Mijatovac
Mijatovac | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Pomoravski |
Opština | Ćuprija |
Stanovništvo | |
— 2011. | 1656 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 43° 57′ 11″ S; 21° 20′ 13″ I / 43.953166° S; 21.336833° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 106 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 35236 |
Pozivni broj | 035 |
Registarska oznaka | ĆU |
Mijatovac je naselje u Srbiji u opštini Ćuprija u Pomoravskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1656 stanovnika.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Do Drugog srpskog ustanka Mijatovac se nalazio u sastavu Osmanskog carstva. Nakon Drugog srpskog ustanka Mijatovac ulazi u sastav Kneževine Srbije i administrativno je pripadao Jagodinskoj nahiji i Temnićskoj knežini[1] sve do 1834. godine kada je Srbija podeljena na serdarstva.
Poreko stanovništva[uredi | uredi izvor]
Podaci datiraju iz 1930. g.[2]
Po predanju, selo je nekada bilo na desnoj obali Velike Morave, pa se otuda pomestilo na levu prilikom neke velike poplave. Selo je dobilo ime po nekom Mijatu, koji se prvi doselio oko 1730. g.
- Stamatovići - Mijatovići (10 k., Sv. Nikola); doselio im se predak Mijat od Sjenice oko 1730. g. Mijat je imao 1000 ovaca, od kojih su bile 300 galjaste vrane. Jednom prilikom zanoći kod njega neki spahija, pa da bi okušao njegovo poštenje, sutradan na polasku hotimično zaboravi veliku sumu novca. Po njegovom odlasku Mijat nađe novac, pa potrči za spahijom i preda mu ga. Zato mu spahija pokloni veći deo svoga spahiluka, i ovaj je posle toga zadugo bio najbogatiji čovek u mestu i okolini.
- Mladenovići - Lazići - Mitići (4 k., Sv. Đorđe i Đurđevdan); doselili se sa Kosova posle Mijatovića preko starog vranjskog okruga, gde su ostali desetak godina.
- Ninkovići (15 k., Sv. Steva); doselili se oko 1750. g. iz okoline Niša.
- Đekići (15 k., Sv. Nikola); doselili se oko 1750. g. iz okoline Prištine. Njihovog pretka Starog Đeku, još kao dečka, zarobili su Turci u Prištini, pa ga otuda izbavila majka, tobož pomoću nekih mađija, i ovamo prevela. Ima ih i u Bačini, Kruševcu i u Beogradu.
- Milenkovići (15 k., Sv. Nikola); došli oko 1780. g. iz timočke Crne Reke.
- Đorđevići (4 k., Sv. Nikola); doselili se sa Malog Kosova kad i Milenkovići.
- Đurđevići (5 k., Sv. Vrači); doselili se oko 1790. g. sa Malog Kosova.
- Brankovići (9 k., Sv. Mina); doselili se kad i Đurđevići iz timočke Crne Reke.
- Marinkovići (13 k., Sv. Vrači); doselili se oko 1800. g. iz Novog Bračina kod Ražnja.
- Svrzići (6 k., Sv. Mrata i Sv. Lazar); doselili se oko 1800. g. iz Varvarina, gde ih i danas ima. U Varvarinu im se stari doselili sa Kosova.
- Radosavljevići - Virinci (10 k., Sv. Nikola); doselili se oko 1800. g. iz Virina u Resavi.
- Erci (5 k., Sv. Stevan); doselili se oko 1810. g. iz kruševačke Župe.
- Nikolići (25 k., Sv. Arhanđeo); doselili se oko 1810. g. iz vranjske okoline.
- Blagojevići (9 k., Sv. Jovan); doselili se oko 1830. g. iz ražanjsknje okoline.
- Stojkovići (7 k., Mitrovdan); doselili se oko 1830. g. iz vranjske okoline.
- Radovanovići (5 k., Petrovdan); doselili se oko 1830. g. iz okoline Kumanova u Makedoniji.
- Vaskovići (6 k., Sv. Nikola); doselili se oko 1830. g. iz niške okoline.
- Jovanovići - Dušoboljci (4 k., Mitrovdan); doselili se oko 1830. g. iz leskovačke okoline. Prozvani su Dušeboljci što je neki njihov stari govorio uz svaku drugu reč: "Duša me boli“.
- Jocići (8 k., Sv. Arhanđeo); doselili se oko 1830. g. iz aleksinačke okoline.
- Kačarevići (10 k., Sv. Jovan); doselili se oko 1830. g. iz Majura.
- Soldatovići - Markovići (10 k., Sv. Đorđe i Đurđevdan); doselili se oko 1830. g. iz Grabovice u Resavi.
- Milojevići - Tasići (6 k., Sv. Đorđe i Đurđevdan); doselili se oko 1830. g. iz Ostrikovca.
- Kozarevići (6 k., Sv. Jovan); doselili se oko 1850. g. iz Ostrikovca, prizećeni u rod Blagojevića.
- Živkovići (3 k., Sv. Nikola); ne zna se odakle su i kada su došli.
- Markovići - Čerkezi (15 k., Sv. Stevan) su Cigani svirači, došli oko 1850. g. iz Šetke kod Ražnja. Pored sviranja i torbarenja zanimaju se i zemljoradnjom.
Demografija[uredi | uredi izvor]
U naselju Mijatovac živi 1401 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,8 godina (40,3 kod muškaraca i 43,2 kod žena). U naselju ima 547 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,13.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).
|
|
Mijatovac u popisima Jagodinske nahije — od 1818. do 1829.[1] | |||||||||||||
Godina popisa | 1818. | 1819. | 1820. | 1821. | 1822. | 1823. | 1824/25. | 1825. | 1826. | 1827. | 1828. | 1829. | |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Kuće | 49 | 48 | 45 | 44 | 43 | 44 | 46 | 48 | 47 | 47 | 51 | 51 | |
Poreske glave* | - | 62 | 52 | 52 | 53 | 57 | 57 | 56 | 57 | 57 | 57 | 58 | |
Aračke glave** | 86 | 113 | 113 | 110 | 112 | 114 | 126 | 122 | 124 | 121 | 132 | 132 | |
*Poreske glave = Oženjeni muškarci | ** Aračke glave = Muškarci od 7 do 70 godina |
m | ž |
|||
? | 1 | 4 | ||
80+ | 18 | 24 | ||
75—79 | 20 | 40 | ||
70—74 | 45 | 66 | ||
65—69 | 51 | 71 | ||
60—64 | 49 | 48 | ||
55—59 | 37 | 37 | ||
50—54 | 83 | 67 | ||
45—49 | 78 | 68 | ||
40—44 | 56 | 66 | ||
35—39 | 51 | 53 | ||
30—34 | 44 | 58 | ||
25—29 | 58 | 33 | ||
20—24 | 59 | 65 | ||
15—19 | 66 | 51 | ||
10—14 | 46 | 50 | ||
5—9 | 38 | 34 | ||
0—4 | 40 | 37 | ||
Prosek : | 40,3 | 43,2 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 716 | 207 | 440 | 43 | 25 | 1 |
Ženski | 751 | 124 | 456 | 155 | 16 | 0 |
UKUPNO | 1.467 | 331 | 896 | 198 | 41 | 1 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 299 | 32 | 0 | 0 | 113 |
Ženski | 188 | 24 | 0 | 0 | 50 |
UKUPNO | 487 | 56 | 0 | 0 | 163 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 9 | 17 | 26 | 8 | 17 |
Ženski | 2 | 2 | 31 | 8 | 4 |
UKUPNO | 11 | 19 | 57 | 16 | 21 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 0 | 6 | 9 | 4 | 12 |
Ženski | 3 | 3 | 1 | 8 | 31 |
UKUPNO | 3 | 9 | 10 | 12 | 43 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 3 | 0 | 0 | 43 | |
Ženski | 5 | 0 | 0 | 16 | |
UKUPNO | 8 | 0 | 0 | 59 |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Popović, Ljubodrag. Zoran Marković, ur. Jagodinska nahija, knjiga prva 1815 —1823 (PDF). Jagodina: Istorijski arhiv Jagodina. ISBN 86-902609-5-1. Pristupljeno 12. 7. 2012.
- ^ "Naselja" knj. (dr. Stanoje M. Mijatović: Belica
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Popović, Ljubodrag. Zoran Marković, ur. Jagodinska nahija, knjiga prva 1815 —1823 (PDF). Jagodina: Istorijski arhiv Jagodina. 86-902609-5-1. Arhivirano iz originala (PDF) 27. 09. 2013. g. Pristupljeno 12. 7. 2012.