Mučnina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mučnina
(lat-nausea)
Klasifikacija i spoljašnji resursi
SpecijalnostPatologija

Mučnina, muka (lat. nausea - nauzeja) specifični je fiziološki i psihološki, osećaj nelagodnosti i gađenja u grlu, donjem delu grudnog koša i trbuhu koji, se može opisati, kao osećaj povećanog pritiska u želucu i najčešće je praćena povraćanjem.[1][2]

Etiologija[uredi | uredi izvor]

Mučnina često nastaje, kao psihička manifestacija akta povraćanja, ili joj prethodi, kod ljudi, ali i kao posledica, mnogih psihičkih ali i organski bolesti pojedinih organa; moždane duplje, grudne duplje, trbušne duplje (žučne kese, tankog i debelog creva, slepog creva, gušterače)[2] U toku trovanja raznim hemijskim materijama, boravka u atmosferi sniženog atmosferskog pritiska (hipoksija), zloupotrebe alkohola, droge, kafe, cigareta i za vreme lečenja brojnim lekovim pojava mučnine je česta.

Zbog sve veće upotrebe hemoterapija citostaticima mučnina je prisutna u 29% bolesnika na ovoj terapiji.[3][4] Ako se tome dodaju i brojne mučnine koje potiču od tumoroznog procesa, postoperativnih zahvata, radioterapije, i drugih procedura, pojava mučnine u bolesnika sa tumorom prisutna u 10% do 90% slučajeva.[5]

Patofiziologija[uredi | uredi izvor]

Mučnina je svesno prepoznavanje podsvesnog nadražaja pojedinih područja kičmene moždine, koji je neposredno povezan sa centrom za povraćanje ili je sam njegov deo.[6] Mučnina nastaje nakon prerade informacija, odnosno aferentnih signala koji dolaze iz želuca preko parasimpatikusnih vlakana u koru velikog mozga, ali i iz nižih delova mozga. Ona će izostati ukoliko je povraćanje centralnog porekla, odnosno ukoliko ga ne izazivaju stimulusi iz želuca i drugih delova digestivnog trakta već nastaje pod uticajem impulsa iz centralnog nervnog sistema.[6]

Prateći simptomi[uredi | uredi izvor]

Mučninu često prate i drugi simptomi kao što su:[7][8]

Terapija[uredi | uredi izvor]

Kako mučnina prethodi povraćanju, u toku koga se gubi veća količina tečnosti, neophodna je rehidratacija pacijenta parenteralnim ili oralnim unosom tečnosti.  

Lekovi koji se koriste protiv povraćanja kao simptomatska terapija mogu se primeniti i protiv mučnine. U ovu grupu lekova koji se nazivaju antiemetici ipripadaju klometol, ondasetron, piridoksin, meklozin, kanabinoidi, benzodijazepini ...

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ristić S. M. Klinička propedevtika, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1990.
  2. ^ a b Pešić H. Lj. Interna propedevtika, Prosveta, Niš, 1991.
  3. ^ „Anticipatory Nausea and Vomiting”. Pristupljeno 06. 02. 2010. 
  4. ^ Aapro MS, Kirchner V, Terrey JP: The incidence of anticipatory nausea and vomiting after repeat cycle chemotherapy: the effect of granisetron. Br J Cancer. 69 (5): 957—60 http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/8180031?dopt=Abstract.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć), 1994.PUBMED Abstract, Pristupljeno 06. 2. 2010.
  5. ^ Andrykowski MA: Defining anticipatory nausea and vomiting: differences among cancer chemotherapy patients who report pretreatment nausea. J Behav Med. 11 (1): 59—69 http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/3367372?dopt=Abstract.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć), 1988. PUBMED Abstract, Pristupljeno 06. 2. 2010.
  6. ^ a b Arthur C. Guyton Medicinska fiziologija, Medicicnska knjiga, Beograd Zagreb 1990
  7. ^ Morrow GR, Rosenthal SN: Models, mechanisms and management of anticipatory nausea and emesis. Oncology 53 (Suppl 1): 4-7, 1996.
  8. ^ Nausea and Vomiting, Pristupljeno 06. 2. 2010.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija
Spoljašnji resursi


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).