Mobilni uređaj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ajfon pametni telefon i Ajpad tablični računar — primeri mobilnih uređaja.

Mobilni uređaj je kompjuterski uređaj, dovoljno mali da se može držati i upravljati rukom. Najčešće imaju LCD ili OLED ekrane osetljive na dodir, koji su pogodni za rukovanje uređajima. Mnogi uređaji ovog tipa imaju mogućnost da se povežu na internet, kao i da se preko blututa ili vaj-faja povežu sa drugim uređajima iz okoline. Mobilni uređaji tipično imaju kameru, kao i mogućnost za primanje ili slanje telefonskih poziva, igranje video-igara, korišćenje usluga Globalnog pozicionog sistema itd.

Za napajanje se koristi litijumska baterija, a postoje posebni operativni sistemi i mobilne aplikacije koje se koriste za ove uređaje. Mobilni uređaji imaju sposobnost za biometrijsku autentifikaciju, kao što su prepoznavanje lica ili otiska prsta. Prvi pametni telefoni počeli su da se razvijaju krajem 2000-ih. Već tokom 2010-ih njihova funkcionalnost se znatno povećala dodavanjem raznih senzora, kao što su akcelerometar, magnetometar i žiroskop, pomoću kojih je ostvarena detekcija orijentacije i pokreta.

Veličine mobilnih uređaja variraju, ali su najpopularniji oni džepne veličine, koji se mogu držati u jednoj ruci.[1] Veliki proizvođači mobilnih uređaja su kompanije: Apple, Samsung, Huawei, Xiaomi, Sony, Google, HTC, Motorola i Nokia.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Mobilnost uređaja se može posmatrati u kontekstu nekoliko kvaliteta:[2]

  • Fizičke dimenzije i težina
  • Bez obzira da li je uređaj mobilni, ili neka vrsta hosta na koji je povezan je mobilni uređaj
  • Za koju vrstu uređaja hosta se može vezati
  • Kako uređaji komuniciraju sa hostom
  • Kada se mobilnost javlja

Striktno govoreći, mnogi takozvani mobilni uređaji nisu mobilni. Domaćin je mobilni, tj. mobilni ljudski domaćin nosi nemobilni pametni telefon. Primer pravog mobilnog računarskog uređaja, gde je sam uređaj mobilan, je robot. Drugi primer je autonomno vozilo.

Postoje tri osnovna načina na koja mobilni uređaji mogu biti fizički vezani za mobilne hostove: praćeni, postavljeni na površinu ili ugrađeni u strukturu hosta, na primer, ugrađeni kontroler u host uređaju. U pratnji se odnosi na objekat koji je labavo vezan i prati mobilnog domaćina, na primer, pametni telefon se može nositi u torbi ili džepu, ali se lako može zagubiti.[2] Dakle, mobilni domaćini sa ugrađenim uređajima kao što je autonomno vozilo mogu izgledati veći od džepne veličine.

Najčešća veličina mobilnog računarskog uređaja je džepna veličina, ali postoje i druge veličine za mobilne uređaje. Mark Vajzer, poznat kao otac sveprisutnog računarstva,[3] pomenuo je veličine uređaja koje su veličine jezička, bloka i ploče,[4] gde su kartice definisane kao prateći uređaji ili potrošni uređaji centimetarske veličine koji se mogu nositi, npr. pametni telefoni, fableti i padovi su definisani kao ručni uređaji decimetarske veličine. Ako neko promeni formu mobilnih uređaja u smislu da budu neplanarni, može postojati kožni uređaji i mali uređaji veličine prašine.[2] Prašina se odnosi na minijaturizovane uređaje bez direktnih HCI interfejsa, na primer, mikro elektro-mehanički sistemi (MEMS), u rasponu od nanometara preko mikrometara do milimetara. Pogledajte i Pametna prašina. Koža: tkanine zasnovane na polimerima koji emituju svetlost, i provodljivim i organskim kompjuterskim uređajima. Oni se mogu formirati u fleksibilnije neplanarne površine ekrana i proizvode kao što su odeća i zavese, pogledajte OLED ekran. Takođe pogledajte pametni uređaj.

Iako se mobilnost često smatra sinonimom za bežično povezivanje, ovi pojmovi su različiti. Ne mora sav pristup mreži mobilnih korisnika, aplikacija i uređaja biti preko bežičnih mreža i obrnuto. Bežični pristupni uređaji mogu biti statični, a mobilni korisnici mogu da se kreću između žičanih i bežičnih pristupnih tačaka, kao što su internet kafići.[2] Neki mobilni uređaji se mogu koristiti kao mobilni internet uređaji za pristup Internetu dok se kreću, ali to ne moraju da čine, a mnoge funkcije telefona ili aplikacije i dalje rade čak i kada su isključene sa Interneta.

Ono što mobilni uređaj čini jedinstvenim u poređenju sa drugim tehnologijama je inherentna fleksibilnost hardvera i softvera. Fleksibilne aplikacije uključuju video ćaskanje, pretraživanje veba, sisteme plaćanja, NFC, audio snimanje itd.[5] Kako mobilni uređaji postaju sveprisutni, doći će do širenja usluga koje uključuju korišćenje oblaka.[6][7][8] Iako uobičajeni oblik mobilnog uređaja, pametni telefon, ima ekran, drugi možda čak i češći oblik pametnog računarskog uređaja, pametna kartica, na primer, koja se koristi kao bankarska ili putna kartica, nema ekran. Ovaj mobilni uređaj često ima CPU i memoriju, ali je potrebno da se poveže ili unese u čitač da bi prikazali njegovi interni podaci ili stanje.

Upotrebe[uredi | uredi izvor]

Ručni uređaji su postali robusniji za upotrebu u mobilnom terenskom upravljanju, kao što su digitalizacija beleški, slanje i primanje faktura, upravljanje imovinom, snimanje potpisa, upravljanje delovima i skeniranje bar kodova.

U 2009. godini, razvoj sistema za mobilnu saradnju omogućio je korišćenje ručnih uređaja koji kombinuju video, audio i mogućnosti crtanja na ekranu kako bi omogućili konferenciju sa više strana u realnom vremenu, nezavisno od lokacije.[9] Ručni računari su dostupni u različitim faktorima forme, uključujući pametne telefone niže klase, ručne PDA uređaje, ultra-mobilne računare i tablet računare (Palm OS, WebOS).[10] Korisnici mogu gledati televiziju putem Interneta preko IPTV na nekim mobilnim uređajima. Prijemnici mobilne televizije postoje od 1960-ih, a u 21. veku provajderi mobilnih telefona počeli su da omogućavaju televiziju na mobilnim telefonima.[11]

Tokom 2010-ih, primećeno je da mobilni uređaji često uključuju mogućnost sinhronizacije i deljenja različitih podataka uprkos udaljenosti ili specifikacijama uređaja. U oblasti medicine, mobilni uređaji brzo postaju suštinski alati za pristup kliničkim informacijama kao što su lekovi, lečenje, čak i medicinski proračun.[12] Zbog popularnosti mobilnih igara, industrija kockanja je počela da nudi kazino igre na mobilnim uređajima, što je dovelo do uključivanja ovih uređaja u zakonodavstvo kao uređaja koji bi se potencijalno mogli koristiti za ilegalno kockanje. Druge potencijalno nezakonite aktivnosti mogu uključivati upotrebu mobilnih uređaja u distribuciji dečje pornografije, i u legalnon pornografskoj industriji korišćenje mobilnih aplikacija i hardvera za promovisanje svojih aktivnosti, kao i mogućnost korišćenja mobilnih uređaja za obavljanje prekograničnih usluga, što su sve pitanja koja treba regulisati. U vojsci, mobilni uređaji su stvorili nove mogućnosti za oružane snage da isporuče materijale za obuku i obrazovanje vojnicima, bez obzira na to gde su stacionirani.[13]

Tipovi[uredi | uredi izvor]

Pametni sat — primeri mobilnih uređaja.

Postoji mnogo tipova mobilnih uređaja, a neki od njih su:

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Weiser, Mark (1991). „The Computer for the Twenty-First Century”. Scientific American. 265 (3): 94—104. doi:10.1038/scientificamerican0991-94. 
  2. ^ a b v g Poslad, Stefan (2009). Ubiquitous Computing Smart Devices, Smart Environments and Smart Interaction. Wiley. ISBN 978-0-470-03560-3. Arhivirano iz originala 2014-12-10. g. Pristupljeno 2015-01-07. .
  3. ^ Markoff, John (1999-05-01). „Mark Weiser, a Leading Computer Visionary, Dies at 46”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2019-04-09. 
  4. ^ Weiser, Mark (1991). „The Computer for the Twenty-First Century”. Scientific American. 265 (3): 94—104. doi:10.1038/scientificamerican0991-94. 
  5. ^ Beddall-Hill, Nicola; Jabbar, Abdul; Al Shehri, Saleh (2011). „Social Mobile Devices as Tools for Qualitative Research in Education: iPhones and iPads in Ethnography, Interviewing, and Design-Based Research”. Journal of the Research Center for Educational Technology. 7 (1): 67—90. ISSN 1948-075X. 
  6. ^ Ray, Partha Pratim (2018). „An Introduction to Dew Computing: Definition, Concept and Implications - IEEE Journals & Magazine”. IEEE Access. 6: 723—737. S2CID 3324933. doi:10.1109/ACCESS.2017.2775042. 
  7. ^ Montazerolghaem, Ahmadreza; Yaghmaee, Mohammad Hossein; Leon-Garcia, Alberto (septembar 2020). „Green Cloud Multimedia Networking: NFV/SDN Based Energy-Efficient Resource Allocation”. IEEE Transactions on Green Communications and Networking. 4 (3): 873—889. ISSN 2473-2400. S2CID 216188024. doi:10.1109/TGCN.2020.2982821. 
  8. ^ „Where's The Rub: Cloud Computing's Hidden Costs”. Forbes. 2014-02-27. Pristupljeno 2014-07-14. 
  9. ^ Robbins, Renee (28. 5. 2009). „Mobile video system visually connects global plant floor engineers”. Control Engineering. Arhivirano iz originala 2012-07-27. g. 
  10. ^ Mellow, P. (2005).The media generation: Maximise learning by getting mobile. In Ascilite, 470–476
  11. ^ Lotz, Amanda D. (2007). "The Television Will Be Revolutionized." New York, NY: New York University Press. p. 65-66
  12. ^ Boruff & Storie, Jill & Dale (januar 2014). „Mobile devices in medicine: a survey of how medical students, residents, and faculty use smartphones and other mobile devices to find information*”. Journal of the Medical Library Association. 102 (1): 22—30. PMC 3878932Slobodan pristup. PMID 24415916. doi:10.3163/1536-5050.102.1.006. 
  13. ^ Casey, Mike (26. 6. 2014). „Army seeks to increase use of mobile devices”. ftleavenworthLamp.com. Arhivirano iz originala 12. 7. 2018. g. Pristupljeno 23. 7. 2014. 
  14. ^ „Wireless Data Communications for Beginners”. Ositech Communications. Arhivirano iz originala 2011-07-13. g. Pristupljeno 2011-07-12. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]