Mihail Bulgakov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mihail Bulgakov
Bulgakov1910s.jpg
Mihail Afanasijevič Bulgakov
Puno imeMihail Afanasijevič Bulgakov
Datum rođenja(1891-05-15)15. maj 1891.
Mesto rođenjaKijev,  Ruska Imperija
Datum smrti10. mart 1940.(1940-03-10) (48 god.)
Mesto smrtiMoskva,  Ruska SFSR,  Sovjetski Savez
ŠkolaNacionalni univerzitet u Kijevu Taras Ševčenko
Najvažnija dela

Mihail Afanasijevič Bulgakov (rus. Михаи́л Афана́сьевич Булга́ков;[1] Kijev, 15. maj 1891Moskva, 10. mart 1940) bio je ruski pisac, dramaturg i pozorišni reditelj.[2] Pisao je na ruskom jeziku. Autor je velikog broja pripovedaka, priča, feljtona, pozorišnih komada, dramatizacija, filmskih scenarija i operskih libreta. Najpoznatiji je po romanu Majstor i Margarita, objavljenom posthumno, koji je nazvan jednim od remek-dela 20. veka.[3]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Mihail Bulgakov se rodio 15. maja 1891. u porodici profesora Kijevske duhovne akademije Opanasa Ivanoviča Bulgakova i njegove žene Varvare Mihajlovne u Kijevu.[4] U porodici je bilo sedmoro dece: Mihail, Vera, Nađa, Varvara, Mikola, Ivan i Olena.

Mihail Bulgakov je 1909. završio kijevsku Prvu gimnaziju i upisao se na medicinski fakultet "Taras Ševčenko" Kijevskog univerziteta.

Bulgakov se prvi put oženio 1913. Tatjanom Lapom. Njihovi novčani problemi započeli su već na dan svadbe. Tatjanin otac im je mesečno slao 50 rubalja, što je u to vreme bio pristojan iznos. No, novac im je brzo nestajao, budući da je Bulgakov bio spontana osoba i nije voleo da štedi. Ako bi mu se prohtelo da potroši poslednje rezerve novca na taksi, bez razmišljanja bi to učinio.

Nakon početka Prvog svetskog rata Bulgakov je nekoliko meseci radio kao lekar u prifrontnoj zoni. Zatim su ga poslali da radi u selo Nikoljskoje Smolenske gubernije, a nakon toga je radio kao lekar u Vjazmi.

Godine 1917. počeo je da uzima morfijum, isprva da olakša alergijske reakcije na lek protiv difterije, koji je uzeo bojeći se bolesti nakon obavljene operacije.[4] Zatim je uzimanje morfijuma postalo redovno. U oktobru 1917. prvi put je došao u Moskvu, zaustavivši se kod svog ujaka, poznatog moskovskog lekara-ginekologa N. M. Pokrovskog, koji je postao prototip profesora Preobraženskog iz priče "Pseće srce". U jesen 1918. Bulgakov se vratio u Kijev gde je započeo privatnu praksu kao venerolog. U to vreme prestao je da uzima morfijum. Za vreme građanskog rata u Rusiji, u februaru 1919, Bulgakova su mobilizovali kao vojnog lekara u vojsku Ukrajinske narodne republike.

Te iste godine je radio i kao lekar Crvenog krsta, a zatim i u Oružanim snagama Juga Rusije. U sastavu Treće Terske kozačke pukovnije borio se na Severnom Kavkazu. Aktivno je objavljivao u novinama (članak "Buduće perspektive"). Za vreme povlačenja Dobrovoljačke armije početkom 1920. nije otišao u Gruziju, nego je ostao u Vladikavkazu jer je oboleo od tifusa.[4]

Zrelo doba[uredi | uredi izvor]

Bulgakov oko 1930.

Krajem septembra 1921. Bulgakov se preselio u Moskvu i počeo da sarađuje kao feljtonist sa moskovskim novinama ("Gudok", "Rabočij") i časopisima ("Medicinskij rabotnik", "Rossija", "Vozroždenije"). U to vreme je objavio pojedina dela u novinama "Nakanune" koje su izlazile u Berlinu. Od 1922. do 1926. u novinama "Gudok" je bilo objavljeno više od 120 reportaža, ogleda i feljtona Bulgakova.

Godine 1923, Bulgakov je postao član Sveruskog saveza pisaca (rus. "Vserossiйskiй Soюz pisateleй"). 1924. je upoznao Ljubov Jevgenjevnu Belozersku, koja se nedavno vratila iz inostranstva, i koja je 1925. postala njegova druga žena.

U oktobru 1926. je u MHATu sa velikim uspehom održana predstava „Dani Turbinovih“, koja se veoma svidela Staljinu. Istovremeno se u Sovjetskoj štampi širila intenzivna i krajnje oštra kritika stvaralaštva Mihajla Bulgakova. Krajem oktobra 1926. je u državnom akademskom pozorištu Vatangov s velikim uspehom premijerno održana predstava Zojkin Stan.

Godine 1928, Bulgakov je otputovao sa ženom na Kavkaz; posetili su Tbilisi, Batumi, Zeleni Mis, Vladikavkaz, Gudermes. U Moskvi je te godine premijerno održana predstava "Grimizni otok". Kod Bulgakova se pojavila zamisao romana kasnije nazvanog "Majstor i Margarita". Pisac je takođe započeo rad na komadu o Molijeru („Robovanje licemera“).

Godine 1929, Bulgakov je upoznao Jelenu Sergejevnu Šilovsku koja je postala njegova treća i ujedno poslednja žena 1932.[4]

Do 1930. Bulgakovljeva dela su prestala da se izdaju, a pozorišni komadi povlačeni su se repertoara pozorišta. Bila su zabranjena izvođenja komada "Beg", "Zojkin stan", "Grimizno ostrvo", "Dani Turbinovih".[4]

U januaru 1932. Staljin je ponovo dozvolio izvođenje predstave "Dani Turbinovih", i do rata se više nije zabranjivala. Međutim, nijedno pozorište, osim MHAT-a, nije ju izvodilo. Godine 1936-e, nakon članka u "Pravdi", Bulgakov je otišao iz MHAT-a i počeo da radi u Boljšoj teatru kao libretist i prevodilac. 1937. Bulgakov je radi na libretu "Minin i Požarski" i "Petar I". Družio se s Isakom Dunajevskim, popularnim sovjetskim kompozitorom.

Bolest i smrt[uredi | uredi izvor]

Kamen Golgota na Bulgakovom grobu

1939. Bulgakov je radio na libretu "Rahel", a takođe na komadu o Staljinu ("Batum"). Zdravlje je počelo da mu se naglo pogoršava. Lekari su mu dijagnostikovali hipertenzivnu nefrosklerozu. Nastavio je da uzima morfijum koji mu je prepisan 1924. da smanji bolove. U tom razdoblju je počeo da diktira ženi poslednje verzije "Majstora i Margarite".

Od februara 1940. prijatelji i porodica su stalno dežurali kraj njegove postelje. Bulgakov je preminuo 10. marta 1940.[4] Sahranjen je na Novodevičanskom groblju. Na njegovom grobu je, zahvaljujući njegovoj supruzi, postavljen kamen zvani „Golgota“, koji je pre toga bio na Gogoljevom grobu.

Dela[uredi | uredi izvor]

Život gospodina De Molierea (1962)
Izvođenje „Dana Turbina” u MHAT-u, rež. K. Stanislavski, 1926

Pripovetke i romani[uredi | uredi izvor]

  • Čičikovljevi doživljaji (rus. Pohoždeniя Čičikova), poema u 2 čina s prologom i epilogom, 1922.
  • Bela garda (rus. Belaя gvardiя), roman, 19221924
  • Đavolijada (rus. Dьяvoliada), pripovetka, 1923.
  • Beleške na manžetama (rus. Zapiski na manžetah), pripovetka, 1923.
  • Grimizno ostrvo (rus. Bagrovый ostrov), pripovetka izdata u Berlinu 1924.
  • Kobna jaja (rus. Rokovыe яйca), pripovetka, 1924.
  • Pseće srce (rus. Sobačьe serdce), pripovetka iz 1925., u SSSR-u izdata tek 1987.
  • Veliki kancelar. Knez tame (rus. Velikiй kancler. Knяzь tьmы), deo skice romana "Majstor i Margarita", 1928-1929
  • Kopito inženjera (rus. Kopыto inženera), roman, 1928-1929
  • Tajnom drugu (rus. Taйnomu drugu), nedovršena pripovetka, 1929, u SSSR-u izdana 1987.
  • Majstor i Margarita (rus. Master i Margarita), roman, 1929-1940, u SSSR-u izdavan 1966-1967, u potpunosti 1973.
  • Život gospodina de Molierea (rus. Žiznь gospodina de Molьera), roman, 1933, u SSSR-u izdan 1962.
  • Pozorišni roman (rus. Teatralьnый roman), Beleške pokojnika (rus. Zapiski pokoйnika), nedovršeni roman, 1936-1937, u SSSR-u izdan 1965.

Pozorišni komadi, libreta, filmski scenariji[uredi | uredi izvor]

  • Zojkin stan (rus. Zoйkina kvartira), drama, 1925, u SSSR-u izvedena 1926, izašla u masovnoj štampi 1982.
  • Dani Turbina (rus. Dni Turbinыh), drama napisana na osnovu romana „Bela garda”, 1925., u SSSR-u izvedena 1925, izašla u masovnoj cirkulaciji 1955.
  • Beg (rus. Beg), drama, 1926-1928
  • Grimizno ostrvo (rus. Bagrovый ostrov), drama, 1927, u SSSR-u izdana 1968.
  • Magija pretvornika (rus. Kabala svяtoš), drama, 1929, (u SSSR-u izvedena 1936); 1931. cenzura je dopustila izvedbu s nizom kraćenja pod nazivom „Molier”, ali u takvom obliku je bila odgođena
  • Adam i Eva (rus. Adam i Eva), drama, 1931.
  • Slaboumni Žurden (rus. Poloumnый Žurden), drama, 1932, u SSSR-u izdana 1965.
  • Blaženstvo (san inženjera Rejna) (rus. Blaženstvo [son inženera Reйna]), drama, 1934, u SSSR-u izdana 1966.
  • Revizor (rus. Revizor), filmski scenario, 1934.
  • Poslednji dani (Aleksandar Puškin) (rus. Poslednie dni [Aleksandr Puškin]), drama, 1935, u SSSR-u izdana 1955.
  • Neobičan događaj, ili Revizor (rus. Neobыčaйnoe proisšestvie, ili Revizor), drama prema komediji Nikolaja Gogolja, 1935.
  • Ivan Vasiljevič (rus. Ivan Vasilьevič), drama, 1936.
  • Minin i Požarski (rus. Minin i Požarskiй), libreto za operu, 1936, u SSSR-u izdan 1980.
  • Crno more (rus. Čёrnoe more), libreto za operu, 1936, u SSSR-u izdan 1988.
  • Rašel (rus. Rašelь), libreto za operu prema motivima novele „Мадемоиселле Фифи” Gija de Mopasana, 1937-1939, u SSSR-u izdan 1988.
  • Batum (rus. Batum), drama o mladosti Staljina, prvobitan naziv „Pastir” (rus. Pastыrь), 1939, u SSSR-u izdana 1988.
  • Don Kihot (rus. Don Kihot), libreto za operu prema romanu Migela de Servantesa, 1939.

Novele[uredi | uredi izvor]

  • №13. - Dom Eljpit-Rabkommune (rus. Dom Эlьpit-Rabkommuna), 1922.
  • Aritmetika (rus. Arifmetika), zbornik „Beleške i minijature” (rus. „Zametki i miniatюrы”, 1922.
  • Uoči 3. dana (rus. V nočь na 3-e čislo), zbornik „Beleške i minijature”, 1922.
  • U pozorištu Zimina (rus. V teatre Zimina), zbornik „Beleške i minijature”, 1922.
  • Kako je on poludio (rus. Kak on sošёl s uma), zbornik „Beleške i minijature”, 1922.
  • Kaenpe i kape (rus. Kaэnpe i kape), zbornik „Beleške i minijature”, 1922.
  • Crvena kruna (rus. Krasnaя korona), zbornik „Beleške i minijature”, 1922.
  • Napad. U čarobnoj svetiljci (rus. Nalёt. V volšebnom fonare), zbornik „Beleške i minijature”, 1922.
  • Neobični doživljaji doktora (rus. Neobыknovennыe priklюčeniя doktora), zbornik „Beleške i minijature”, 1922.
  • Sedmog dana novembra (rus. Noяbrя 7-go dnя), zbornik „Beleške i minijature”, 1922.
  • Čuvajte se krivotvorina! (rus. Osteregaйtesь poddelok!), zbornik „Beleške i minijature”, 1922.
  • Ptice na mansardi (rus. Pticы v mansarde), zbornik „Beleške i minijature”, 1922.
  • Radnički građvrt (rus. Rabočiй gorođsad), zbornik „Beleške i minijature”, 1922.
  • Sovjetska inkvizicija (rus. Sovetskaя inkviziciя), zbornik „Beleške i minijature”, 1922.
  • Kineska istorija. 6 prizora umesto priče (rus. Kitaйskaя istoriя. 6 kartin vmesto rasskaza), 1923.
  • Sećanje... (rus. Vospominanie...), novela posvećena smrti Lenjina, 1924.
  • Hanska vatra (rus. Hanskiй ogonь), 1924.
  • Ubrus s petlom (rus. Polotence s petuhom), ciklus „Beleške mladog lekara”, 1925.
  • Krštenje okretanjem (rus. Kreщenie povorotom), ciklus „Beleške mladog lekara”, 1925.
  • Čelično grlo (rus. Stalьnoe gorlo), ciklus „Beleške mladog lekara”, 1925.
  • Mećava (rus. Vьюga), ciklus „Beleške mladog lekara”, 1925.
  • Mrkli mrak (rus. Tьma egipetskaя), ciklus „Beleške mladog lekara”, 1925.
  • Izgubljeno oko (rus. Propavšiй glaz), ciklus „Beleške mladog lekara”, 1925.
  • Zvezdani osip (rus. Zvёzdnaя sыpь), ciklus „Beleške mladog lekara”, 1925.
  • Boema (rus. Bogema), 1925.
  • Praznik sa sifilisom (rus. Prazdnik s sifilisom), humoristična novela, 1925.
  • Priča o karo asovima (rus. Bubnovaя istoriя), 1926.
  • Ja sam ubio (rus. Я ubil), 1926.
  • Morfijum (rus. Morfiй), 1926.
  • Traktat o stanu (rus. Traktat o žiliщe), zbornik „Traktat o stanu”, 1926.
  • Psalam (rus. Psalom), zbornik „Traktat o stanu”, 1926.
  • Četiri portreta (rus. Četыre portreta), zbornik „Traktat o stanu”, 1926.
  • Jezero rakije (rus. Samogonnoe ozero), zbornik „Traktat o stanu”, 1926.

Publicistika i feljtoni[uredi | uredi izvor]

  • Iz svega glasa (rus. Blagim matom), 1925.
  • Boema (rus. Bogema), 1925.
  • Bratski poklon nemačkih radnika (rus. Bratskiй podarok nemeckih rabočih), 1922.
  • Bračna katastrofa (rus. Bračnaя katastrofa), 1924.
  • Priča o karo asovima (rus. Bubnovaя istoriя), 1926.
  • Urnebes s pečatima (rus. Buza s pečatяmi), 1925.
  • Burnakovski nećak (rus. Burnakovskiй plemяnnik), 1924.
  • Bivši Singer. Drž. fabrika u Podoljsku (rus. Bыvšiй Zinger. Gos. mehaničeskiй zavod v Podolьske), 1922.
  • U kafani (rus. V kafэ), 1920.
  • U društvu i svetu (rus. V obщestve i svete), 1924.
  • U pozorištu Zimina. Skice olovkom (rus. V teatre Zimina. Nabroski karandašom), 1923.
  • U školi gradića III Internacionale (rus. V škole gorodka III Internacionala), 1923.
  • Moskovska fabrika za popravke tramvaja (rus. Vagonno-remontnый zavod moskovskogo tramvaя), 1922.
  • Rat vode sa željezom (rus. Voйna vodы s železom), ogled, 1924.
  • Zvrkovi na kolosecima (rus. Volčki na kolesah), 1922.
  • Vratite platformu! (rus. Vosstanovite platformu!), 1925.
  • Genijalna ličnost (rus. Genialьnaя ličnostь), 1925.
  • Propast Šurke-opunomoćenika. Doslovna priča radničkog dopisnika (rus. Gibelь Šurki-upolnomočennogo. Doslovnый rasskaz rabkora), 1924.
  • Glav-polit-liturgija (rus. Glav-polit-bogosluženie), 1924.
  • Nesretnik-Vsevolod. Istorija jednog bezobrazluka (rus. Goremыka-Vsevolod. Istoriя odnogo bezobraziя), 1925.
  • Državna fabrika mineralnih voda i voćnih sokova (rus. Gosudarstvennый zavod mineralьnыh i fruktovыh vod № 1), 1922.
  • Bučni raj (rus. Gromkiй raй), 1926.
  • Buduće perspektive (rus. Grяduщie perspektivы), 1919.
  • Dvoliki Čems (rus. Dvulikiй Čems), 1925.
  • Posao ide (rus. Delo idet), Rabočaja gazeta, Moskva, 11. avgust 1922.
  • Posao se širi (rus. Delo rasširяetsя), Rabočaja gazeta, Moskva, 22. avgust 1922.
  • Dan našega života (rus. Denь našeй žizni), Nakanune, Berlin - Moskva, 2. septembar 1923.
  • Dečja priča (rus. Detskiй rasskaz), Sovetskij artist, Moskva, 1. januar 1939.
  • Dinamit!!! (rus. Dinamit!!!), Gudok, Moskva, 30. septembar 1925.
  • Nepristrano saslušanje (rus. Dopros s bespristrastiem), Gudok, Moskva, 9. avgust 1924.
  • Kvasac i beleške (rus. Drožži i zapiski), Gudok, Moskva, 30. jun 1925.
  • Đavolijada. Pripovest o tome kako su blizanci pogubili poslovođu (rus. Dьяvoliada. Povestь o tom, kak bliznecы pogubili deloproizvoditelя), Nedra, Moskva, mart 1924., № 4
  • Egipatska mumija. Priča člana Sindikata (rus. Egipetskaя mumiя. Rasskaz člena Profsoюza), Smehač, L., 10. septembar 1924., № 16
  • Željeni voz (rus. Želannый platilo), Gudok, Moskva, 10. oktobar 1924.
  • Začarano mesto (rus. Zakoldovannoe mesto), Gudok, Moskva, 9. januar 1925.
  • Dokaz ljubavi (rus. Zalog lюbvi), Gudok, Moskva, 12. februar 1925.
  • Zaporošci pišu pismo turskom sultanu (rus. Zaporožcы pišut pisьmo tureckomu sultanu), Gudok, Moskva, 3. jun 1925.
  • Zasedanje u nazočnosti člana (rus. Zasedanie v prisutstvii člena), Gudok, Moskva, 17. jun 1924.
  • Zvezdani osip (rus. Zvezdnaя sыpь), Medicinskij rabotnik, Moskva, avgust 1926., № 29, № 30
  • Zvuci nezemaljske polke (rus. Zvuki polьki nezemnoй), Gudok, Moskva, 19. novembar 1924.
  • Stegonoše budućih bojeva. Dan 3. septembra (rus. Znamenoscы grяduщih boev. Denь 3-go sentяbrя) Rabočaja gazeta, Moskva, 5. septembar 1922.
  • Zlaćani grad (rus. Zolotistый gorod), Nakanune, Berlin - Moskva, septembar-oktobar 1923.
  • Biblifetčik (rus. Biblifetčik), feljton, 1924.
  • Zamoran put. Monolog uprave. Nije bajka, nego istinita priča. (rus. Bespokoйnaя poezdka. Monolog načalьstva. Ne skazka, a bыlь), feljton, 1923.
  • Bezobrazluk u fabrici „Jarig”" (rus. Bezobraziя na zavode „Яrig“), feljton, 1922.
  • Apoteka (rus. Apteka), feljton, 1925.
  • Autoklave treba dobiti, a odel dograditi (rus. Avtoklavы nužno polučitь, a korpus dostroitь), feljton, 1922.
  • Akatist našoj kvaliteti (rus. Akafist našemu kačestvu), feljton, 1926.
  • Američki radnici nam daju svoj trud (rus. Amerikanskie rabočie otdaюt nam svoй trud), feljton, 1922.
  • Banana i Sidaraf (rus. Banan i Sidaraf), feljton, 1924.
  • Kupališna službenica Ivan (rus. Banщica Ivan), feljton, 1925.
  • Belobrisova knjižica. Notes (rus. Belobrыsova knižka. Format zapisnoй), feljton izdan u Berlinu 1924.
  • Bračna katastrofa (rus. Bračnaя katastrofa), feljton, 1924.
  • Upala mozgova (rus. Vospalenie mozgov), feljton, 1926.
  • Ukleti Holandez (rus. Letučiй gollandec), feljton, 1926.
  • Loš tip (rus. Paršivый tip), feljton, 1926.
  • Pas koji govori (rus. Govorящaя sobaka), feljton, 1924.
  • Dvoliki Čems (rus. Dvulikiй Čems), novela
  • Dokaz ljubavi (rus. Zalog lюbvi), novela
  • Zvuci nezemaljske polke (rus. Zvuki polьki nezemnoй), novela
  • Zlatne prepiske Feraponta Ferapontoviča Kaporceva (rus. Zolotыe korrespondencii Feraponta Ferapontoviča Kaporceva), feljton, 1926.
  • Zlaćani grad (rus. Zolotistый gorod), novela
  • Igra prirode (rus. Igra prirodы), novela
  • Kako se Buton ženio (rus. Kak Buton ženilsя), novela
  • Kondukter i član carske porodice (rus. Konduktor i člen imperatorskoй familii), novela
  • Kotao sudbine (rus. Koleso sudьbы), novela
  • Mademoiselle Žanna (rus. Madmazelь Žanna), novela
  • Mrtvi hodaju (rus. Mertvыe hodяt), novela
  • Moskva crvenokamena (rus. Moskva krasnokamennaя), novela
  • Oni žele da pokažu svoju obrazovanost... (rus. Oni hočutь svoю obrazovannostь pokazatь...)
  • O koristi alkoholizma (rus. O polьze alkogolizma), novela
  • Trg na točkovima (rus. Ploщadь na kolesah), feljton, 1926.
  • Pod staklenim nebom (rus. Pod steklяnnыm nebom), novela
  • Doživljaji pokojnika (rus. Priklюčeniя pokoйnika), novela
  • Prosvećenje s krvoprolićem (rus. Prosveщenie s krovoprolitiem), novela
  • Putne zabileške (rus. Putevыe zametki), novela
  • Posao dostiže 30 stupnjeva (rus. Rabota dostigaet 30 gradusov)
  • Sjajna svakidašnjica (rus. Samocvetnый bыt), feljton, 1926.
  • Kontaktom po lubanji (rus. Smыčkoй po čerepu)
  • Vrlo mnogo (rus. Sorok sorokov)
  • Spiritistička seansa (rus. Spiritičeskiй seans)
  • Red na red (rus. Stenka na stenku), novela
  • Prestolnica u notesu (rus. Stolica v bloknote), novela
  • Buvašvaba (rus. Tarakan), novela
  • Rep koji se grize (rus. Ugrыzaemый hvost), novela
  • Vidar (rus. Celitelь), novela
  • Crni mag (rus. Černый mag)
  • Šanson dete (rus. Šanson d'эtэ)
  • Šprehen zi dojč? (rus. Šprehen zi deйtč?)
  • Bio je maj... (rus. Bыl maй...)
  • Voda života (rus. Voda žizni), feljton, 1926.
  • Buduće perspektive (rus. Grяduщie perspektivы), feljton, 1919.
  • U kafani (rus. V kafe), feljton, 1920.
  • Nedelja prosvećenja (rus. Nedelя prosveщeniя), feljton, 1921.
  • Trgovačka renesansa (rus. Torgovый renessans), feljton, 1922., (u SSSR-u izdan 1988.)
  • Pehar života (rus. Čaša žizni), feljton, 1922.
  • Benefic lorda Kerzona (rus. Benefis lorda Kerzona), feljton izdan u Berlinu 1923.
  • Dan našega života (rus. Denь našeй žizni), feljton, 1923.
  • Moskovske scene (rus. Moskovskie scenы, feljton, 1923.
  • Predmet „Komarov” (rus. Komarovskoe delo), feljton, 1923.
  • Kijev-grad (rus. Kiev-gorod), feljton, 1923.
  • Stube prema nebu (rus. Lestnica v raй),feljton, 1923.
  • Sati života i smrti (rus. Časы žizni i smerti), ogled povodom smrti Lenjina, 1924.
  • U sate smrti (rus. V časы smerti), ogled povodom smrti Lenjina, 1924.
  • Egipatska mumija (rus. Egipetskaя mumiя), feljton, 1924.
  • Moskva 20-ih godina (rus. Moskva 20-h godov), feljton, 1924.
  • Putovanje po Krimu (rus. Putešestvie po Krыmu), ogled, 1925.
  • Pismo M.A. Bulgakova vladi SSSR-a (rus. Pisьmo M. A. Bulgakova pravitelьstvu SSSR), otvoreno pismo, 1930.

Muzeji[uredi | uredi izvor]

  • Državni muzej „M.S. Bulgakov” u Moskvi, „Zlosretni stan”
  • Kulturni centar „Bulgakovski dom” (Boljšaja Sadova, d. 10, Moskva)
  • „Dom Turbina”, književno-memorijalni muzej „M.A. Bulgakov” u Kijevu: Andrejevski spusk, d. 13[5].
  • „Muzej jedne ulice” (muzej posvećen istoriji Andrejevskog spuska, jednog od starih puteva u Kijevu koji spaja gornji, centralni deo grada, s donjim, trgovačkim delom) - deo postava je posvećen životu Mihaila Bulgakova i njegovom stvaralaštvu.

Sećanje na književnika[uredi | uredi izvor]

120-godišnjica[uredi | uredi izvor]

  • 15. maj 2011. godine u Kijevu su proslavili 120-godišnjicu od rođenja M. Bulgakova[6][7]
  • 15. maj na kanalu „Kultura” prikazali su umetnički film „Pozorišni roman”[8].
  • U Moskvi u muzeju-stanu u Boljšoj Sadovoj pripremili su tri nove izložbe[9][10]:
    • „Prinove u muzeju” (rus. „Novыe postupleniя”);
    • „U ladici pisaćeg stola” (rus. „V ящike pisьmennogo stola”);
    • „Osam snova. Beg” (rus. „Vosemь snov. Beg”)[11].
  • Na majuru Bulgakovih u gradu Buča Kijevske oblasti proslavio se dan rođenja M. Bulgakova. Otkrili su spomenik piscu, položili temelj za vrt i održali međunarodni pozorišni festival.[12][13]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Bulgakov". Collins English Dictionary.
  2. ^ Mikhail Afanasyevich Bulgakov Encyclopædia Britannica
  3. ^ Mukherjee, Neel (9. 5. 2008). „The Master and Margarita: A graphic novel by Mikhail Bulgakov”. The Times. London. Pristupljeno 19. 1. 2009. 
  4. ^ a b v g d đ Bulgakov, Mihail. Pismo vrhovnoj vlasti i drugi kraći spisi. Beograd : Službeni glasnik, 2016. str. 115—134. ISBN 978-86-519-0962-0. 
  5. ^ Kćer domaćina poznatog Doma Turbina - Inna Vasiljevna Končakovskaja (1902—1985), rođakinja kompozitora Vitoljda Mališevskog, sačuvala je taj majur za vrijeme Sovjetskog saveza
  6. ^ „15. maj - Den' roždenija M. Bulgakova!”. Arhivirano iz originala na datum 04. 03. 2012. Pristupljeno 27. 03. 2021. 
  7. ^ V Kieve otmetjat 120-letije so dnja roždenija M. Bulgakova
  8. ^ 15.05.11 K 120-letiju co dnja roždenija Mihaila Bulgakova
  9. ^ „Ispolnilos' 120 let so dnja roždenija M. Bulgakova”. Arhivirano iz originala na datum 15. 11. 2013. Pristupljeno 27. 03. 2021. 
  10. ^ 120 let so dnja roždenija M. Bulgakova
  11. ^ Denj roždenija Mihaila Bulgakova
  12. ^ V Kievskoj oblasti otkryli pamjatnyj znak v čest' M. Bulgakova
  13. ^ V Buče "švondery" rešili vyrezat' istoričeskij park v usad'be Mihaila Bulgakova!

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]