Mihajlo Kostić Pljaka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mihajlo Kostić Pljaka
Lični podaci
Puno imeMihajlo Kostić
Datum rođenja(1933-11-21)21. novembar 1933.
Mesto rođenjaProkuplje, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti9. mart 2001.(2001-03-09) (67 god.)
Mesto smrtiBeograd, SRJ
Porodica
DecaVuk Kostić
Veza do IMDb-a

Mihajlo Kostić „Pljaka“ (Prokuplje, 21. novembar 1933Beograd, 9. mart 2001) bio je srpski glumac.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Bio je glumac Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Igrao je u više filmova. Sa Ljubom Tadićem igrao je u kultnoj predstavi Žan Pol Sartra „Prljave ruke“.

Mihajlo Kostić je otac poznatog glumca Vuka Kostića.[2] Pored Vuka, ima i sina Nestora koji se ne bavi umetnošću.

Po njemu su nazvane dve ulice u Beogradu, u Zemunu i na Zvezdari.[3]

Filmografija[uredi | uredi izvor]

  1. Đeneral Milan Nedić (1999) - Milutin Nedić
  2. Gore dole (1 epizoda, 1996) - Petrov kolega Nenad
  3. Srećni ljudi (30. epizoda, 1993) TV serija - Nenad; radnik u kafileriji
  4. Valjevska bolnica (1990) Milivoje Anđelković Kajafa
  5. Kolubarska bitka (1990) - Mihajlo Anđelković Kajafa
  6. Vuk Karadžić“ (1 epizoda, 1987) - Janko Katić
  7. Mesto susreta Beograd (1987) - Inspektor Vukmanović
  8. Groznica ljubavi (1984)
  9. Sivi dom“ (1984) TV serija - Šef obezbeđenja
  10. Sablazan (1982) - Major Hajnrih
  11. Svetozar Marković“ (1 epizoda, 1981) - Đoka Vlajković
  12. Povratak otpisanih“ (3 epizode, 1978) - Pavle
  13. Ljubičice (1975)
  14. Đavolje merdevine“ (1975) TV serija
  15. Bataljon je odlučio (1974)
  16. Breme (1972)
  17. Devojka sa Kosmaja (1972) - Radovan Ikonić
  18. Sokratova odbrana i smrt (1971) - Anit
  19. Letovi koji se pamte“ (1 epizoda, 1967) - Vitas
  20. Četvrti saputnik (1967)
  21. Štićenik (1966)
  22. Ko puca otvoriće mu se (1965)
  23. Braća (1964)
  24. Pravo stanje stvari (1964)
  25. Grad (1963)
  26. Kozara (1963) - Ahmet
  27. Deveti krug (1960) - Mladen
  28. Subotom uveče (1957) - tabadžija

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Mihajlo Kostić Pljaka Biografija”. Biografija.org (na jeziku: srpski). 2018-09-13. Pristupljeno 2022-01-29. 
  2. ^ „"Divno i za ponos"... Vuk Kostić objavio sliku iz ulice koja nosi naziv njegovog pokojnog oca”. Telegraf.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-01-29. 
  3. ^ „NASLEDIO TALENAT: Po ocu Vuka Kostića nazvane dve ulice”. Nportal. 13. 12. 2021. Pristupljeno 24. 12. 2021. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]