Miloš Komatina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
miloš komatina
Miloš Komatina
Lični podaci
Datum rođenja1885
Mesto rođenjaDonja Ržanica, kod Berana, Osmansko carstvo
Datum smrti8. avgust 1943.(1943-08-08) (57/58 god.)
Mesto smrtiSandžak, ND Crna Gora
Profesijazemljoradnik
Delovanje
Učešće u ratovimaPrvi balkanski rat
Drugi balkanski rat
Prvi svetski rat
Narodnooslobodilačka borba
SlužbaVojska kraljevine Crne Gore
NOV i PO Jugoslavije
Heroj
Narodni heroj od10. jula 1953.

Miloš Alekse Komatina (Donja Ržanica, kod Berana, 1885Sandžak, 8. avgust 1943) bio je učesnik Prvog balkanskog rata, Drugog balkanskog rata, Prvog svetskog rata i Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1885. godine u selu Donja Ržanica, kod Berana. Bio je zemljoradnik. Neposredno uoči Prvog balkanskog rata, učestvovao je u Beranskoj buni, a zatim u borbi za oslobođenje Berana, na Štedinu i borbama sve do Đakovice u oba balkanska rata. U Prvom svetskom ratu učestvovao je u borbama na Glasincu, u Sandžaku i drugim bitkama.

Između dva svetska rata bio je proganjan i hapšen zbog svojih uverenja. Kada je u jednom trenutku bio bezrazložno osuđen, odbio je da ide na robiju. Umesto toga je izvadio pušku iz skrovišta i odmetnuo se u šumu. Tako ga je zatekao Drugi svetski rat.

U ustaničkim danima jula 1941. godine, među prvim ustanicima prešao je preko mosta na Limu i učestvovao u borbama za oslobođenje Berana od italijanskog okupatora i kasnije u odbrani slobodne teritorije. Istakao se već u prvim borbenim okršajima s okupatorskim jedinicama, iako je bio jedan od najstarijih partizana.

Učestvovao je u Pljevaljskoj bici, 1. decembra 1941. godine. Posle Pljevaljske bitke, postao je borac Prve proleterske brigade. Tada je učestvovao u borbama po Sandžaku i u Bosni. Izdržao je teške marševe preko Romanije i Igmana, po dubokom snegu i hladnoći.

Zbog ozbiljnijih posledica od promrzavanja u Igmanskom maršu, dobio je zadatak da se vrati na rad u pozadinu. Prvo je došao u Beranski bataljon, koji je vodio teške borbe na teritoriji Sandžaka. S prvom je grupom pozadinskih radnika potom otišao na teren sreza beranskog. Na toj teritoriji su 1942. i 1943. godine četničko-okupatorske aktivnosti bile intenzivne, a posebno se nastojalo se unište partizani-pozadinci, koji su i u toj situaciji izvršavali svoje borbene zadatke.

Na povratku u rodni kraj, Miloša su dočekale žalosne vesti. Posle njegovog odlaska u Pljevlju, Italijani i četnici su u jednoj akciji izvršili iznenadni napad na selo Donju Ržanicu i tom prilikom ubili njegovog brata Muša, internirali deset njegovih rođaka i njegovog jedinog sina Panta, koga su ranjenog uhvatili (Panto je kasnije poginuo kao borac jedne partizanske jedinice). I pored četničkih aktivnosti, Miloš je izvršavao sve zadane obaveze. Iz bojazni da četnici ne izvrše odmazdu nad njegovom suprugom i malom ćerkom, Miloš je i njih odveo u šumu. Posle formiranja Beransko-andrijevičkog bataljona, maja 1943. godine, stupio je u njegove redove.

8. avgusta 1943. godine, pošao je da obiđe suprugu i ćerku, koje su bile skrivene kod jednog njegovog prijatelja. Iako teško ranjen u oba kuka, tada se sukobio s grupom četnika među kojima su bili i neki od njihovih najistaknutijih vođa iz toga kraja. U razmeni vatre, prvo je pogodio Panta Saičića, komandanta četničkog korpusa, a zatim Miliju Ćeranića, komandanta četničke brigade, Stanka Marjanovića, sudiju i komandanta četničkog bataljona, i Goluba Mikovića, pravnika i poznatog gestapovskog agenta. Na kraju je i njega pogodio metak s leđa, kojeg je ispalio žandar Ćeranić. Četnici su u znak odmazde, na zaprepaštenje čak i italijanskih vojnika, masakrirali Miloševo telo i razvukli ga, tako da je od njega jedva imalo šta da se sahrani.

Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 10. jula 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.

Literatura[uredi | uredi izvor]