Mirna (mitologija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rođenje Adonisa

Mirna ili Mira (grč. Μύρρα [Mýrra]), ili Smirna (grč. Σμύρνα [Smýrna]), je u grčkoj mitologiji bila kćerka i žena Tejanta ili Kinire, kralja Kipra. Njena majka je bila Kenhreida[1] ili Oritija.[2]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Postoji nekoliko verzija priče o ovoj heroini. Prema jednoj, ona ili njena majka[1] nije ukazivala dužne počasti boginji Afroditi, zbog čega ju je ova kaznila tako što je u njoj rasplamsala ljubav prema sopstvenom ocu. Dadilja joj je pomogla i ona je dvanaest noći delila postelju sa svojim ocem, a da je on nije prepoznao. Kada je napokon shvatio sa kim je vodio ljubav, hteo je da je ubije, ali je ona zamolila bogove da je spasu i oni su to i učinili pretvorivši je u drvo mirtu.[3]

Prema drugoj priči, prelepa Mirna je imala mnogo prosilaca, ali nije želela nikog od njih, pošto je bila zaljubljena u svog oca. Poverila se dadilji koja joj je pomogla. Ona je ispričala kralju da devojka iz bogate kuće želi njegovu ljubav, a Mirnu je maskirala i dovela je u očevu postelju. Kada je Mirna zatrudnela, kralj je poželeo da sazna ko je devojka koja će mu roditi dete i upalio je buktinju, te video sopstvenu kćerku. Devojka se od straha porodila pre vremena i rodila sina Adonisa. Zbog stida je zamolila bogove da je sklone od očiju svih. Zevs joj je ispunio želju i pretvorio u mirtu.[3]

Prema jednoj priči, za ovu grešnu ljubav odgovorna je jedna od furija. Devojka je doduše molila bogove da je oslobode ove želje prema ocu, a kada joj molbu nisu ispunili, pokušala je da se obesi. Međutim, pomogla joj je dojkinja, koja ju je odvela pripitom Kiniri, pošto je u toku bio praznik boginje Cerere. Kada ju je otac posle nekoliko noći prepoznao, devojka je pobegla u Sabeju, gde su je bogovi pretvorili u drvo mirtu koje „lije suze“, odnosno izmirnu.[3]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Cinyras1 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. decembar 2010); Family
  2. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Adonis; Love sessions
  3. ^ a b v Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]