Mi-24

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mi-24

Mi-24 u letu
Mi-24 u letu

Opšti podaci
Namena jurišni
Posada 3
Broj putnika 8 vojnika
Poreklo  Sovjetski Savez
Proizvođač Mil Moskva
Probni let 19.09.1969.
Uveden u upotrebu 1972. proizvodnja do 2009.
Status aktivan
Broj primeraka 2.648
Dimenzije
Prečnik nosećeg rotora 17,30 m
Prečnik repnog rotora 3.91 m
Dužina 21,50 m
Visina 6,50 m
Masa
Masa praznog 7.675 kg
Maksimalna masa 11.000 kg
Performanse
Maksimalna brzina 320 km/h
Krstareća brzina 270 km/h
Vrhunac lebdenja 1.400 m
Vrhunac leta 4.950 m
Dolet 450 m
Pogon
Motori TVAD Klimov TV3-117
Vrsta motora turbomlazni
Broj motora 2
Snaga poletanja 1.617 kW
Portal Vazduhoplovstvo

Mi-24 (NATO klasifikacija Hind), sovjetski je borbeni jurišni helikopter, sa sekundarnom namenom manjeg transporta. Proizvodila ga je fabrika helikoptera Milj, još od 1971. godine u Moskvi. On je prvi sovjetski / ruski helikopter te namene, a drugi je u svetu (posle američkog AH-1 Kobra), ali je najmasovniji i po proizvodnji i po operativnoj primeni. Prvenstveno ga je koristilo Sovjetsko ratno vazduhoplovstvo, a kasnije nastale države posle raspada Sovjetskog Saveza. Sa izmenom politike prodavan je i ostalim državama u mnogim verzijama modifikacija. Korišćen je u borbama u Avganistanu, Kosovu, Čečeniji i u drugim lokalnim ratovima. Sovjetski piloti su ovaj helikopter nazvali „leteći tenk“, a i „krokodil“, zbog oblika nosnog dela trupa i maskirne boje.[1][2]

Razvoj[uredi | uredi izvor]

Tokom ranih 1960-ih godina, Sovjetima je bilo jasno, da razvoj doktrine ratovanja sve više zahteva male udarne mobilne snage sa velikom vatrenom moći za brzo i iznenadno dejstvo, koje se mogu lako prebacivati sa lokacije na lokaciju. U birou Mil su pristupili razvoju borbenog helikoptera, koji može odgovoriti tim zahtevima i izvršavati te delikatne zadatke. Na bazi ranijeg nerealizovanog projekta V-22, odvijao se razvoj V-24. Koncept je bio, borbeni jurišni helikopter dobro naoružan sa sredstvima vazduh–zemlja, posebno efikasnim protiv oklopa i sa obezbeđenim prostorom za smeštaj 8 pešadijskih vojnika, vrhunski naoružanih ličnim naoružanjem. Helikopter je bio karakterističan i po tome što ima mala (zakržljala) avionska krila, koja pored stvaranja uzgona imaju i svrhu da se ispod njih ugrade nosači za potkačinjanje šest raketa ili bombi. Varijanta Mi-24A, opremljena je i dvocevnim topom GŠ-23L kalibra od 23 mm.[a]

Mil je uspeo da ubedi vojno i političko rukovodstvo da se ovaj helikopter detaljno ispita i kasnije pusti u masovnu serijsku proizvodnju i u operativnu upotrebu Crvene armije. Uspeh i efikasnost američkih helikoptera, ove kategorije, u Vijetnamskom ratu bila je podrška za razvoj programa Mi-24. Inžinjeri su se fokusirali na projektovanje dve koncepcije, od 7 tona sa jednim motorom i od 10,5 tona sa dva motora, na bazi snage od 1 268 kW.

Istovremeno je Biro Kamov predlagao svoj helikopter Kamov Ka 25, ali je usvojena dvomotorna varijanta Mi-24. Po zahtevu vojske napravljeno je dosta izmena. Umesto topa GŠ-23L, velike kadence (brze paljbe), ugrađen je u nosnom delu trupa, protiv–tenkovski top 9K114 Šturm i protiv–tenkovske rakete ispod krila. Ta varijanta je obeležena kao Mi-24V.

Doneta je odluka 6. maja 1968. godine da se nastavi sa razvojem dvomotorne varijante, na čemu je radio i glavni konstruktor Mil, sve do svoje smrti 1970. godine. Projektna rešenja su usvojena u februaru 1969. godine. Ispitivanje prototipa za let počela su 15. septembra 1969. godine, a prvi let realizovan je četiri dana kasnije. Drugi prototip je takođe izgrađen, a posle njihovih ispitivanja proizvedena je predserija od deset primeraka helikoptera, u ovom standardu.

Razvojna ispitivanja u letu su počela u junu 1970. godine i trajala su 18 meseci. Na osnovu dobijenih rezultata izvršene su modifikacije zbog zamora strukture, u okviru čega je smanjen i nivo vibracija, koje su ih pobuđivale. Sve rakete su prebačene na krilne nosače. Na brzinama većim od 200 km/h pojavila se poprečno–smerna nestabilnost „Dač–rol“ (engl. Dutch roll), zbog čega su postavljena krila pod 12 stepeni negativnog dijedra. Repni rotor je prebačen sa desne na levu stranu i smer rotacije je promenjen prema kabini. Serijska proizvodnja je počela 1970. godine, a zvanično je uveden u operativnu upotrebu 1972. godine.[2][3]


Helikopter Mi-24, tokom svoga razvoja i modifikacija, najviše je izmenio spoljni izgled, u transformaciji od varijante „A“ do „D“.

Opis[uredi | uredi izvor]

Mi-24 sa topom kalibra od 30mm.

Trup helikoptera Mi-24, razvijen je od trupa Mi-8. Na njega su ugrađen dva vrhunska turbinska motora, sa kojih se prenosi pogon na glavni rotor sa prečnikom od 17,3 m, sa pet krakova, a na repu je manji rotor sa tri kraka. Svaki motor ima svoj nezavistan uvodnik vazduha. Prve verzije su imale providne delove kabine od ravnih ploča stakla, međusobno spojenih pod uglom, a kasnije su sa zakrivljenim kapljastim oblikom. Ostale komponente helikoptera su usvojene sa Mi-14. Na sredini trupa, ugrađena su skraćena krila, na koja su postavljena 3 + 3 nosača za ubojna sredstva. Izbor oružja zavisi od misije Mi-24, može biti za blisku podršku iz vazduha, protiv–tenkovsku borbu ili za borbu vazduh–vazduh.

Trup ima teški oklop, koji je neprobojan za granate kalibra do 12,7 mm, pod svima uglovima dejstva, uključujući i krakove rotora od titanijuma. Kabina je neprobojna za granate kalibra od 37 mm, sa kadom od titanijuma. Članovi posade u kabini i vojnici u odeljku za transport, zaštićeni su protiv nuklearnog i biološkog dejstva.

Posebna pažnja je bila posvećena što većoj brzini helikoptera, pa se išlo i na sistem uvlačećih stajnih organa tipa tricikl, u cilju smanjenja ukupnog otpora. Sa porastom brzine značajno je porasla i sila uzgona. Glavni rotor je bio nagnut za 2,5° udesno u odnosu na trup, kako bi se osujetila asimetrija uzgona na velikoj brzini i postigla veća stabilnost platforme oružja tokom njegovog dejstva. Stajni organi su nagnuti ulevo, tako da rotor na zemlji ostaje u horizontalnoj ravni. Rep je takođe asimetričan, tako da ravnotežna sila na repnom rotoru bude što manja na velikim brzinama leta. Sa ovim merama podignute su performanse leta helikoptera Mi-24. Sa varijantom Mi-24B oboreno je više svetskih rekorda. Usklađeno koncepcijsko rešenje jakog naoružanja vazduh–zemlja i smeštaj osam naoružanih vojnika, Mi-24 izdvaja od svih ostalih uporedivih helikoptera. Najbliži zapadni ekvivalent je Sikorski S-67, koji je primenio mnoge iste principe konstrukcije i bio je izgrađen za velike brzine, visoke su mu borbene karakteristike, ali je sa ograničenim mogućnostima prevoza u trupu, što nije slučaj sa Mi-24.[1][2]

Crtež serijskog helikoptera Mi-24, u tri projekcije.

Naoružanje[uredi | uredi izvor]

Top JaK-B 12.7 mm.
  • Topovi:
    • Pokretni top 12.7mm Jakušev-Brozov Jak-B u više verzija.
    • Ugrađeni top u strukturu Gš-30K, na verzijama Mi-24P / VP.
    • Ugrađeni top u strukturu Gš-23L, na verziji Mi-24VP.
    • Mitraljez PKT ugrađen na vrata trupa.
  • Spoljni nosači ubojnih sredstava:
    • Najveća ukupna masa naoružanja na spoljašnjim nosačima je 1 500 kg
    • Unutrašnji nosači nose do 500 kg
    • Spoljašnji nosači nose do 250 kg
    • Nosači na krajevima krila mogu da ponesu protiv–oklopnu raketu AT-2, na verzijama Mi-24A-D i protiv–oklopnu raketu 9M14 Maljutka, na verzijama Mi-24V-F0.
  • Bombe:
    • Bombe ZAB, FAB, RBK, ODAB itd.
    • MDB-4 višestruki nosač sa četiri bombe FAB-100
    • KGMU2V raspršivač mina
Prva generacija ubojnih sredstava (standardno za verziju Mi-24D)
  • GUV-8700 nosač topa (sa topom 12.7 mm Jak-B + 2 puta 7.62 mm mitraljezom GšG-7.62 u kombinaciji ili sa jednim AGS-17)
  • UB-16 i UB-32 Nosači Raketa S-5
  • NRZ 240mm S-24
  • R-60 (dva nosača na šinama)
  • 9M17 Falanga
Mogućnost za naoružanje helikoptera Mi-24W.
Druga generacija ubojnih sredstava (verzija Mi-24V i kasnije verzije)
  • UPK-23-250 nosač topa Gš-23L
  • NRZ 350mm S-25
  • B-8V20 a laki nosač NRZ S-80
  • UB-13 nosač NRZ S-13
  • rakete 9M39 Igla u 2-4 lansirne cevi
  • rakete 9K114 Šturm u paru na nosačima na kraju krila
ATE unapređenjee (Super Hind MkIII B)
  • 30mm pokretni top
  • 8 protivoklopnih raketa Ingve
  • Bombe
Ostalo
  • Moderni prototipovi mogu da nose lasersko neavođene rakete 9K121 Vikhr (Ukrajinski prototipovi), 9M120 Ataka-V (Mil prototipovi), R-73 i različita NRZ.
  • Ranije varijante su imale puškarnice na vratima u odeljku za transport te su putnici mogli da otvaraju vatru iz ličnog naoružanja.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

  • Osnovne karakteristike:[traži se izvor]
    • Posada: 2–3; pilot, oficir za oružje (nišandžija) i inženjer za tehniku.
    • Nosivost: 8 vojnika, ili 4 nosila sa ranjenicima.
    • Dužina: 17,5 m
    • Prečnik rotora: 17,3 m
    • Razmah krila: 6,5 m
    • Visina: 6,5 m
    • Rotirajuća površina: 235 m²
    • Masa praznog: 8 500 kg
    • Najveća masa: 12,000 kg
    • Pogon: 2× Isotov TV3-117 turbinski motor, 1 600 kW
  • Performanse
    • Najveća brzina: 335km/h
    • Dolet: 450 km
    • Plafon leta: 4 500 m

Borbena istorija[uredi | uredi izvor]

Ogadenski rat (1977—1978)[uredi | uredi izvor]

Prva borbena upotreba helikoptera Mi-24 bila je od strane etiopskih oružanih snaga protiv Somalijanaca za vreme Ogadenskog rata. Helikopteri Mi-24A bili su deo masovne pomoći sa vojnom opremom od strane SSSR, sve dok Sovjeti nisu promenili stranu 1977. godine. Helikopteri su korišćeni u masovnim kombinovanim napadima iz vazduha i sa zemlje od strane Etiopljana protiv Somalijaca početkom 1978. godine.

Kambodžansko-vijetnamski rat (1978)[uredi | uredi izvor]

Mi-24A je primenjen u upotrebi ratnog vazduhoplovstva Vijetnama za vreme Kambodžansko-vijetnamskog rata. Jurišnici su uništavali mnoga uporišta i baze Crvenih Kmera, sve do 1986. godine, kada su Crveni Kmeri prebegli preko granice u Tajland.

Avganistan (1979—1989)[uredi | uredi izvor]

Avganistanski Mi-35

Mi-24 je najintenzivnije korišćen za vreme sovjetske intervencije u Avganistanu, uglavnom napadajući mudžahedine. Kada je CIA počela da snabdeva mudžahedine sa raketama Stinger, helikopteri Mi-8 i Mi-24 su postali njihove mete. Oboreno je 333 helikoptera Mi-24, za vreme sukoba i borbi u Avganistanu.[traži se izvor] Kabina koja je bila veoma dobro oklopljena, izdržavala i pogotke projektila i do 12,7 mm, ali je zato rep Mi-24 bio veoma ranjiv, čak i na pogotke lakog naoružanja. Rakete Stinger koje su mudžahedini koristili pogađale su Mi-24 direktno ispod glavnog rotora zbog toplotnog navođenja rakete na zračenje motora. Odgovor Sovjeta na to bili su IC mamci ugrađeni na sve helikoptere Mi-4, Mi-8, Mi-17 i Mi-24, koji su odvlačili rakete od zračenja toplote iz motora. Za vreme sukoba, Mi-24 je stekao poštovanje kako kod sovjetskih vazduhoplovaca, tako i kod Mudžahedina, koji su se plašili kada bi helikopter izbacio mamac. Mudžahedini su Mi-24 nazvali „Šejtan arba“ što znači „Đavoli kontrolor“. [4]

Ratovi u Zalivu (1980—1988, 1991 i 2003-današnjica)[uredi | uredi izvor]

Iračani su borbeno upotrebljavali helikopter Mi-24 u ratu protiv susednog Irana. Dobro naoružan i veoma efikasan u dejstvu vazduh–zemlja, zadavao je ogromne gubitke Iranskim kopnenim snagama. U ovom ratu primećena je jedina vazdušna borba između helikoptera kada je Irački Mi-25 oborio Iranski borbeni helikopter, američke proizvodnje AH-1J Kobra.

Mi-24 je takođe masovno korišćen od strane Iračana za vreme invazije na Kuvajt. Par primeraka je kasnije poslato preko granice u Iran sa mnogim Iračkim vazduhoplovima u nadi da ne budu uništeni na Iračkim aerodromima, u vazdušnim napadima koalicionih snaga. Kao i sve Iračke vazduhoplove, Iran je zadržao i helikoptere Mi-24 i koristio ih u svom ratnom vazduhoplovstvu.

Poljski kontingent u Iraku je koristio 6 helikoptera Mi-24D, od decembra 2004. godine. Jedan od njih se srušio 18. jula 2006. godine. Nakon završetka misije u Iraku, Poljska će najverovatnije pokloniti svoje helikoptere Iračanima.[5]

Građanski rat u Nikaragvi (1980—1988)[uredi | uredi izvor]

Vojska Nikaragve je koristila helikoptere Mi-24 za vreme građanskog rata.[6]

Građanski rat u Šri Lanci (1987—1990)[uredi | uredi izvor]

U periodu indijske pomoći oružanim snagama Šri Lanke (1987—1990), koristili su se helikopteri Mi-24, u borbi protiv Tamilskih tigrova. Indusi nisu izgubili nijedan Mi-24 jer Tamilski Tigrovi tada nisu imali oružje koje bi bilo efikasno u borbi protiv njih. Od 14. novembra 1995. godine do danas, ratno vazduhoplovstvo Šri Lanke koristi svoje helikoptere Mi-24 u ratu protiv Tamilskih Tigrova. Trenutno ratno vazduhoplovstvo Šri Lanke koristi helikoptere Mi-24/35P i Mi-24V/35. Neki su modernizovani sa novi izraelskim sistemima. Otkad Tamilski Tigrovi poseduju PVO rakete, najmanje 29 helikoptera Mi-24 je izgubljeno.

Upotreba na prostoru Jugoslavije (1993—2001)[uredi | uredi izvor]

Makedonski Mi-24 (ANVIS/HUD)
Mađarski Mi-24 ofarban kao orao.

Od 1993. jedna eskadrila helikoptera Mi-24V, u operativnoj upotrebi je u hrvatskom ratnom vazduhoplovstvu. Ovi helikopteri su korišćeni u nekim akcijama protiv Krajiških Srba i za vreme Operacije Oluja napadajući srpske kopnene snage. Pretpostavlja se da je jedan helikopter lakše oštećen u toku tih borbi. Za vreme borbi protiv terorista OVK na Kosmetu 1998, helikopteri Mi-24V JSO, bili su korišćeni u akciji kod sela Donje Prekaze.[traži se izvor] U noći 1. marta 1998, jedan Mi-24 morao je prinudno sleteti jer je bio pogođen metkom iz lakog naoružanja, ali su zato operativci JSO koji su se nalazili u helikopteru neutralisali teroriste OVK.[traži se izvor] U toku leta 1998, helikopteri Mi-24V, korišćeni su u par borbenih zadataka. Koristeći četiri helikoptera, 27. juna, JSO je spasla oko 100 srpskih policajaca i civila blokiranih od strane NATO-a u selu Kijevo.[traži se izvor] Dva helikoptera Mi-24V i još dva helikoptera Mi-17V transportovala su municiju i hranu i evakuisala ranjenike.[traži se izvor] Za vreme NATO agresije, helikopteri su bili dobro skriveni, te su preživeli napade iz vazduha.[traži se izvor] Makedonska Armija je 2001. iz Ukrajine nabavila oko 18 helikoptera Mi-24 u verzijama Mi-24V i Mi-24K i jedan Kamov Ka-50 za borbu protiv albanskih terorista. Glavno područje dejstva ovih helikoptera bilo je oko Tetova, Raduše i Aračinova. Helikopteri su korišćeni učestalo i veoma efektivno u kombinaciji sa nekoliko lovačko-bombarderskih aviona Suhoj Su-25, što potvrđuju ogromni gubici terorista kod sela Aračinovo, koji broje po pretpostavkama i preko 940 mrtvih.

Prvi i drugi rat u Čečeniji (1994—2001)[uredi | uredi izvor]

Mi-24 Češkog ratnog vazduhoplovstva na aeromitingu 2007.

Za vreme prvog i drugog rata u Čečeniji 1994. i 1999. godine, Mi-24 je bio korišćen od strane ruske vojske. Kao i u Avganistanu, helikopteri Mi-24 su bili veoma ranjivi na gerilsku taktiku ratovanja. Mnogi su pogođeni i oboreni za vreme borbenih operacija.

Građanski rat u Sudanu (1995-današnjica)[uredi | uredi izvor]

Ratno vazduhoplovstvo Sudana, nabavilo je 6 helikoptera Mi-24 1995. godine, koji su korišćeni u Južnom Sudanu protiv Sudanske Narodno Oslobodilačke Vojske. Najmanje dva su izgubljena prve ratne godine, ali su kasnije zamenjeni. Još 12 ih je kupljeno 2001. godine i masovno su korišćeni kod naftnih polja u Južnom Sudanu. Helikopteri Mi-24 su takođe korišćeni u Darfuru 20042005.[7]

Građanski rat u Sijera Leone (1991—2002)[uredi | uredi izvor]

Jedan, a kasnije tri helikoptera Mi-24V, na kojima su leteli plaćenici Južnoafrikanci, korišćeni su protiv Revolucionarnog Ujedinjenog Fronta 1995. godine, pomogli pri njihovom izbacivanju iz glavnog grada, Fritauna.

Prvi i drugi rat u Kongu (1996—2003)[uredi | uredi izvor]

Mi-24 u Kongu.

Tri helikoptera Mi-24V koristilo je novo ratno vazduhoplovstvo Konga. Takođe, helikopteri Mi-24 Zimbabveva, korišćeni su na u strani vojske Konga. Ti helikopteri bili su isporučeni Zairu 1997. godine.

Snage UN-a koriste su helikoptere Mi-24/35 koje je iznajmila od indijskog ratnog vazduhoplovstva za podršku misije. Indijsko ratno vazduhoplovstvo u misiji je od 2003.

Građanski rat u Obali Slonovače (2002—2004)[uredi | uredi izvor]

Pet helikoptera Mi-24, sa kojima su pilotirali plaćenici, korišćeni su kao podrška vladinim snagama. Kasnije ih je uništila Francuska vojska zbog napada na Francusku vojnu bazu u kojem je poginulo 9 vojnika.

Rat u Somaliji (2006–2009)[uredi | uredi izvor]

Etiopsko ratno vazduhoplovstvo je koristilo 3 helikoptera Mi-35 i deset helikoptera Mi-24D u Somaliji. Jedan je oboren.[8]

Građanski rat u Libiji (2011)[uredi | uredi izvor]

Libijsko ratno vazduhoplovstvo je masovno koristilo helikoptere Mi-24 tokom građanskog rata protiv libijskih pobunjenika. Oni su takođe koristili nekoliko zarobljenih helikoptera.

Građanski rat u Siriji (2011—2012)[uredi | uredi izvor]

Sirijsko ratno vazduhoplovstvo je koristilo helikoptere Mi-24s tokom građanskog rata protiv sirijskih pobunjenika.

Varijante [2][uredi | uredi izvor]

Južnoafrička modernizacija Mi-24 Super Hind.
V-24 (Hind)
Prvi prototip ovog helikoptera, proizvedeno je samo 12 primeraka za ispitivanje i razvoj. Jedan prototip je modifikovan 1975. godine i poznat je kao A-10 zbog uspešnog rekorda u brzini (dostignuto 368 km/h), bio je bez krila.
Mi-24 (Hind-A)
Druga rana verzija, bio je naoružan desantni helikopter koji je mogao da transportuje 8 vojnika i tri člana posade. Pored toga, mogao je da ponese četiri spoljna nosača raketa NRZ od 57mm, četiri protivoklopne rakete AT-2 ispod dve šine, nevođene bombe, i jedan mitraljez od 12.7mm, top, ugrađen u nosnom delu. Mi-24 (Hind-A), serijski se prvi proizvodio.
Mi-24A (Hind-B)
Mi-24A je druga varijanta sa serijskom proizvodnjom. Oba Mi-24 i Mi-24A ušli su u upotrebu u Sovjetskom Ratnom vazduhoplovstvu 1973. ili 1974. Sa ravnim staklima kabine pod uglom, umesto dva kapljasta. Nedostatak je četvorocevni top 12.7mm ispod nosnog dela.
Mi-24U (Hind-C)
Trenažna verzija, bez naoružanja.
Mi-24D (Hind-D)
Kabina helikoptera Mi-24D.
Najuobičajenija verzija, za razliku na ranije verzije, klasični je i isključivo je jurišnik, sa opremom za protivoklopne rakete AT-2. Mi-24D je dobijen sa reprojektovanjem prednjeg dela trupa, sa dve odvojene kabine, za pilota i nišandžiju. Naoružan je sa jednim četvorocevnim topom od 12.7mm ispod nosnog dela trupa. Može da nosi četiri spoljna nosača raketa NRZ 57mm, četiri AT-2 protivoklopne rakete, bombe i drugo naoružanje.
Mi-24DU
Mali broj helikoptera za obuku Mi-24D, je izvedeno sa udvojenim komandama leta.
Mi-24V (Hind-E)
Dalji razvoj, realizovan je sa Mi-24V 1980-ih godina. Naoružan je novim protivoklopnim raketama AT-6. Od osam ugrađenih raketa, četiri su na nosače na kraju krila.
Mi-24P (Hind-F)
Mi-24P
Mi-24P
Borbena verzija, na kojoj je top 12.7mm zamenjen za fiksirani top 30mm.
Mi-24RKR (Hind-G1)
ABHO izviđački model, koji je dizajniran da kupi radioaktivnost, otrove i biološka sredstva. Prvi put je korišćen u Černobilju 1986. Takođe je poznat kao i Mi-24R, Mi-24RR i Mi-24RK (RČ).
Mi-24K (Hind-G2)
Vojni izviđački helikopter, leteća artiljerijska osmatračnica.
Mi-24VM
Unapređeni Mi-24V sa unapređenom avionikom sa opremom za noćne operacije, novom komunikacijskom opremom, kraćim i lakšim krilima i unapređenim sistemom za naoružanje sa podrškom za Ataka, Šturm i Igla-V rakete i glavnim topom 23 mm. Ostale unutrašnje promene su unapredile životni vek helikoptera i održavanje. Očekuje se da će Mi-24VP leteti do 2015.
Mi-24PM
unapređen Mi-24P sa tehnologijom helikoptera Mi-24VM.
Mi-24PN
Poljski Mi-24W
Helikopteri Mi-24D Poljskog Ratnog vazduhoplovstva u formaciji.
Ruska vojska je odabrala unapređen Mi-24 da bude primarni borbeni helikopter. Verzija PN ima TV i FLIR kameru lociranu u kupolu prednjeg dela helikoptera. Ostale modifikacije čine rotor i krila sa helikoptera Mi-28 i fiksirani donekle uvlačljivi stajni trap. Rusija je uvela u upotrebu 14 Mi-24PN-a 2004. i plan za eventualnu nadogradnju i unapređenje svih njenih Mi-24.
Mi-24PS
Verzija namenjena za civilnu policiju ili paravojnu upotrebu.
Mi-24E
Verzija za istraživanje okoline.
Mi-25
Izvozna verzija helikoptera Mi-24D.
Mi-35
Izvozna verzija helikoptera Mi-24V.
Mi-24W
Poljska verzija helikoptera Mi-24V.
Mi-35P
Izvozna verzija helikoptera Mi-24P.
Mi-35U
Nenaoružana verzija Mi-35 namenjena za obuku.
Mi-24 Super Hind Mk II
Moderna Južnoafrička verzija sa zapadnom elektronikom.
Mi-24 Super Hind Mk III/IV
Skupa modernizacija celokupnog helikoptera Mi-24, uključujući avioniku, elektroniku i naoružanje.
Mi-24 Avganistanska modifikacija



Korisnici[uredi | uredi izvor]

Do 2021. godine je napravljeno oko ~3.500 helikoptera MI-24 i njegovih verzija.

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sa ovim topom, izvanrednih karakteristika, opremljeni su i avioni MiG-21 i J-22 Orao.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Mi-24 „krokodil“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. decembar 2007), preuzeo 2. avgusta 2010. g.
  2. ^ a b v g Razvoj Mi-24, preuzeo 30. 10. 2017. g.
  3. ^ „Sovjetski jurišni helikopter” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 29. 06. 2011. g. Pristupljeno 26. 9. 2012. 
  4. ^ „Avganistanska armija” (PDF). Pristupljeno 26. 9. 2012. 
  5. ^ „Śmigłowce Mi-24 w PKW w Iraku” (na jeziku: Polish). Ministerstwo Obrony Narodowej. 24. 1. 2005. Arhivirano iz originala 2. 03. 2008. g. Pristupljeno 6. 08. 2010. 
  6. ^ Ivanov, Grigory. „U Wings Palette”. Wp.scn.ru. Arhivirano iz originala 23. 07. 2011. g. Pristupljeno 26. 9. 2012. 
  7. ^ „Rat u Sudanu”. Hrw.org. Pristupljeno 26. 9. 2012. 
  8. ^ „Mi-24 u Somaliji”. BBC News. 30. 3. 2007. Pristupljeno 26. 9. 2012. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Pejčić, Predrag (1993). Vojni helikopteri. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar. 
  • Dimitrijević, Bojan (2012). Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo 1942-1992. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-163-6. 
  • Radić, Aleksandar (2012). Vazduhoplovstvo i protivvazduhoplovna odbrana Vojske Srbije. Beograd: Medija centar "Odbrana". ISBN 978-86-335-0358-7. 
  • Sharpe, Michael (2012). „Bombers”. Military Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Charlottesville USA: Taj Books International LLC. str. 168. ISBN 978-1-84406-224-9. 
  • Simons, David; Withington, Thomas. Die Geschichte der Fligerei (na jeziku: (jezik: nemački)). Bath: Parragon Books Ltd. ISBN 978-1-4054-8950-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]