Mrđan Bajić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mrđan Bajić
Lični podaci
Datum rođenja1957.
Mesto rođenjaBeograd, FNRJ
Skulptura Anđeo, 2007.

Mrđan Bajić (Beograd, 15. oktobar 1957)[1] srpski je vajar, crtač i univerzitetski profesor.[2][3]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Sinovac je slikara Miloša Bajića i brat stričević reditelja Darka Bajića.[4]

Završio je vajarstvo na Fakultetu likovnih umetnosti u klasi profesora Jovana Kratohvila.[5] 1981. godine; postdiplomske studije 1983. godine.[3]

Između 1985. i 1990. radio je na FLU kao asistent. Godine 1995. dobio je stipendiju fondacije Polok-Krasner iz Pariza.[6] Od 1997, takođe radi i kao profesor na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu.[7]

Pozorišna skulptura u faojeu JDP, 2003. g.

Bajić, prema rečima Jasmine Čubrilo, pripada retoričkoj struji nove umetničke scene u Srbiji nastale početkom devedesetih godina 20. veka.[8] Bajić je tu retoričku liniju u skulpturi počeo da razvija već tokom osamdesetih godina. U prvoj polovini devedesetih, Bajićeva umetnost se ogleda u burnom neoekspresionističkom izrazu, dok u drugoj polovini devete decenije se oseća blago smirivanje oblika i linija. Uticaj Bajićeve umetnosti se takođe može videti i u radovima mnogih mlađih umetnika, njegovih učenika.[8]

Član je Udruženja likovnih umetnika Srbije ULUS od 1982. godine.[3]

Skulptura vajara Mrđana Bajića i Ričarda Dikona „Odande dovde” postavljena je na Savski kej.[9]

Izložbe[uredi | uredi izvor]

Mrđan Bajić je samostalno izlagao u mnogim evropskim gradovima (Beograd, Zagreb, Ljubljana, Pariz, Stokholm, Krakov), a takođe su njegovi radovi viđeni i na grupnim izložbama u Rimu, Njujorku, Sidneju, Krakovu, Parizu, Gracu, Kopenhagenu, Veneciji, Monaku i Solunu.[5][10]

Godine 2002. Mrđan Bajić je učestvovao na 25. bijenalu u Sao Paolu sa projektom Jugomuzej.[11]

Tokom 2007. nastupao je na 52. bijenalu vizuelnih umetnosti (od 10. juna do 21. novembra 2007), gde je predstavljao Srbiju projektom „Riset“ (engl. Reset) koji je postavljen u srpskom paviljonu.[12][13]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Mrđan Bajić”. Hronologija izlaganja skulpture u Srbiji (na jeziku: srpski). 2021-11-03. Pristupljeno 2024-01-26. 
  2. ^ Ko je ko u srpskoj kulturi. Projekat Rastko, Pristupljeno 13. 4. 2013.
  3. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m „MRĐAN BAJIĆ”. sanu.ac.rs. Pristupljeno 30. 1. 2024. 
  4. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Zlatni presek”. www.rts.rs. Pristupljeno 2023-02-11. 
  5. ^ a b „Mrdjan BAJIĆ – Mrdjan Bajic” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-01-26. 
  6. ^ Zvaničan sajt projekta Jugomuzej. Biografija autora, Pristupljeno 13. 4. 2013.
  7. ^ borisjankovic.com (2014-01-05). „Fakultet likovnih umetnosti”. Fakultet likovnih umetnosti. Pristupljeno 2024-01-26. 
  8. ^ a b Jasmina Čubrilo. Umetnost u Beogradu devedesetih: jedno viđenje. Projekat Rastko, Pristupljeno 13. 4. 2013.
  9. ^ Mučibabić, Daliborka. Odande dovde” stigla do Savskog keja”. Politika Online. Pristupljeno 2024-01-26. 
  10. ^ a b „Mrđan Bajić”. art.wiener.co.rs. Pristupljeno 30. 1. 2024. 
  11. ^ Zvaničan sajt projekta Jugomuzej, Pristupljeno 13. 4. 2013.
  12. ^ Zvanični sajt grada Beograda:Beoinfovesti:Prvi samostalni nastup Srbije na Bijenalu u Veneciji, Pristupljeno 13. 4. 2013.
  13. ^ 52nd International Art Exhibition Venice Biennale / Biennale di Venezia. Spisak učesnika Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. septembar 2007), Pristupljeno 13. 4. 2013.
  14. ^ Beograd, Beta, N1 (2021-03-25). „Urošu Đuriću nagrada "Sava Šumanović". N1 (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-26. 
  15. ^ Zelenoviću i Bajiću Orden viteza umetnosti i književnosti (Blic, 21. januar 2015)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]