Multimisioni radioizotopni termoelektrični generator

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dijagram MMRTG-a Marsove naučne laboratorije.

Multimisioni radioizotopni termoelektrični generator (MMRTG) je vrsta radioizotopnog termoelktričnog generatora koja se koristi za svemirske misije Nase[1] kao što je Marsova naučna laboratorija. Jedinice je za Nasu proizveo Roketdin koji je deo Pret & Vitnija.[2]

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Misije za istraživanje svemira zahtevaju siguran, pouzdan, dugotrajan izvor energije da bi se obezbedilo napajanje električnom energijom i toplotom letelica i njihovih instrumenata. Jedinstven izvor energije je radioizotopni termoelektrični generator (RTG) - jednostavno rečeno nuklearna baterija koja pretvara toplotu u električnu struju.[3]

Funkcija[uredi | uredi izvor]

RTG pretvara toplotnu energiju, koja se stvara prirodnim raspadom radioizotopa, u električnu energiju. Radioizotop je plutonijum-238 dioksid, dok termoparovi pretvaraju toplotu u energiju.

Istorija[uredi | uredi izvor]

u junu 2003. Odsek za energiju SAD dodelio je ugovor za razvoj MMRTG-a timu koji je predvodio Roketdin, divizija Boinga. Boing i Teledin energetski sistemi sarađivali su na konceptu za MMRTG baziranom na prethodnom dizajnu termoelektričnog pretvarača, SNAP 19, koji je Teledin koristio u prethodnim svemirskim misijama. SNAP 19 je obezbeđivao energiju kod misija Pionir 10 i Pionir 11 kao i kod lendera Viking 1 i Viking 2.

Dizajn i tehnički podaci[uredi | uredi izvor]

MMRTG koji će koristiti Marsova naučna laboratorija.

Kao i prethodna generacija RTG-a, MMRTG se napaja plutonijum-238 dioksid modulima (8 modula u slučaju MMRTG-a).[4] Na startu misije MMRTG proizvodi 2 kW toplotne energije. MMRTG je dizajniran da proizvodi 125 W električne energije na početku misije, i 100 W nakon 14 godina.[5] Sa masom od 43 kg, proizvode 2,8 W/kg, što je oko polovine onoga što su proizvodile prethodne generacije RTG-ova. Dizajnerski cilj MMRTG-a je obezbediti visok nivo sigurnosti, optimizovati nivo dostupne energije tokom perioda od najmanje 14 godina, kao i smanjivanje ukupne mase.

Krajem 2016. NASA je objavila novi dizajn nazvan eMMRTG (ehanced — poboljšani), koji pomoću novih materijala postiže još bolje performanse. Ovim dizajnom se na početku misije proizvodi 25% više energije, dok se na kraju dizajniranog životnog veka od 14 godina dobija 50% više energije u odnosu na MMRTG.[6]

Upotreba na svemirskim misijama[uredi | uredi izvor]

Radioizotopni izvori su korišćeni kod 8 misija u Zemljinoj orbiti, 8 misija koje su putovale ka svim spoljnim planetama kao i svim Apolo misijama na Mesec. Neke od misija ka spoljašnjim planetama su Pionir, Vojadžer, Ulises, Galileo, Kasini-Hajgens i Novi horizonti. RTG-ovi na Vikingu 1 i Vikingu 2 su u operativnoj upotrebi od 1977. Slični su obezbeđivali toplotu za kritične elektronske komponente Apola 11 kao i kod prvih Marsovskih rovera.[7] Ukupno tokom poslednje četiri decenije, 26 misija i 45 RTG-a je lansirano od strane SAD.

Rover Kjuriositi, lansiran ka Marsu 26. novembra 2011. godine, koristi MMRTG za napajanje i održavanje temperature naučnih instrumenata. Pouzdanost MMRTG-a kao izvora napajanja obezbela je da misija traje daleko više od jedne Marsovske godine (687 zemaljskih dana), koliko je planirano, omogućivši da se rover kreće po raznim terenima i istražuje planinu Šarp nedaleko od mesta sletanja unutar Gejl kratera.

MMRTG će se koristiti i za napajanje narednog rovera[8] koji će agencija NASA ka crvenoj planeti poslati sredinom 2020. godine.[9][10]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Radioizotopni izvori.“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. maj 2019), NASA, Pristupljeno 16. 2. 2012.
  2. ^ [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. decembar 2011), Pristupljeno 16. 2. 2012.
  3. ^ „MMRTG - izvor energije za svemirske misije.“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. jun 2011), Pristupljeno 16. 2. 2012.
  4. ^ [2] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. septembar 2006), Pristupljeno 16. 2. 2012.
  5. ^ „Pregled dizajna MMRTG-a.“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. avgust 2012), Pristupljeno 16. 2. 2012.
  6. ^ Landau, Elizabeth. „Spacecraft 'Nuclear Batteries' Could Get a Boost from New Materials”. NASA. Arhivirano iz originala 16. 10. 2016. g. Pristupljeno 14. 10. 2016. 
  7. ^ „Misije sa RTG.“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. februar 2012), Pristupljeno 16. 2. 2012.
  8. ^ Boyle, Alan (4. 12. 2012). „NASA plans 2020 Mars rover remake”. Cosmic Log. NBC News. Arhivirano iz originala 27. 02. 2015. g. Pristupljeno 5. 12. 2012. 
  9. ^ Northon, Karen. „Next Mars Rover Progresses Toward 2020 Launch”. NASA.gov. Pristupljeno 17. 7. 2016. 
  10. ^ Wall, Mike. „NASA Is Ready to Start Building Its Life-Hunting 2020 Mars Rover”. Space.com. Pristupljeno 17. 7. 2016. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]