Navrtka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šestougaone navrtke. Niska i visoka navrtka.

Navrtka (matica) je mašinski element koji ima otvor ili rupu sa navojem. Navrtka se u većini slučajeva koristi u kombinaciji sa odgovarajućim vijkom kako bi se spojili različiti mašinski elementi. Ova dva elementa su spojena zajedno zahvaljujući sili trenja između vijka i navrtke i površinskom pritisku između navrtke i elementa koji se spaja ovom vezom. Ukoliko su vijak i navrtka izloženi vibracijama često se koriste dodatni mašinski elementi kako bi se sprečilo neželjeno otpuštanje ovih navojnih elemenata (elastična podloška, rascepka i sl.). Ukoliko je poželjno osiguranje navojnog spoja bez dodatnih elemenata, koriste se samoosiguravajuće navrtke, koje pomoću različitih konstruktivnih rešenja povećavaju trenje u navoju ili na neki drugi način ne dozvoljavaju popuštanje navojnog spoja.

Kao i kod vijaka i navrtka može imati levi ili desni (najčešće u upotrebi) navoj.

Vrste navrtki i materijali za izradu[uredi | uredi izvor]

Šestostrana navrtka.
Sleva nadesno: Leptir matica, šestougaona, šestougaona sa prstenom i navrtka za zavarivanje.
Sleva nadesno: Sa zarezom, kvadratna, „Unit“, slepa navrtka, sa plastičnim prstenom i sa žljebovima za rascepku.
Navrtke za privarivanje.
Dimenzije šestostrane navrtke.

Postoji mnoštvo različitih materijala za izradu navrtki, kao i mnoštvo raznih oblika navrtki. Osnovni oblik navrtke je šestougao, oblik koji je našao vrlo široku primenu u praksi. Ovaj oblik je dobar jer omogućava dobar prilaz alatima na mestima ograničenog prostora, mogućnost podele zakretanja na ugao od 30°, a posebno dobra osobina je da je manje osetljiv na trošenje i habanje, te se teže pretvori u krug, što onemogućava dalju upotrebu.

Dužina navrtke zavisi od prečnika njenog provrta i od vrste materijala od kojeg se navrtka izrađuje. Generalno, važi pravilo da opterećenje koje imaju navoji navrtke u zahvatu s vijkom moraju biti veći od potrebnog opterećenja za pucanje vijka. Za uobičajene navrtke se uzima da je njihova dužina jednaka 0,8 d, što omogućuje oko četiri kruga navoja unutar navrtke.

Potreba za korišćenjem navrtke na raznim mestima i za razne namene uzrokovala je pojavu mnoštva raznih vrsta navrtki. Na slikama desno samo je jedan mali deo oblika i vrsta navrtki.

Materijali za izradu navrtki takođe zavise od njihove namene. Većina se radi od raznih vrsta čelika, a mogu se naći i mesingane, aluminijumske, plastične, bakelitne i druge.

Njihova veličina je definisana dimenzijom vijka, a može biti vrlo mala (urarski vijci i matice), a i vrlo velika (na velikim uređajima i osovinama).

Najčešće vrste navrtki[uredi | uredi izvor]

Prema obliku, navrtka može biti:[1] [2]

Prema načinu osiguranja od odvrtanja, može biti:

Navrtke za privarivanje[uredi | uredi izvor]

Navrtke za privarivanje imaju s čeone strane 4, odnosno 3 bradavice, kojima se privaruju na limove. S njima se i na tankim limovima postiže ista opteretivost kao i s normalnim navrtkama. Njihova upotreba je poželjna, jer znatno olakšavaju montažne radove, posebno na teško pristupačnim mestima.

Uloženi naglavak[uredi | uredi izvor]

Treba još spomenuti uložene naglavke, s spoljnim i unutrašnjim navojem, koji su na kraju zarezani ili bušeni. Pri uvijanju u glatko izbušene rupe, oštri bridovi na zarezima ili provrtima naglavka urežu se i usidre u zid izbušene rupe. Pričvrsni vijci uvijaju se onda u unutrašnji navoj naglavka, isto kao i u normalne uvrte s navojem u delovima. S takvim uložnim naglavcima izvanredno se vijcima spajaju, čvrsto i trajno, delovi od lakih metala, sivog liva, veštačkih masa, drva ili vlaknastog materijala. Jednostavnost upotrebe skraćuje vreme obrade, često štedi skupe alate i smanjuje otpad.

Dimenzije šesterostrane matice[uredi | uredi izvor]

Nazivni prečnik
otvora D (mm)
Korak navoja
P (mm)
Ključ
A/F (mm)
Spoljašnji prečnik
A/C (mm)
Visina H (mm)
Prvi red
prioriteta
Drugi red
prioriteta
normalni fini ISO DIN JIS Šestougaona matica Kontramatica Najlonska matica
1 0,25 2,5
1,2 0,25
1,4 0,3
1,6 0,35 3,2
1,8 0,35
2 0,4 4 1,6 1,2 -
2,5 0,45 5 2 1,6 -
3 0,5 5,5 6,4 2,4 1,8 4
3,5 0,6 6
4 0,7 7 7 7 8,1 3,2 2,2 5
5 0,8 8 8 8 9,2 4 2,7 5
6 1 0,75 10 10 10 11,5 5 3,2 6
7 1 11 5,5 3,5 -
8 1,25 1 13 13 12 15 6,5 4 8
10 1,5 1,25 ili 1 16 17 14 19,6 8 5 10
12 1,75 1,5 ili 1,25 18 19 17 22,,1 10 6 12
14 2 1,5 21 22 19 11 7 14
16 2 1,5 24 24 22 27,7 13 8 16
18 2,5 2 ili 1,5 27 15 9 18,5
20 2,5 2 ili 1,5 30 30 34,6 16 10 20
22 2,5 2 ili 1,5 32
24 3 2 36 41,6 19
27 3 2 41
30 3,5 2 46 53,1 24
33 3,5 2
36 4 3 55 63,5 29
39 4 3
42 4,5 3
45 4,5 3
48 5 3
52 5 4
56 5,5 4
60 5,5 4
64 6 4

SAE heksagonalne navrtke[uredi | uredi izvor]

UTS
veličina
Normalni otvor
dijametar, D
Korak, P Preko ravni,
A/F
Preko uglova,
A/C
Visina, -{H
Grubi (UNC) Fini (UNF) Ekstra fini (UNEF) Heksagonalana navrtka Kontranavrtka Najlonska navrtka
(in) (mm) (in) (mm) (in) (mm) (in) (mm) (in) (mm) (in) (mm) (in) (mm) (in) (mm) (in) (mm)
#0 532 0,1563 3,969
#1 532 0,1563 3,969
#2 0,086 2,1844 316 0,1875 4,763 5,18 1,65
#3 316 0,1875 4,763 5,10 1,85
#4 0,1120 2,8448 14 0,2500 6,35 7,05 2,25
#6 0,1380 3,5052 516 0,3125 7,938 8,95 2,85
#8 0,1640 4,1656 1132 0,3440 8,731 0,386 9,80 3,05
#10 0,1900 4,8260 38 0,3750 9,525 0,461 11,70 3.10
#12 0,2160 5,4864 716 0,4375 11,113
14 14 0,250 6,350 716 0,4375 11,113
516 516 0,3125 7,9375 12 0,5000 12,700 0,577
38 38 0,375 9,525 916 0,5620 14,288 0,650
716 716 1116 0,6750 17,463
12 12 0.500 12,70 34 0,7500 19,050 0,866
916 916 78 0,8750 22,225
58 58 1516 0,9375 23,813 1.083
34 34 0.750 1 18 1,1250 28,575 1,299
78 78 1 516 1,3125 33,338
1 1 1 25,40 1 12 1,5000 38,100 1,653

Materijal matica[uredi | uredi izvor]

Čelične matice se dele u razrede čvrstoće: 4, 5, 6, 8, 10, 12 i 14. Oznaka razreda čvrstoće znači (na primer: 6):[3] - broj x 100 = 6 x 100 = 600 N/mm² = Rm (maksimalna čvrstoća) Matice većih čvrstoća moraju sebi da imaju otisnutu oznaku razreda čvrstoće.

Mehanička svojstva metričkih matrica[4]
Materijal Čvrstoća s faktorom sigurnosti Granica elastičnosti (min.) Maksimalna čvrstoća (min.) Oznaka matice Razred materijala
ISO 898 (Metarska matica)
Nisko ili srednje ugljični čelik 380 MPa 420 MPa 520 MPa 5
Srednje ugljični čelik (ugašen i kaljen) 580 MPa 640 MPa 800 MPa 8
Legirani čelik (ugašen i kaljen) 830 MPa 940 MPa 1040 MPa 10

Kvalitet ili kakvoća čelika za vijke označava se s dva broja (na primer 8,8). Prvi broj označuje minimalnu čvrstoću, drugi desetorostruki odnos minimalne granice tečenja i minimalne lomne čvrstoće. Čelik za matice označava se samo jednim brojem (na primer 8), koji označava takozvano naprezanje ispitivanja σvL. Naprezanje ispitivanja odgovara minimalnoj zateznoj čvrstoći vijka, s kojim se mora spariti maticu visine m ≧ 0,6∙d, ako treba ostvariti opteretivost spoja do minimalne lomne čvrstoće vijka.

Osiguranje vijčanog spoja od odvrtanja[uredi | uredi izvor]

Zakrivljena elastična podloška.
Osiguranje vijčanog spoja od odvrtanja protumaticom (kontramaticom).
Sigurnosna matica.

Osiguranje vijčanog spoja od odvrtanja kod statičkih opterećenja nije potrebno, ali se primenjuje kod dinamičkih opterećenja. Naime, nakon pritezanja vijka dolazi do delimičnog sleganja hrapavosti dodirnih površina, može doći do puzanja materijala vijka, a može doći i do lokalnih plastičnih deformacija. Sve to, potpomognuto promenama opterećenja i eventualnim vibracijama, može rezultirati otpuštanjem vijčanog spoja. U pravilu su dobro proračunati, oblikovani i pritegnuti vijčani spojevi već osigurani protiv neželjenog odvrtanja. To pre svega vredi za visokoopterećene spojeve s elastičnim vijcima razreda čvrstoće 8.8 i više, uz male hrapavosti dodirnih površina.

Osiguranje vijčanog spoja od odvrtanja oblikom[uredi | uredi izvor]

Osiguranje oblikom se postiže:

  • rascepkom s običnom ili krunastom maticom; rascepka prolazi kroz poprečni provrt u vijku,
  • sigurnosnim limom s izdancima; jedan izdanak se priljubi uz maticu, a drugi savije oko ruba.

Osiguranje vijčanog spoja od odvrtanja silom[uredi | uredi izvor]

Umetanjem posebnih opružnih elemenata se osigurava aksijalna sila prednapona i pri delovanju najveće radne sile, makar je došlo do sleganja hrapavosti ili plastičnih deformacija. Ovi elementi su u obliku rasečenih, zakrivljenih ili tanjurastih prstena (pločica), a izrađeni su od opružnog čelika. Naziva se i elastične podloške.

Razne zupčaste i lepezaste prstenaste pločice se svojim zupcima utiskuju u podlogu, povećavaju trenje i tako sprečavaju odvrtanje. Ovakvo osiguranje nije primenjivo na tvrdim kaljenim površinama. Veće trenje i sprečavanje odvrtanja matice se postiže i sigurnosnom limenom maticom od opružnog čelika koja s unutrašnje strane ima više jezičaka koji se zabijaju u navoj. Česta je upotreba dve matice: protumatice (kontramatice) manje visine koja se priteže na podlogu i normalne matice koja se priteže na kontramaticu (u praksi se često matice pogrešno montiraju obratno). Matice mogu biti i jednake. Spoljna matica sprečava otpuštanje unutrašnje, a na površini njihovog dodira se javlja i dodatno trenje. Za jednokratnu upotrebu se koriste matice s uloškom od veštačke plastične mase u koji vijak urezuje navoj.

Osiguranje vijčanog spoja od odvrtanja materijalom[uredi | uredi izvor]

Vrši se lepljenjem navoja veštačkim smolama. Često se koristi lepak preduzeća „Loktit” kojim se mogu postići vodonepropusni spojevi, na primer kod spajanja cevi. Moguće je i zavarivanje glave vijka ili matice za podlogu za šta postoje i posebni vijci i matice.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. februar 2017) "Konstrukcijski elementi I", Tehnički fakultet Rijeka, Božidar Križan i Saša Zelenika, 2011.
  2. ^ [2] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (31. januar 2012) "Elementi strojeva", Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Split, Prof. dr. sc. Damir Jelaska, 2011.
  3. ^ "Strojarski priručnik", Bojan Kraut, Tehnička knjiga Zagreb 2009.
  4. ^ Bickford & Nassar 1998, str. 153.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]