavlović, Milivoje (2007). Srpska znamenja: zvuci, boje, oblici. Belgrade: Čigoja štampa. str. 108. ISBN 978-86-7558-533-0 Proverite vrednost parametra
|isbn=
: checksum (pomoć). - ^ Biografija, sajt Fakulteta za kulturu i medije, Beograd
- ^ „Knjiga o Danilu Kišu objavljena na italijanskom”. Politika. 22. 2. 2022. Pristupljeno 2. 3. 2022.
- ^ Dijaspora nagradila Milivoja Pavlovića, Politika, Beograd, 4. 2. 2017.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Sajt Fakulteta za kulturu i medije
- Megatrend univerzitet u Beogradu
- Signalizam @ Projekat Rastko (elektronska biblioteka)
- Ožiljci i opomene: Profesor dr Milivoje Pavlović, kulturolog, Radio Svetigora, Cetinje, 2017.