Mirisna reka
Mirisna reka | |
---|---|
Opšte informacije | |
Dužina | 30 km |
Basen | 713 km2 |
Pr. protok | 179 m3⁄s |
Sliv | Južno kinesko more |
Vodotok | |
Izvor | Ta Trač i Hu Trač |
Koor. izvora | 16° 23′ 18″ N 107° 34′ 34″ E / 16.38833° S; 107.57611° I |
Koor. ušća | 16° 33′ 10″ N 107° 37′ 52″ E / 16.55278° S; 107.63111° I |
Geografske karakteristike | |
Država/e | Vijetnam |
Oblast | Tija Tijen Hue |
Reka na Vikimedijinoj ostavi |
Reka parfema (Song Huong ili Huong Giang; kin: 香) je reka koja prelazi kroz grad Hue, u centralnoj vijetnamskoj provinciji Tija Tijen Hue. U jesen, cveće iz voćnjaka uz reku pada u vodu i daje reci aromu nalik na parfem, otuda i miris.
Izvor i tok[uredi | uredi izvor]
Reku napajaju dve reke koje izviru u planinskom lancu Truong Son. Istočna pritoka reka Ta Trač kreće se od istočnog dela ima preko 55 impresivnih vodopada prema severozapadu. Kraća pritoka reka Hu Trač prolazi pored 14 vodopada i mola Tuan ili Bang Lang pre nego što stigne do ušća. Reka protiče severno pored sedam kraljevskih grobnica dinastije Ngujen, hramova Hon Čen i Ngoč Tran, zatim severozapadno kroz ravnice Nujet Biu i Lurong Kuan, i dalje severoistočno.[1]
Okolina toka[uredi | uredi izvor]
U srednjem toku kod sela Kim Long, na brdu se nalazi sedmospratna pagoda Thien-Mu ili Linh-Mu (pagoda nebeska ženea, Han Tu: kin: 天姥 寺), orijentir starog carskog grada Hue, na obali reke gde su 1963. godine započeti protesti protiv režima Ngo Din Zjem u gradu Sajgon. Reka Parfem prolazi kroz centar Hue pored tvrđave Zitadele (nekadašnja rezidencija careva vijetnamske dinastije Ngujen), ispod mosta Čo Hen, ili Tung Bridž iz 1899. godine, koji je izgradio Gistav Ajfel. Sledi kanal Song Dong Ba koji se odvaja levo i skraćuje rečni luk i rečno ostrvo Čon Hen.[2]
Ušće[uredi | uredi izvor]
Mirisna reka uliva se lagunom u Južno kinesko more u blizini Tuan An. Postoje razne teorije o poreklu ovog imena: jedno se odnosi na polen i cveće koji plutaju vodom u proleće, drugo na mirisno dragoceno drvo koje je prevezeno rekom.[3]
Galerija[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Barkemeier, Thomas (1998). Vietnam. Köln. str. 130. ISBN 3770138856.