M-94 Plamen-S

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
M-94 Plamen-S

M-94 Plamen-S.


Klasifikacija višecevni bacač raketa
Šasija TAM 150 T11 B/BV 6 × 6
Istorija
Zemlja razvoja  SRJ
Konstruktor Vojnotehničkog instituta u saradnji sa IMK 14. oktobar Kruševac.
Proizvođač IMK 14. oktobar Kruševac.
Period proizvodnje 1996— do danas
Period upotrebe 1996- do danas
Broj proizvedenih jedinica 64 kom.
Prvi korisnik Vojska Jugoslavije
Dimenzije
Težina u borbenom položaju 9 600 kg
Dužina u marševom položaju 6550 mm
Širina u marševom položaju 2275 mm
Visina u marševom položaju 2820 mm
Klirens 400 mm
Naoružanje
Kalibar 128 mm
Broj cevi 32
Minimalni domet paljbe 2000 m
Maksimalni domet paljbe 12 625 m
Maksimalni ugao gađanja 0-45 ° po vertikali
±110° po horizontali
Posada 4 ljudi.
Trajanje plotuna 6/12/19 s
Pogon
Tip motora TAM 9.57-litarski dizel
Snaga motora 150 KS
Maksimalna brzina na autoputu 80 km/č
Doseg vozila 500~600 km
Vrsta pogonskog sistema na točkovima 6×6

M-94 Plamen-S je samohodna verzija višecevnog bacača raketa M-63 Plamen nastala postavljanjem lansera na platformu kamiona TAM 150 T11 B/BV 6 × 6.

Razvoj i proizvodnja[uredi | uredi izvor]

Projekat je razvijen tokom 90'ih od strane Vojnotehničkog instituta u saradnji sa IMK 14. oktobar Kruševac. U tom periodu izražen je problem nedostatka samohodnih višecevnih lansera raketa u naoružanju Vojske Jugoslavije, pa su iskorišćeni postojeći vučeni višecevni bacač raketa M-63 Plamen. Postavljanjem lansera raketa na kamion TAM 150 T11 rešen je problem stabilnosti lansera prilikom lansiranja raketa, zaštita posade kao i mobilnost. U periodu od 1996. do 2001. IMK 14. oktobar Kruševac je finalizovao i isporučio Vojsci Jugoslavije 60 lansera.[1]

Opis sistema[uredi | uredi izvor]

Lanser raketa je montiran na platformu standardnog kamiona TAM 150 T11 B/BV 6 × 6 sa otvorenim krovom. U marševskom položaju lanser je prekriven ceradom i tako zamaskiran da izgleda kao i običan kamion. Iz marševskog u borbeni položaj kao i obrnuto prelazi za četiri minuta. Pored lansera sa 32 cevi 128mm koji je izrađen preradom starijeg vučenog višecevnog bacača raketa M-63, Plamen-S na platformi se nalazi i rezervno punjenje, a vozilo je opremljeno i sistemom za blokadu gibnjeva i sistemom za eliminisanje elastičnosti oruđa. Sistem je potpuno automatizovan sa ugradnjom elektronskog okidača EO-32 koji dozvoljava bezbedno gađanje iz kabine vozila i iz zaklona. Vreme potrebno za punjenje lansera raketama iz rezervnog kompleta iznosi oko tri minuta.[2]

Plamen-S ima mogućnost ispaljivanja originalnih raketa Plamen-A i Plamen-B dometa 8600 metara kao i modernije rakete Plamen-D povećanog dometa od 12600 metara.

Posada broji četvoro poslužioca.

Karakteristike rakete[uredi | uredi izvor]

Lanser raketa

Plamen-D

  • Kalibar: 128 mm
  • Dužina rakete sa upaljačem UTI M84: 975 mm
  • Masa rakete: 25,670 kg
  • Masa upaljača UTI M84: 0,365 kg
  • Masa eksploziva u bojevoj glavi: 2,950 kg
  • Maksimalni domet: 12.600 m
  • Radijus efikasnosti bojeve glave: 30m [2]

Karakteristike vozila[uredi | uredi izvor]

Plamen-S

TAM 150 T11 B/BV

  • Dužina 6550 mm
  • Širina 2275 mm
  • Visina 2820 mm
  • Maksimalna brzina 80 km/h
  • Radna zapremina motora 9572 cm³
  • Maksimalna snaga motora 110 kW pri 2650 min-1

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

M-77 Oganj

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Prezentacija IMK 14. oktobar Kruševac” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 23. 01. 2015. g. Pristupljeno 23. 01. 2015. 
  2. ^ a b Arsenal 16 - Put vatrenih strela

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]