Muzej na otvorenom „Staro selo”
| „Staro selo” | |
|---|---|
| Muzej na otvorenom „Staro selo” | |
| Osnivanje | 1979. |
| Lokacija | Sirogojno, kod Čajetine |
| Vrsta | muzej na otvorenom |
| Kolekcija | narodno neimarstvo |
| Broj predmeta | 40 kuća |
| Površina | 4,5ha |
| Direktor | Svetlana Ćaldović-Šijaković |
| Adresa | Sirogojno, 31207 |
Muzej na otvorenom „Staro selo” je kao nepokretno kulturno dobro kulturni spomenik u Republici Srbiji. Nalazi se u Sirogojnu i jedan je od najznačajnijih turističkih objekata na Zlatiboru.[1] To je etno-selo koje se sastoji od 40 starih kuća donetih sa svih strana Zlatibora. Etno-selo je sagrađeno 1979. godine, na 4,5 ha površine. Sa crkvom Svetih apostola Petra i Pavla predstavlja jedinstvenu kulturno-istorijsku celinu. Nalazi se dvadeset i šest kilometara od turističkog centra Zlatibor.[2]
Ideja za osnivanjem Muzeja došla je od istaknute dizajnerke rukom pletenih džempera Dobrile Smiljanić i arhitekte i proučavaoca narodnog graditeljstva Ranka Findrika, kao predstavnika Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture.[1]
Prvi direktor Muzeja 1992. godine Zorica Zlatić Ivković, istoričar umetnosti, bila je dobitnik Valtrovićeve nagrade za životno delo.[1]
Muzej na otvorenom „Staro selo“ bio je nominovan za Najbolji evropski muzej 2014. godine (EMYA2014).[1]
Muzej
[uredi | uredi izvor]Muzej čine dve celine. Prva je skup kuća koje su sačuvale svoj prvobitni izgled i namenu. A drugu grupu čine kuće koje su sačuvale svoj prvobitni izgled ali im namena nije ista, adaptirane su i prilagođene turističkim potrebama. To su apartmanske zgrade, prodavnica suvenira, i krčma. Stalnu postavku muzeja čine dve zlatiborske okućnice, koje su svedočanstvo kulture stanovanja u zlatiborskom kraju, u 19 i početkom 20 veka. Muzej čine zlatiborske brvnare koje pripadaju tipu dinarskih brvnara. Muzej na otvorenom je stavljen pod zaštitu zakona kao spomenik kulture od izuzetnog značaja.[2] kao član Asocijacije srodnih muzeja Evrope, muzej Staro selo svoju delatnost obavlja u skladu sa odredbama Deklaracije Ikoma i osnovnih postulata skansenologije.
Rad je organizovan kroz tri odeljenja: Odeljenje za integrativnu zaštitu kulturnog nasleđa, Odeljenje za turističku delatnost, Odeljenje za opšte i pravne poslove. Odeljenje za integrativnu zaštitu podeljeno je na službe za istraživanje i zbirke, konzervaciju i komunikaciju. Muzej takođe veliku pažnju posvećuje volonterskom angažovanju i angažovanju saradnika (u najvećem broju lokalnog stanovništva).[1]
| Slika | slika-detalj | naziv | podignuta | napomena |
|---|---|---|---|---|
| Glavna kuća | 1882. | Pripadala je porodici Lazović iz Alinog Potoka. | ||
| Salaš za kukuruz | Prenet iz sela Drenova. | |||
| Vajat sa tremom | 1890. | Pripadao je porodici Nikolić iz Alinog Potoka. | ||
| Mlekar | 1920. | Pripadao je porodici Dabić iz Alinog Potoka. | ||
| Vajat sa krstovima | 1845. | Pripadao je porodici Dobrosavljević iz Draglice. | ||
| Hlebna peć | 1845. | Rekonstruisana po uzoru na objekat iz sela Jablanica. | ||
| Vajat skrivnica | 1901. | Pripadao je porodici Marković iz Željina. | ||
| Vajat osobina | 1903. | Pripadao je porodici Sekulić iz Čičkove. | ||
| Trap | Rekonstruisan objekat | |||
| Glavna kuća 2 | 1891. | Pripadao je porodici Jovanović i Vraničić iz sela Stubla. | ||
| Kačara | Pripadao je porodici Luković iz Arilja. | |||
| Mišana | Pripadala je porodici Sekulić iz Čičkove. | |||
| Štala | Pripadala je porodici Didanović iz Jablanice. | |||
Muzej je tradicionalno organizator mnogobrojnih edukativnih programa, radionica i skupova. Kao najznačajnije izdvajaju se Vašar starih zanata i zanimanja i Festival Svet muzike, kroz koje se čuva neopipljivo narodno stvaralaštvo.[1]
Muzej „Staro selo“ organizator je mnogobrojnih izložbi na otvorenom prostoru ili u Dvorani ili Obrazovnoj radionici muzeja.[1]
Crkva svetog Petra i Pavla
[uredi | uredi izvor]
Posvećena je svatom Apostolu Petru i Apostolu Pavlu. Nalazi se na uzvišenju u centru sela kao zidana jednobrodna crkva bez kupole, pod dvovodnim krovom sa prizidanim zvonikom sa zapadne strane. Njena izgradnja i oslikavanje ikona na oltarskoj pregradi datiraju iz 1764. godine. Izvršena je rekonstrukcija prvobitnog izgleda sirogojnske crkve.[2] Skromna arhitektura oživljena je u unutrašnjosti nizom lukova na bočnim zidovima i frizom slepih arkadica na fasadama pod krovnim vencem, u znak poštovanja Srednjovekovne Srbije, srpske tradicije monumentalnih sakralnih zdanja. Rekonstrukcija je izvršena na osnovu sačuvanih sinđelija, protokola, zapisa i drugih istorijskih izvora.
Kuća- zgrada za stanovanje
[uredi | uredi izvor]Glavna kuća je najveći i najbolje građeni objekat u domaćinstvu, podeljena je na dve prostorije. Jedna prostorija je bez prozora i tavana. Na središnjem delu se nalazilo ognjište gde se pripremala hrana, i oko njega se skupljala cela porodica, ono je mesto gde su se obavljali svi porodični rituali vezani za velike narodne praznike. Druga prostorija- soba je manja od prve prostorije podignuta je za jedan, ili dva stepenika, i ima drveni pod. Obično je služila za spavanje najstarijeg člana porodice.
Grnčarska radionica
[uredi | uredi izvor]Grnčarstvo je jedan od najstarijih zanata. Postupak izrade grnčarije je izražen kroz nekoliko faza, pripreme materijala , izrada na ručnom kolu, sušenje i pečenje. Materijal koji se koristi za izradu posuđa je mešavina gline, istišnjenog kamena i rude kalcita. Kamen se sitnio pomoću velikog drvenog tučka. Za oblikovanje i ukrašavanje koristi se alat bočko, šilo, rub i šaraljka. Posuđe se peče na otvorenoj vatri. Ovom tehnikom izrade dobijaju se lonci, pržulje, sačevi i druge posude.
Galerija
[uredi | uredi izvor]Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Fotelja nebrige u „Starom selu” („Politika”, 9. mart 2011)
- Propali krovovi „Starog sela” („Politika”, 10. jun 2013)
- Novi drveni krovovi na kućama „Starog sela” („Politika”, 30. april 2018)
- Spas za muzejske kuće iz 19. veka („Politika”, 24. novembar 2019)
- Kompleks Staro selo u Sirogojnu
- Crno-belo „Staro selo” Petra Otoranova („Politika”, 3. avgust 2022)