Miloš Mile Dimitrijević
Miloš Dimitrijević | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 10. maj 1824. |
Mesto rođenja | Stara Kanjiža (Kanjiža), Austrijsko carstvo |
Datum smrti | 20. februar 1896.71 god.) ( |
Mesto smrti | Novi Sad, Austrougarska |
Miloš Mile (Miša) Dimitrijević (Stara Kanjiža/Kanjiža, 10. maj 1824 — Novi Sad, 20. februar 1896) je bio pravnik, političar i predsednik Matice srpske.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Otac mu se zvao Sever ugledan kanjiški trgovac, a mati Sofija rođ. Čakić bila je rodom iz Kule. Osnovnu školu učio je u rodnom mestu, a učitelj mu je bio Jovan Georgijević iz Novog Sada. Pohađao je zatim protestantske škole. Peti i šesti razred završio je u Karlovačkoj gimnaziji, zajedno sa Brankom Radičevićem, a sedmi i osmi razred sa velikom maturom u Sarvašu (1841). Prava je diplomirao 1844. godine u Prešovi (Eperješu), kod čuvenog juriste Čupke. Advokatski ispit je položio 1846. godine i zatim radio advokatsku praksu sledeće dve godine u Iloku.
Služio je između 1849-1865. godine kao sreski sudija. U politički život stupa 1865. godine kada ga u Kulpinskom izbornom srezu biraju za poslanika u Ugarskom saboru. Bio je zastupnik tri godine do 1868. pa opet kasnije, između 1872-1887. godine. Postaje zatim novosadski veliki sudija, kao i nadzornik škola bačkog distrikta (1869-1875). Branio je srpske veroispovedne škole od podržavljenja, tokom svog staranja nad školstvom bačkim. Zastupao je kao poslanik i Šajkaški srez 1887-1892. godine.
Bio je član glavnih mađarskih političkih stranaka; prvo u Deakovoj, pa u Tisinoj - Liberalnoj stranci. Svojim autoritetom spasao je Maticu srpsku od Mađara, kada su hteli da je preotmu 1868. godine. On je te godine izabran za podpredsednika Matice srpske, uz predsednika Jovana Subotića.[2] Kasnije i Tekelijin fond. Za predsednika Matice srpske izabran je 1888. godine i u toj funkciji će ostati do smrti. Kao čovek od velikog ugleda u Ugarskom parlamentu, koristio je mogućnosti da pomaže srpskom nacionalnom interesu. Deset i više godina je bio patron novosadske srpske velike gimnazije u Novom Sadu.
Dimitrijević je tokom života bio kraljevski državni savetnik, nadzornik škola, poslanik na Ugarskom saboru (1865-1892), na čelu Matice srpske i predsednik Centralnog (srpskog) kreditnog zavoda u Novom Sadu. Nosilac je više ordena; srpskog Sv. Save 2. stepena sa zvezdom i crnogorskog Ordena Danila 3. stepena.[3]
Miloš je živeo dugo u srećnom braku sa Marijom, rođ. Gavanski iz Novog Sada; ali dece nisu imali.[4] Nakon Miloševe smrti, njegova udova je 1896. godine objavila u Novom Sadu muževljevu autobiografiju: „Uspomene iz moga života”.[5]