Mrđan Bajić
Mrđan Bajić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1957. |
Mesto rođenja | Beograd, FNRJ |
Mrđan Bajić (Beograd, 15. oktobar 1957)[1] srpski je vajar, crtač i univerzitetski profesor.[2][3]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Sinovac je slikara Miloša Bajića i brat stričević reditelja Darka Bajića.[4]
Završio je vajarstvo na Fakultetu likovnih umetnosti u klasi profesora Jovana Kratohvila.[5] 1981. godine; postdiplomske studije 1983. godine.[3]
Između 1985. i 1990. radio je na FLU kao asistent. Godine 1995. dobio je stipendiju fondacije Polok-Krasner iz Pariza.[6] Od 1997, takođe radi i kao profesor na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu.[7]
Bajić, prema rečima Jasmine Čubrilo, pripada retoričkoj struji nove umetničke scene u Srbiji nastale početkom devedesetih godina 20. veka.[8] Bajić je tu retoričku liniju u skulpturi počeo da razvija već tokom osamdesetih godina. U prvoj polovini devedesetih, Bajićeva umetnost se ogleda u burnom neoekspresionističkom izrazu, dok u drugoj polovini devete decenije se oseća blago smirivanje oblika i linija. Uticaj Bajićeve umetnosti se takođe može videti i u radovima mnogih mlađih umetnika, njegovih učenika.[8]
Član je Udruženja likovnih umetnika Srbije ULUS od 1982. godine.[3]
Skulptura vajara Mrđana Bajića i Ričarda Dikona „Odande dovde” postavljena je na Savski kej.[9]
Izložbe[uredi | uredi izvor]
Mrđan Bajić je samostalno izlagao u mnogim evropskim gradovima (Beograd, Zagreb, Ljubljana, Pariz, Stokholm, Krakov), a takođe su njegovi radovi viđeni i na grupnim izložbama u Rimu, Njujorku, Sidneju, Krakovu, Parizu, Gracu, Kopenhagenu, Veneciji, Monaku i Solunu.[5][10]
Godine 2002. Mrđan Bajić je učestvovao na 25. bijenalu u Sao Paolu sa projektom Jugomuzej.[11]
Tokom 2007. nastupao je na 52. bijenalu vizuelnih umetnosti (od 10. juna do 21. novembra 2007), gde je predstavljao Srbiju projektom „Riset“ (engl. Reset) koji je postavljen u srpskom paviljonu.[12][13]
Nagrade[uredi | uredi izvor]
- 1980. — Fond Ilija Kolarević, Beograd
- 1981. — Fond Sreten Stojanović, Beograd[3]
- 1983. — Sedam sekretara SKOJ-a, Zagreb[3]
- 1984. — Premija Gradske zajednice kulture za 1983. godinu, Beograd[10]
- 1987. — III PIJS, Pančevo, (1993).
- 1991. — Fond Ivan Tabaković, SANU, Beograd[3]
- 1992. — Nagrada Salona Monruž za skulpturu, Pariz[3]
- 2000. — Nagrada Sava Šumanović, Novi Sad[14]
- 2001. — Fond Vladislav Ribnikar, Beograd[3]
- 2015. — francuski Orden viteza umetnosti i književnosti[15]
- 1987. - Nagrada na III PIJS, Pančevo[3]
- 1993. - Nagrada na VII PIJS, Pančevo[3]
- 1994/1995. - The Pollock-Krasner Foundation Grant, Njujork [3]
- 2002. - Nagrada „Mišićev dukat“, Mionica[3]
- 2012. - Nagrada Umetičke galerije „Nadežda Petrović“, Čačak[3]
- 2015. - Chevalier de l’Ordre des Arts et des Lettres[3]
- 2017. - Nagrada za spomen–obeležje Zoranu Đinđiću[3]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „Mrđan Bajić”. Hronologija izlaganja skulpture u Srbiji (na jeziku: srpski). 2021-11-03. Pristupljeno 2024-01-26.
- ^ Ko je ko u srpskoj kulturi. Projekat Rastko, Pristupljeno 13. 4. 2013.
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m „MRĐAN BAJIĆ”. sanu.ac.rs. Pristupljeno 30. 1. 2024.
- ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Zlatni presek”. www.rts.rs. Pristupljeno 2023-02-11.
- ^ a b „Mrdjan BAJIĆ – Mrdjan Bajic” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-01-26.
- ^ Zvaničan sajt projekta Jugomuzej. Biografija autora, Pristupljeno 13. 4. 2013.
- ^ borisjankovic.com (2014-01-05). „Fakultet likovnih umetnosti”. Fakultet likovnih umetnosti. Pristupljeno 2024-01-26.
- ^ a b Jasmina Čubrilo. Umetnost u Beogradu devedesetih: jedno viđenje. Projekat Rastko, Pristupljeno 13. 4. 2013.
- ^ Mučibabić, Daliborka. „„Odande dovde” stigla do Savskog keja”. Politika Online. Pristupljeno 2024-01-26.
- ^ a b „Mrđan Bajić”. art.wiener.co.rs. Pristupljeno 30. 1. 2024.
- ^ Zvaničan sajt projekta Jugomuzej, Pristupljeno 13. 4. 2013.
- ^ Zvanični sajt grada Beograda:Beoinfovesti:Prvi samostalni nastup Srbije na Bijenalu u Veneciji, Pristupljeno 13. 4. 2013.
- ^ 52nd International Art Exhibition Venice Biennale / Biennale di Venezia. Spisak učesnika Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. septembar 2007), Pristupljeno 13. 4. 2013.
- ^ Beograd, Beta, N1 (2021-03-25). „Urošu Đuriću nagrada "Sava Šumanović"”. N1 (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-26.
- ^ Zelenoviću i Bajiću Orden viteza umetnosti i književnosti (Blic, 21. januar 2015)
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Mrđan Bajić, 52nd Venice Biennale (video)
- Mrđan Bajić: Lako je iz prikrajka kritikovati („Večernje novosti“, 3. avgust 2013)
- POUZDANA DELA "NEPOUZDANOG PRIPOVEDAČA": Velika retrospektivna izložba Mrđana Bajića na svih pet nivoa MSU („Večernje novosti”, 24. septembar 2022)
- Mrđan Bajić, nepouzdani pripovedač: Arhitektura privatnog života (RTS, februar 2023)