Miroslav Bukumirović
miroslav bukumirović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 4. jun 1914. |
Mesto rođenja | Šetonje, kod Petrovca na Mlavi, Kraljevina Srbija |
Datum smrti | 10. jun 1942.28 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Srbija |
Profesija | student prava |
Delovanje | |
Član KPJ od | pre rata |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Heroj | |
Narodni heroj od | 7. jula 1953. |
Miroslav Bukumirović Bukum (Šetonje, kod Petrovca na Mlavi, 4. jun 1914 — Beograd, 10. jun 1942) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 4. juna 1914. u selu Šetonje, kod Petrovca na Mlavi. Potiče iz ugledne učiteljske porodice Milića Bukumirovića. Pored Miroslava, njegovi roditelji imali su i četiri ćerke — Srbijanku, Jovanku, Ružicu i Danicu. Pošto se zbog očeve službe, porodice često selila, Miroslav je osnovnu školu pohađao u rodnom selu, a gimnaziju u Valjevu. Studije prava započeo je na Pravnom fakultetu u Beogradu, gde se kasnije preselila njegova porodica.
Još kao učenik valjevske gimnazije pristupio je omladinskom revolucionarnom pokretu. Po dolasku na Beogradski univerzitet priključio se studentskom revolucionarnom pokretu i aktivno učestvovao u njegovim akcijama — štrajkovima, demonstracijama i dr. Zbog svog angažmana i aktivnosti u studentskom pokretu, primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Kao jedan od poverljivih članova, poveravano mu je da putuje u Pariz, gde se tada nalazio partijski punkt KPJ i odatle donosi ilegalne partijske materijale dr.
Posle Aprilskog rata i okupacije Kraljevine Jugoslavije, 1941. godine, Miroslav je po odluci KPJ ostao u okupiranom Beogradu, gde je učestvovao u organizovanju otpora okupatoru. Zbog svoje aktivnosti bio je izabran za člana Rejonskog komiteta za pet kvart grada Beograd. Bio je učesnik uličnih sabotaža i diverzija u leto 1941. godine. Rukovodio je grupom omladinaca, koja je sakupljala oružje, municiju, sanitetski materijal, odeću, obuću, hranu i druge neophodne stvari, koje su ilegalnim partijskim kanalima slate partizanskim jedinicama na Kosmaju i u drugim delovima Šumadije.
Miroslav je bio učesnik akcije na Crvenom bregu, u kojoj je zarobljena velika količina ratnog materijala, koji je kasnije, ilegalnim partijskim kanalima, preko Lipovačke šume, prebačen u Kosmajski partizanski odred. Njegov rad u okupiranom Beogradu je bio veoma težak, pogotovo posle velikih policijskih provala u beogradsku partijsku organizaciju u jesen 1941. i proleće 1942. godine. Stalno je morao da motri, da li je pod prismotrom policije. Dva puta je uspeo da izbegne agentima policije i spasi se sigurnog hapšenja — jednom u Trnskoj, a drugi put u Aleksandrovoj ulici (danas Bulevar kralja Aleksandra).
Posle ova dva pokušaja hapšenja, Miroslavu je bio onemogućen dalji opstanak u okupiranom Beogradu i stoga je maja 1942. godine, pokušao da se, pod drugim imenom, preko Vrnjačke banje i Raške, prebaci u Sandžak, gde je planirao da uspostavi vezu s partizanskim jedinicama i dođe do Vrhovnog štaba NOP i DVJ. Na ovom putu za Sandžak, bio je otkriven i uhapšen u jednom selu u blizini Raške. Tada je sproveden u Beograd, gde je u Upravi grada Beograda, strahovito mučen. Ne želeći da oda svoje saborce i partijske veze i skloništa, Miroslav se prilikom odlaska na saslušanje, u hodniku oteo stražarima, iskočio kroz prozor i izvršio samoubistvo.
Pored Miroslava, u Narodnooslobodilačkoj borbi učestvovale su i njegove sestre — Srbijanka, Jovanka i Ružica. One su otkrivene i uhapšene u velikoj policijskoj provali u oktobru 1943. godine. Potom su sve tri bile zatvorene u Banjičkom logoru, gde su Srbijanka i Jovanka streljane septembra 1944, pred samo zatvaranje logora.
Ukazom predsednika FNR Jugoslavije Josipa Broza Tita 7. jula 1953. proglašen je za narodnog heroja.
Osnovna škola u rodnoj Šetonji nosi njegovo ime.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Narodni heroji Jugoslavije tom II. Beograd: Narodna knjiga. 1982. COBISS.SR 48703239