Muslimansko bratstvo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Grb Muslimanske braće

Muslimanska braća, poznati i kao Društvo muslimanske braće ili Muslimansko bratstvo (arap. الإخوان المسلمون), naziv je za islamističku organizaciju.

Organizacija[uredi | uredi izvor]

Muslimanska braća su rasprostranjena širom sveta i imala su uticaj na mnoge političke i religijske organizacije na Bliskom istoku. Iako često posmatrane kao ogranci globalnog bratstva, one su strukturalno podeljene, premda povezane zajedničkom ideologijom političnog islama i dobrom međusobnom saradnjom.

Ideologija[uredi | uredi izvor]

Muslimanska braća propagiraju stvaranje islamske vlade, verujući da je Bog u Kuranu odredio savršen način života i socijalne organizacije (kao što i slogan bratstva kaže „Kuran je naš ustav“).[1] Bratstvo izražava svoju interpretaciju islama kroz striktno religijski pristup socijalnim pitanjima kao što je uloga žene u društvu i takođe veruje da islam podstiče ljude da teže socijalnoj pravdi, iskorenjivanju siromaštva i korupcije, i političkim slobodama koje garantuje islamska država. Bratstvo se uvek protivilo i nastavlja žestoko da se protivi svim oblicima kolonijalizma, i bilo je važan faktor u borbi protiv zapadne vojne i ekonomske dominacije u Egiptu i ostalim muslimanskim državama tokom 20. veka. Cilj bratstva koji je zacrtao njegov osnivač Hasan el Bana je doktrina povratka islamske očigledne sudbine; carstvo, osnovano u 7. veku, koje se prostiralo od Španije do Indonezije.

Uticaj u islamskom svetu[uredi | uredi izvor]

Braća su jedan on najuticajnijih pokreta u islamskom svetu, posebno u arapskom svetu. Prvo muslimansko bratstvo osnovano je u Egiptu 1928, i Egipat se još uvek smatra centrom pokreta; generalno je slabije u Magrebu ili severnoj Africi nego je to slučaj sa arapskim svetom. Ogranci bratstva formiraju glavnu opoziciju vladama u nekoliko islamskih zemalja arapskog sveta, kao što je Egipat, Sirija i Jordan, i politički je aktivno u gotovo svakoj muslimanskoj državi. Ubrzo ulazi u sukob sa sekularnim režimima koji svoju ideologiju temelje na panarapskom nacionalizmu i taj će sukob u Egiptu kulminirati ubistvom predsednika Anvara el Sadata (1979). Povod tom atentatu bilo je potpisivanje mirovnog sporazuma u Kemp Dejvidu između Izraela i Egipta. Uskoro se sličan scenario ponovio i u Siriji gde je 1982. godine pokušan atentat na sirijskog predsednika Hafiza el Asada, ali atentat nije uspeo. U naknadnim sukobima i akcijama sirijskih bezbednosnih snaga ubijene su hiljade ljudi. Najkrvavija epizoda bio je masakr u Hami u kojem je ubijeno između 10.000 i 25.000 stanovnika tog sirijskog grada.[2][3]

Pokret uživa ogromnu popularnost u mnogim muslimanskim zemljama, i gde je to legalno moguće, često upravlja važnom mrežom islamske pomoći, što im garantuje jaku podršku među muslimanima slabijeg imovinskog stanja. Međutim, većina zemalja u kojima je bratstvo aktivno, upravljana je nedemokratskim režimima. Kao posledica, pokret je zabranjen u nekoliko arapskih nacija, a nedostatak demokratskog sistema sprečava ga od sticanja vlasti putem demokratskih izbora. Za situacije vojne okupacije, i palestinski ogranak, Hamas, Bratstvo teži otporu Izraelu, u kojem je često koristio bombaške napade i slične metode koje ciljaju izraelske vojne i civilne resurse; što je rezultovalo karakterisanjem Hamasa kao terorističkog pokreta od strane vlada SAD i pojedinih evropskih država.

Veliki broj pristalica muslimanskog bratstva je otišao u Avganistan u rat protiv SSSR-a. Jedan od najistaknutijih članova muslimanskog bratstva koji je otišao u Avganistan bio je Ajman el Zavahri. Tamo je upoznao Osamu bin Ladena s kojim je osnovao organizaciju koja je postala zametak današnje Al Kaide.

Muslimansko bratstvo finansiraju njeni članovi, pogotovo oni bogatiji u na primer Saudijskoj Arabiji.[4]

Muslimanska braća u jugoistočnoj evropi[uredi | uredi izvor]

Veze pojedinaca iz Bosne i Hercegovine sa „Muslimanskim bratstvom“ datiraju još iz 40ih godina 20. veka. Tada je u Bosni osnivana grupa ''Млади муслимани''.

GLOBSEK, svetski poznata međunarodna organizacija, u okviru projekta za borbu protiv ekstremizma istražilo je tokom 2020. godine prisustvo „Muslimanske braće“ u pet zemalja: Poljska, Češka, BiH, Srbija i Severna Makedonija[5]. U zaključku istraživanja je navedeno "da ova organizacija nije direktno povezana s radikalizacijom ili ekstremizmom niti nekim političkim pokretom ili strankom u BiH", ali da se „saga o prisustvu 'Muslimanske braće' u BiH nastavila s osnivanjem Stranke demokratske akcije (SDA)“. Nakon smrti osnivača SDA, Alije Izetbegovića, stranku je preuzeo njegov sin Bakir, ako i veze sa „Muslimanskom braćom“, iako je povezanost s tom organizacijom često negirana, posebno, od strane „Mladih muslimana“, koji su, navode, da su samo u svojim počecima dolazili u kontakte s različitim pojedincima koji su bili dio islamskog buđenja. Navedeno je da je 2014. godine Bakir Izetbegović u Predsedništvu BiH dočekao delegaciju „Muslimanske braće“. Sa susreta je sačuvana forografija gde Bakir Izetbegović koristi simbol „Rabia“, poznati gest „Muslimanske braće“.

Beogradski list „Politika“ je 2016. godine objavio članak pod naslovom „Bakir Izetbegović pod lupom američkih tajnih službi“. U članku „Politike“ tvrdi se da su Bakira Izetbegovića veze s vođama „Muslimanske braće“ stavile pod nadzor američke vlade[6].

2013. godine ideolog “Muslimanske braće” Jusuf el-Kardavi bio je prisutan na jednoj od konferencija, zajedno s Bakirom Izetbegovićem.

GLOBSEK je u svom istraživanju našao vezu nevladinih organizacija AKOS i „Udruženje za kulturu i obrazovanje“ (AKEA), a koja je delovala na Kosovu i Metohiji kao organizacija povezana s „Muslimanskom braćom“ [7].

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ikhwanweb :: The Muslim Brotherhood Official English Website Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. april 2007), Pristupljeno 13. 4. 2013.
  2. ^ Hama Rules The New York Times
  3. ^ The Massacres of Hama: Law Enforcement Requires Accountability Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. decembar 2007) Syrian Human Rights Committee, February 1, 2005
  4. ^ In Search Of Friends Among The Foes U.S. Hopes to Work With Diverse Group, Pristupljeno 13. 4. 2013.
  5. ^ „Postoji li "Muslimansko bratstvo" u BiH i kakve su veze Bakira Izetbegovića”. Dnevni avaz (na jeziku: baškirski). 2020-12-11. Pristupljeno 2024-03-23. 
  6. ^ „Bakir Izetbegović pod lupom američkih tajnih službi”. Politika Online. Pristupljeno 2024-03-23. 
  7. ^ „Rezultati istraživanja GLOBSEC-a o tajnoj organizaciji: Veze organizacije AKOS s „Muslimanskim bratstvom. Dnevni avaz (na jeziku: baškirski). 2020-12-13. Pristupljeno 2024-03-23. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]