Miloš Trivunac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Miloš Trivunac
Lični podaci
Datum rođenja(1876-07-28)28. jul 1876.
Mesto rođenjaAleksinac, Kneževina Srbija
Datum smrti30. decembar 1944.(1944-12-30) (68 god.)
Mesto smrtiBeograd, Jugoslavija

Miloš Trivunac (Aleksinac, 16/28. jul 1876Beograd, 30. decembar 1944) bio je srpski i jugoslovenski germanista, osnivač i profesor katedre za nemački jezik i književnost Beogradskog univerziteta. Bio je ministar prosvete u Vladi Milana Nedića. Posle oslobođenja Beograda, osuđen je na smrt i streljan je kao član kvinsliške vlade i saradnik nemačkog okupatora.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Trivunac se školovao u Nišu, Beogradu, Minhenu i Lajpcigu. Godine 1902, u Minhenu je odbranio doktorsku disertaciju posvećeno delu Gijoma Bidea, jednog od napoznatijih francuskih klasičnih filologa. Trivunac je objavio veliki broj studija na nemačkom i srpskom jeziku. U akademiju je primljen 8. februara 1940, u pristupnoj besedi je govorio o svom profesoru i starijem kolegi Boži Kneževiću.[1]

Za vreme Drugog svetskog rata bio je ministar prosvete u Nedićevoj Vladi narodnog spasa od avgusta 1941. do oktobra 1942. Potpisnik je Apela srpskom narodu. Posle oslobođenja Beograda je streljan kao saradnik okupatora. Srđ je o njemu pisao.[2]

Odabrana dela[uredi | uredi izvor]

  • Aus dem Leben G. Bude‘ s, 1902.
  • Guillaume Budes De l‘Instution du Prince. Ein Beitrg zur Geschichte der Renaissancebewung in Frankreich, 1903.
  • Žena u Geteovoj poeziji, 1908.
  • Geteov Faust, 1921.
  • Gete, 1931.
  • Geteova svetska književnost, 1933.
  • Nemački uticaj na naš jezik, 1937.
  • Geteov Klaviho, 1938.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Vreme", 9. feb. 1940, str. 10. digitalna.nb.rs
  2. ^ Srđ. Dubrovnik. 1902. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]