Михаил Строгов

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mihail Strogov
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovMichel Strogoff
AutorŽil Vern
IlustratorŽil Fera
ZemljaFrancuska
Jezikfrancuski
Žanr / vrsta delaavanturistički roman
Izdavanje
IzdavačPjer Ecel
Broj stranica289
Prevod
PrevodilacMiodrag Đorđević
Hronologija
PrethodnikČenseler
NaslednikHektor Servadak

Mihail Strogov (franc. Michel Strogoff) ili Carev glasnik je roman Žila Verna iz 1876. godine. Ovo delo je doživelo nekoliko ekranizacija u vidu igranog i crtanog filma.

Kratak opis[uredi | uredi izvor]

Putovanje Mihaila Strogova po Sibiru

Mihail Strogov, tridesetogodišnjak iz Omska, glasnik je ruskog cara Aleksandra II. Tatarski kan Feofar diže bunu i odvaja ruski Daleki istok od matice, uništavajući telegrafske veze. Pobunjenici okružuju poslednje uporište Rusije u Sibiru, Irkutsk, gde je na vlasti carev brat. Car šalje Strogova u Irkutsk da mu odnese pismo u kom ga obaveštava o izdajniku Ivanu Ogarevu. Ogarev, bivši pukovnik, ražalovan i proteran sada traži način da se osvesti kraljevskoj porodici. On namerava da uništi Irkutsk tako što će zapaliti velike količine nafte na obali reke Angare.

Ilustracija iz romana Mihail Strogov Žila Fere.

Na putu do Irkutska, Strogov sreće Nađu Fjodorovu, ćerku političkog zatvorenika izgnanog u Sibir, Vasilija Fjodora. Ona je dobila dozvolu vlasti da se pridruži svome ocu nakon što joj je umrla majka. Pored nje Mihail Strogov sreće i dvojicu stranih novinara Harija Blaunta iz „Dnevnog telegrafa“ i Alsida Žolivea, Francuza koji svoje izveštaje šalje rođaki Madleni. Blaunt i Žolive prelaze isti put kao i Mihail Strogov, tokom kog su se nekoliko puta razdvajali i sastajali. Mihail Strogov tokom putovanja koristi lažni identitet predstavljajući se kao Nikolaj Karpanov, međutim on biva otkriven nakon susreta sa majkom Omsku. Tatari zarobljavaju Mihaila, njegovu majku i Nađu. Ivan Ogarev optužuje Strogova da je špijun. Kan Feofar odlučuje da pomoću vrele sablje oslepe Strogova. Nakon tog čina svima se čini da je Mihail Strogov oslepljen ali se kasnije ispostavlja da se on spasao zahvaljujući velikom lučenju suza. Međutim, Mihail Strogov se pretvarao da je slep, pa je i Nađa koja ga je pratila isto to mislila. Mihail i Nađa su uspeli da pobegnu Tatarima i da stignu do Irkutska. Vatra na reci i pored nje, kao i sante leda otežali su im dolazak u grad. U dvorcu se susreću Mihail Strogov i Ivan Ogarev. U dvoboju Strogov ubija Ogareva. Nađa se sreće sa ocem, a nakon izvesnog vremena opkoljenom gradu u pomoć pristiže vojska generala Kiseljeva i Tatari bivaju prisiljeni na povlačenje. Mihail i Nađa se venčavaju a novinari Hari Blaunt i Alsid Žolive odlaze u Kinu.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]