Milutin Baltić
milutin baltić | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||
Datum rođenja | 2. decembar 1920. | ||||||||
Mesto rođenja | Donje Selište, kod Gline, Kraljevina SHS | ||||||||
Datum smrti | 27. oktobar 2013.92 god.) ( | ||||||||
Mesto smrti | Zagreb, Hrvatska | ||||||||
Profesija | društveno-politički radnik | ||||||||
Porodica | |||||||||
Supružnik | Marija Baltić | ||||||||
Delovanje | |||||||||
Član KPJ od | juna 1940. | ||||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | ||||||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije 1941—1945. | ||||||||
Predsednik Predsedništva SR Hrvatske | |||||||||
Period | maj 1983 — 10. maj 1984. | ||||||||
Prethodnik | Marijan Cvetković | ||||||||
Naslednik | Jakša Petrić | ||||||||
Heroj | |||||||||
Narodni heroj od | 27. novembra 1953. | ||||||||
Odlikovanja |
|
Milutin Baltić (Donje Selište, kod Gline, 2. decembar 1920 — Zagreb, 27. oktobar 2013) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Hrvatske, junak socijalističkog rada i narodni heroj Jugoslavije. U periodu od 1983. do 1984. godine obavljao je funkciju predsednika Predsedništva SR Hrvatske.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 2. decembra 1920. godine u Donjem Selištu, kod Gline. Osnovnu školu je završio u rodnom mestu, a dva razreda gimnazije u Glini. Mašin-bravarski zanat je izučio u Zagrebu.
U revolucionarni omladinski pokret uključio se 1936, a u URSSJ 1938. kao metalski radnik u Zagrebu i Karlovcu. Član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) postaje 1938, a član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) juna 1940. godine. Bio je član Mesnog komiteta SKOJ-a za Zagreb i član Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku. Bio je delegat SKOJ-a na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ. Istakao se u nizu sindikalnih akcija, zbog čega je bio hapšen i proganjan.
Narodnooslobodilačka borba[uredi | uredi izvor]
Posle okupacije Kraljevine Jugoslavije, aprila 1941, odlukom CK KP Hrvatske je upućen na rad u Baniju i Kordun, gde je bio jedan od organizatora ustanka i revolucije.
Bio je predstavnik Kotarskog komiteta Gline na sastanku koji je održan 19. jula 1941. godine, u šumi Abez kraj Vrginmosta, gdje je, uz prisustvo Rada Končara i Josipa Kraša, donesena odluka o podizanju ustanka na Baniji i Kordunu. Tada je i donijeta odluka da oružane akcije u Baniji počnu 23. jula. Učestvovao je i u organizovanju prvih partizanskih jedinica u Baniji. Obišao je cijelo područje Korduna i Banije, usmjeravao rad skojevskih organizacija i učestvovao u borbama partizanskih jedinica.
U januaru 1942. godine, rukovodio je desetodnevnim partijskim kursevima, a početkom februara, po odluci Okružnog komiteta KPH za Karlovac, odlazi s Korduna u Drežnicu, da pomogne drežničkim komunistima. Oktobra 1942. godine, odlazi po zadatku u okupirani Zagreb, gdje postaje rukovodilac Povjerenstva Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku. Radio je u vrlo teškim ilegalnim uslovima sa skojevskom organizacijom Zagreba i sjeverne Hrvatske. Godine 1943, Milutin je postao član Povjerenstva CK KPH za sjevernu Hrvatsku i Zagreb. Na dužnosti sekretara Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku neumorno je radio na jačanju i širenju skojevskih organizacija do kraja rata.
Posleratni period[uredi | uredi izvor]
Poslije rata, Baltić je bio sekretar Gradskog komiteta Narodne omladine Beograda, član Centralnog komiteta Narodne omladine Jugoslavije, ministar za rad Vlade NR Hrvatske, organizacioni sekretar Gradskog komiteta SK Zagreb, član Izvršnog vijeća Sabora, Državni sekretar za robni promet SR Hrvatske, predsjednik Odbora za privredu i potpredsjednik Vijeća Saveza sindikata Hrvatske, član Centralnog komiteta SK Hrvatske i CK SKJ, član Predsjedništva Vijeća Saveza sindikata Jugoslavije (SSJ) i predsjednik Komisije za društveno-ekonomske odnose, razvoj privrednog sistema i dugoročnu ekonomsku politiku Predsjedništva CK SKJ.
Od 1983. do 1984. obavljao je dužnost predsednika Predsedništva Socijalističke Republike Hrvatske.
Umro je 27. oktobra 2013. godine u Zagrebu i sahranjen u Grobnici narodnih heroja na zagrebačkom groblju Mirogoj. U trenutku smrti bio je poslednji narodni heroj Jugoslavije, koji je živeo u Hrvatskoj.[1]
Imao je četvoro dece — sina Vladimira i ćerke Jasnu, Ivanu i Zoranu.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden junaka socijalističkog rada, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem i Orden za hrabrost. Ordenom narodnog heroja odlikovan je Ukazom predsednika FNRJ maršala Josipa Broza Tita 27. novembra 1953. godine.[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Kebler, Jurica (28. oktobar 2013). „Zagreb: Umro poslednji narodnih heroj”. www.novosti.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2017-05-31.
- ^ Narodni heroji 1982, str. 60.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Vojna enciklopedija (knjiga prva). Beograd 1970. godina
- Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: Narodna knjiga. 1982.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Rođeni 1920.
- Umrli 2013.
- Glinjani
- Srbi u Hrvatskoj
- Komunisti Hrvatske
- Komunisti Jugoslavije
- Ličnosti radničkog pokreta Jugoslavije
- Članovi CK KPJ/SKJ
- Članovi CK KP/SK Hrvatske
- Jugoslovenski partizani
- Nosioci Partizanske spomenice 1941.
- Narodni heroji - B
- Junaci socijalističkog rada
- Društveno-politički radnici SFRJ
- Društveno-politički radnici SR Hrvatske
- Predsednici SR Hrvatske
- Sahranjeni na groblju Mirogoj u Zagrebu