Navarinska bitka
Bitka kod Navarina | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Grčki rat za nezavisnost | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Irske Francuska kraljevina Ruska imperija |
Osmansko carstvo Egipatski ejalet | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Edvard Kodrington Anri Rinjije Login Gejden | Ibrahim-paša od Egipta | ||||||
Jačina | |||||||
10 borbena broda, 10 fregata, 2 manja ratna broda | 3 borbena broda, 17 fregata, 58 manjih brodova, 3 brandera | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
181 ubijenih, 400 ranjenika | oko 3000 ubijenih, 1109 ranjenih |
Navarinska bitka vođena je 20. oktobra 1827. godine u zalivu Navarino (Pilos) na zapadnoj obali Peloponeza, između udružene britansko-francusko-ruske eskadre pod komandom britanskog admirala Edvarda Kodringtona sa jedne i tursko-egipatske eskadre pod komandom Ibrahim-paše sa druge strane. Deo je Grčkog rata za nezavisnost, a završena je velikim porazom Turaka.
Snage[uredi | uredi izvor]
Usled sve oštrije intervencije javnog mnjenja, velike evropske sile, Francuska, Velika Britanija i Rusija, zajednički istupaju protiv Osmanskog carstva u korist ustaničke Grčke. Turski sultan odbija da prihvati odluke Londonske konferencije, pa saveznici početkom oktobra 1827. godine upućuju admirala Edvarda Kodringtona na čelu 4 linijska broda, 3 fregate i 5 manjih brodova u Jonsko more da, zajedno sa francuskom eskadrom admirala Andrija Rinjija (4 linijska broda, 1 fregata i dva manja broda) i ruskom eskadrom admirala Logina Gejdena (4 linijska broda, 4 fregate), intervenišu najpre pregovorima, a ukoliko je potrebno i ratnim operacijama. Saveznicima su se pridružile i tri grčke fregate i jedan manji brod. Tursko-egipatska eskadra imala je 3 linijska broda, 16 fregata, 54 manja broda, 6 brandera i oko 40 naoružanih brodova. Odnos artiljerije bio je povoljniji po tursko-egipatsku eskadru; 2250:1275. Međutim, turske posade bile su slabo izvežbane i nevešte u rukovanju oružjem.
Uvod[uredi | uredi izvor]
Saveznička eskadra krenula je 20. oktobra, posle 12 časova, po laganom jugozapadnom vetru u pravcu Navarinskog zaliva. Tursko-egipatska eskadra bila je usidrena u zalivu u polukružnom poretku u tri linije, sa najjačim brodovima u prvoj. Oba krila oslanjala su se na obalska utvrđenja na ulazu. Kodrington je, iako je znao da će time biti izložen vatri tursko-egipatske eskadre i obalnih utvrđenja, prvi ušao u zaliv i usidrio se u neposrednoj blizini turskog komandnog broda. Sledila ga je francuska eskadra. U času kada je uplovljavala i ruska, vetar je prestao da duva, a jedan od turskih brandera je osuo paljbu na čamac upućen iz britanskog broda. Time je započela bitka.
Bitka[uredi | uredi izvor]
Efikasnom vatrom britanskih i francuskih brodova, kojima su se odmah priključili i ruski iskoristivši lagani povetarac, tursko-egipatska eskadra pretrpela je veliki poraz nakon četvoročasovnog boja. Izgubili su jedan linijski brod, 12 fregata i oko 50 manjih brodova. Ukupni gubici procenjeni su na oko 4000 ljudi. Saveznici nisu izgubili nijedan brod, a i gubici u ljudstvu nisu bili veliki: Britanci oko 80, Rusi 50, a Francuzi oko 40 ljudi. Bilo je oko 500 ranjenih na sve tri eskadre. Saveznička pobeda omogućila je Grcima inicijativu u nastavku rata i njegov uspešan završetak.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Vojna enciklopedija, tom 6 (2)