Milutin Bojić
Milutin Bojić | |
---|---|
![]() Fotografija Milutina Bojića | |
Datum rođenja | 19. maj 1892. |
Mesto rođenja | Beograd, ![]() |
Datum smrti | 8. novembar 1917.25 god.) ( |
Mesto smrti | Solun, ![]() |
Potpis | ![]() |
Milutin Bojić (19. maj 1892 — 8. novembar 1917) bio je srpski pesnik, dramski pisac, književni kritičar, pozorišni recenzent i srpski vojnik u Prvom svetskom ratu.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1892. godine u Beogradu, u porodici koja se doselila iz Bosne neposredno pre Prvog srpskog ustanka.[1] Otac Jovan bio je po profesiji zanatlija a doselio se pre braka sa porodicom iz Zemuna u Beograd. Bojić je bio zanatlija[2] i trgovac, čak jedno vreme i posednik male manufakture cipela.[3] Njegov brat Dragoljub bio je profesor geologije, a bratanac Mirko Bojić novinar. Porodica Bojić je živela u Hilandarskoj ulici broj 24, gde su imali prostrano imanje.[2]
Godine 1904. Bojić prati svečane događaje koji su obeležili tu godinu, proslavu stogodišnjice Prvog srpskog ustanka i krunisanje kralja Petra Karađorđevića, kada priređuje prvu jugoslovensku izložbu slika i skulptura.[2]
Pohađao je Osnovnu školu „Vuk Karadžić“ u Beogradu (tada se zvala „Palilulska škola“).[2]
Kao učenik “Realke“ prvu pesmu je objavio u beogradskom časopisu „Delo“. Godine 1910. završava srednju školu sa odličnim uspehom i biva oslobođen ispita zrelosti.[2]
Ušao je u rat kao student filozofije istrošenog zdravlja. Mobilisan je kao obveznik iz činovničkog reda. Radio je kao pisar u Ministarstvu unutrašnjih dela Kraljevine Srbije.[4]
Milutin Bojić je učesnik balkanskih ratova 1912. i 1913. godine[5], kao i Prvog svetskog rata. On putuje u krajeve oslobođene stare Srbije i piše putopise, beleške, recenzije, prikaze i istorijsku dramu „Kraljeva jesen“ o kojoj se veoma pozitivno izrazio Jovan Skerlić.[2]
Po objavi rata Milutin Bojić otišao je u Niš, gde je pri Vrhovnoj komandi obavljao dužnost cenzora.[2] Prilikom odstupanja preko Albanije nalazio se u sastavu jedne telegrafske jedinice sa specijalnim zadatkom. Po dolasku na Krf jedno vreme je proveo u Obaveštajnoj službi Vrhovne komandi, da bi nešto kasnije bio prekomandovan za Solun.[2] Dramu „Uroševa ženidba“ koju je preneo preko Albanije i 1915. godine je štampao na Krfu, a zbirku pesama „Pesme bola i ponosa“ objavio je u Solunu. Iz ove zbirke je i pesma „Plava grobnica“, posvećena stradanju srpskih ratnika. I sam pesnik lično je gledao kako saveznički brodovi odvoze gomile leševa koje uz zvuke vojničkih truba spuštaju u more. Godine 1916. u Draču piše pesmu „Singidunum“ posvećenu voljenom rodnom gradu.
Kao svedok masovnog umiranja na ostrvu Vidu, on je napisao svoju najupečatljiviju pesmu Plava grobnica, koja predstavlja svojevrsnu tvorevinu Bojićevog nadahnuća. Prelaskom u Solun stigao je da objavi zbirku pesama pod naslovom Pesme bola i ponosa. U ovoj zbirci se nalaze 34 pesme koje je napisao na Krfu i Solunu, za sobom ostavljajući nezaboravne stihove u jednom tragičnom delu srpske istorije. U Solunu je avgusta 1917. godine izbio veliki požar koji je uništio polovinu varoši. Prilikom ovog požara do temelja je izgorela i štamparija Akvarione u kojoj je bila štampana njegova zbirka Pesme bola i ponosa.[1]
Dana 8. novembra 1917. godine Milutin Bojić je preminuo posle dugog i teškog bolovanja od milijarne tuberkuloze u Solunu u bolnici „Prestolonaslednik Aleksandar“.[6] Sahranjen je na vojnom groblju na Zejtinliku.[7] Oproštajni govor na sahrani je čitao književnik Ivo Ćipiko.[8] Krajem leta 1922. godine preneseni su posmrtni ostaci Milutina Bojića u Beograd, gde je sahranjen u porodičnoj grobnici na Novom groblju[9] (parcela 29, grobnica 39, trećeg reda).
Iako je živeo samo 25 godina, ostavio je trag u srpskoj književnosti. U svom kratkom životu ipak je stigao da opeva patnje i stradanja srpskog naroda kroz tragično povlačenje preko Albanije i na takav način ovekovečio je jezivu viziju plave grobnice kod ostrva Vida – ostrva smrti.[1] Povlačenje vojske i naroda preko Albanije Bojić je opisao u članku „Srbija u povlačenju“.[2]
Po njemu se zovu Biblioteka „Milutin Bojić“ i Nagrada Milutin Bojić.[10]
Dela[uredi | uredi izvor]

Zbirke pesama[uredi | uredi izvor]
Drame[uredi | uredi izvor]
- Lanci (1910)[13][14]
- Kraljeva jesen (1913)[15][14]
- Gospođa Olga (1913-1914, prvo izvođenje 1979)[16][17][14]
- Uroševa ženidba (1915)[18][14]
Galerija[uredi | uredi izvor]
Milutin Bojić i Nikola Bešević, srpski slikar, u Rimu 1916. godine.
Milutin Bojić i Stanislav Vinaver
Petar Lubarda - Plava grobnica (sećanje na Milutina Bojića)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v „Milutin Bojić - život i delo”. Biblioteka MILUTIN BOJIĆ (na jeziku: srpski). 2013-01-08. Pristupljeno 2020-12-29.
- ^ a b v g d đ e ž z „MILUTIN BOJIĆ Pesnik, dramski pisac, književni i pozorišni kritičar” (PDF). Novine Beogradskog čitališta. 25: 3—16. 2007. soft hyphen character u
|title=
na poziciji 3 (pomoć) - ^ Slobodanka Vladiv-Glover: "Lirska drama slovenskog modernizma", Beograd 1997.
- ^ "Velika Srbija", Solun 26. oktobar 1917.
- ^ „Milutin Bojić”. Biografija.org. Pristupljeno 23. 1. 2019.
- ^ "Ratni dnevnik", Solun 27. oktobar 1917.
- ^ I danas bi Bojić zagrmeo: Stojte, galije carske! („Večernje novosti“, 26. oktobar 2013)
- ^ „I danas bi Bojić zagrmeo: Stojte, galije carske!”. NOVOSTI (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-29.
- ^ „Godišnjica smrti Milutina Bojića, pesnika koji je napisao Plavu grobnicu”. Nova Ekonomija (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-29.
- ^ „Biblioteka”. Grad Beograd - Zvanična internet prezentacija | Biblioteka (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-29.
- ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Pesme :: COBISS+”. plus.sr.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-29.
- ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Pesme bola i ponosa :: COBISS+”. plus.sr.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-29.
- ^ „Lanci | Digitalni repozitorijum biblioteke "Milutin Bojić"”. milutinbojic.digitalna.rs. Pristupljeno 2020-12-29.
- ^ a b v g Marković, Olga (1992). „Drame Milutina Bojića na srpskim scenama” (PDF). Muzej pozorišne umetnosti Srbije.
- ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Kraljeva jesen : dramat u jednom činu :: COBISS+”. plus.sr.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-29.
- ^ „NAJTUŽNIJE JE OPEVAO STRADANjE SRBA”. svetinjebraniceva.rs. Pristupljeno 2020-12-29.
- ^ Ilic, Marija. „SEMINARSKI RAD - GOSPODJA OLGA” (na jeziku: engleski).
- ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Uroševa ženidba : komedija u tri čina :: COBISS+”. plus.sr.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-29.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Milutin Bojić: Pesme na Antologiji srpske književnosti (.docx format)
- Dela Milutina Bojića
- Pesme Milutina Bojića: Plava grobnica, Zemlja oluje, Prosta pesma, Bez domovine
- Pesme Milutina Bojića: Zemlja oluje, Sejači, Bez uzvika
- Informacija o njegovom grobu
- Pronađen rukopis „Plave grobnice“ (RTS, 11. oktobar 2014)
- „Plava grobnica” u Trebinju i Beogradu („Politika”, 9. april 2017)