Milisav Didanović
milisav didanović | ||
---|---|---|
Lični podaci | ||
Datum rođenja | 16. januar 1890. | |
Mesto rođenja | Jablanica, Opština Čajetina, Kneževina Srbija | |
Datum smrti | 1956.65/66 god.) ( | |
Mesto smrti | Priboj, SFRJ, Jugoslavija | |
Profesija | zemljoradnik | |
Delovanje | ||
Učešće u ratovima | Drugi balkanski rat Prvi svetski rat | |
Služba | Vojska Kraljevine Srbije | |
Čin | vojnik | |
Odlikovanja |
|
Milisav Didanović (Jablanica, 1890—Priboj, 1956) bio je srpski zemljoradnik, učesnik Drugog balkanskog rata i Prvog svetskog rata i nosilac Karađorđeve zvezde sa mačevima
Rođen je 16. januara 1890. godine u Jablanici, opština Čajetina, gde je sa ocem Petrom i majkom Milicom živeo do punolestva. U Drugi balkanski rat otišao je sa 3. četom 2. bataljona IV pešadijskog kadrovskog puka, sa istom jedinicom dočekao je i početak Prvog svetskog rata. Na višegradskom frontu, već u prvoj većoj borbi protiv austrougarskih snaga, vođenoj 16. i 17. avgusta 1914. godine na Bujaku, istakao se junaštvom i kako stoji u zvaničnom izveštaju, sa šestoricom drugova odlikovan je Srebrnom medaljom za hrabrost Miloš Obilić. Kasnije je odlikovan za pokazanu hrabrost 1914. godine na položaju Krstacu kod Požege prilikom proganjanja neprijatelja.
U jesen 1915. godine, po naređenju Vrhovne komande IV puk je sa višegradskog fronta, prebačen u Vladičin Han, gde je stupio u borbu sa Bugarima. Na položaju Kukavica kod Leskovca, Milisav je ranjen u levu nogu i ruku, potom zarobljen. Posle oporavka sproveden je u logor Nežider, gde je proveo tri godine.
Na početku Drugog svetskog rata, Nemci ga hapse i ponovo, po drugi put, on je pao u ropstvo, koje je proveo u logoru Nežider. Izdržao je i ovo, posle čega se vratio kući, umro je 1956. godine u Priboju.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Đenić, Milisav R. (2014). Spomenica znamenitih i zaslužnih Zlatiboraca. Čajetina: Biblioteka Ljubiša R. Đenić Čajetina. str. 22. ISBN 978-86-84219-41-3.