Republika Arcah

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Republika Arcah
Nagornokarabaška Republika
Արցախի Հանրապետություն (jermenski)
Լեռնային Ղարաբաղի Հանրապետություն (jermenski)
Himna
Slobodni i nezavisni Arcah
Geografija
Prestonica Stepanakert
Društvo
Službeni jezik jermenski
Politika
Oblik države parlamentarna republika
 — Predsednik Robert Kočarjan
(1994−1997; prvi)
Samvel Šahramanjan
(2023; poslednji)
 — Predsednik Narodne skupštine Oleg Jesajan
(1992; prvi)
Arajik Arutjunjan
(2007−2017; poslednji)
Istorija
 — Osnivanje 1991.
 — Ukidanje 2023.
Događaji  
 — Prvi rat za Nagorno-Karabah 20. februar 1988 — 12. maj 1994.
 — Proglašenje nezavisnosti 10. decembar 1991. 
 — Drugi rat za Nagorno-Karabah 27. septembar — 10. novembar 2020. 
 — Azerbejdžanska ofanziva 19—20. septembar 2023. 
 — Kapitulacija 28. septembar 2023. 
 — Ukidanje 1. januar 2024. 
Geografske i druge karakteristike
Površina  
 — ukupno 3.170 km²
Stanovništvo  
 — 2015. 145.053
Valuta arcaški i
jermenski dram (AMD)
Mapa Arcaha. Crvenom linijom je uokvirena teritorija pod defakto kontrolom Republike Arcah od 1994. do 2020. Žuto predstavlja oblast Nagorno-Karabah iz Sovjetskog doba, dok su žutom prugastom obeležene teritorije kontroliše Azerbejdžan, ali ih Arcah smatra delom svoje teritorije. Zelenom prugastom su označene teritorije izvan sovjetske oblasti Nagorno-Karabah koje je Arcah kontrolisao do kraja rata za Nagorno-Karabah 2020.

Arcah (jerm. Արցախ), zvanično Republika Arcah (jerm. Արցախի Հանրապետություն), poznata i kao Nagornokarabaška Republika (skraćeno NKR; jerm. Լեռնային Ղարաբաղի Հանրապետություն), bila je defakto nezavisna država na južnom Kavkazu, koju je Azerbejdžan smatrao delom svoje teritorije. Oblast je imala jermensku etničku većinu i nalazila se pod delimičnom vojnom i političkom kontrolom lokalnih Jermena.

Dekretom predsednika Arcaha 28. septembra 2023, ukinute su sve institucije nepriznate države, koja je zvanično prestala da postoji 1. januara 2024. godine.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Tokom istorije, područje današnjeg Nagorno-Karabaha nalazilo se u sastavu Persijskog carstva, Jermenije, Rimskog carstva, Omejadskog halifata, Abasidskog halifata, Seldžučke države, Ilkanata, Džalajridske države, države Kara Kojunlu, države Ak Kojunlu, Ruskog carstva i Sovjetskog Saveza.

U antičko doba region je bio poznat pod imenom Arcah i predstavljao je provinciju Kraljevine Jermenije. U 16. veku je na području današnjeg Nagorno-Karabaha postojalo pet jermenskih kneževina, koje su predstavljale poslednji vid jermenske državnosti pre konačnog pada pod tuđinsku vlast.

U vreme sovjetske uprave (1923—1991. godine), Nagorno-Karabah je bio autonomna oblast u okviru sovjetskog Azerbejdžana. Ova oblast je bila fizički odvojena od Jermenske sovjetske republike, jer se između njih nalazio autonomni Crveni Kurdistan, nastanjen etničkim Kurdima. Posle definitivnog ukidanja Crvenog Kurdistana (1930. godine), prostor između Nagorno-Karabaha i jermenske sovjetske republike postaje deo užeg područja Azerbejdžana pod direktnom kontrolom vlasti u Bakuu.

U vreme raspada Sovjetskog Saveza, lokalno jermensko stanovništvo Nagorno-Karabaha je 10. decembra 1991. proglasilo nezavisnost od Azerbejdžana i osnivanje Republike Nagorno-Karabah. Novoproglašena republika je predstavljala enklavu fizički odvojenu od Jermenije i potpuno okruženu teritorijom Azerbejdžana, ali su, tokom oružanog konflikta koji je izbio u regionu, jermenske oružane snage uspostavile kontrolu nad teritorijama koje su se nalazile između Jermenije i Nagorno-Karabaha (odnosno nad područjem nekadašnjeg Crvenog Kurdistana).

Ratovi za Nagorno-Karabah[uredi | uredi izvor]

Prvi rat za Nagorno-Karabah je bio oružani sukob koji je trajao od februara 1988. do maja 1994, u ovoj enklavi u jugozapadnom Azerbejdžanu, između Republike Azerbejdžan i većinskih Jermena iz Nagorno-Karabaha uz podršku Republike Jermenije. Na referendumu koji je održan u Nagorno-Karabahu većina glasača je glasala za pripajanje Jermeniji, dok su referendum bojkotovali azerbejdžanski stanovnici Nagorno-Karabaha. Kako se raspad Sovjetskog Saveza približavao, počeli su sve nasilniji sukobi između Jermena i Azera, što je dovelo do etničkog čišćenja sa obe strane.[1][2]

Proglašenje nezavisnosti Azerbejdžana od Sovjetskog Saveza uvelo je ovaj region u još veći konflikt.[3] Kao što je Azerbejdžan proglasio nezavisnost od Sovjetskog Saveza, jermenska većina u Nagorno-Karabahu glasala je da se otcepe od Azerbejdžana i proglasila nepriznatu Republiku Nagorno-Karabah.

Čak 230.000 Jermena iz Azerbejdžana i 800.000 Azera iz Jermenije i Karabaha su raseljeni kao rezultat sukoba.[4] Ruskim posredovanjem potpisano je primirje u maju 1994. godine.

Tokom azersko-jermenskog rata 2020. Azerbejdžan je osvojio južne delove Arcaha, uključujući i gradi Šuši, drugi po veličini grad u Arcahu. Za vreme i nakon rata, azerske snage su izvršile etničko čišćenje jermenskog stanovništa u osvojenim područjima. Nakon potpisanog primirja, jermenske snage su morale da su povuku iz područja oko Arcaha i prepuste ih Azerbejdžanu. Ruski mirovnjaci su raspoređeni duž Lačinskog koridora.

Nakon azerbejdžanske ofanzive 19. septembra 2023. vlada Republike Arcah se složila da se razoruža i ušla je u pregovore sa Azerbejdžanom, što je dovelo do egzodusa Jermena iz oblasti. Dana 28. septembra 2023, predsednik Arcaha je potpisao dekret kojim je ugovoreno da će država i sve njene institucije prestati da postoje 1. januara 2024. godine.[5]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Godine 2015. u Arcahu je živelo 145.000 ljudi, uglavnom Jermena (99,7%).

Politički status[uredi | uredi izvor]

Tokom svog postojanja, suverenost Republike Nagorno-Karabah nije priznala nijedna suverena država ili međunarodna organizacija (uključujući i samu Jermeniju).

Upravna podela[uredi | uredi izvor]

Republika Nagorno-Karabah je ustanovila nekoliko teritorijalnih jedinica. Neke od njih su odgovarale Azerbejdžanskim rejonima, dok su druge imale različite granice. Sledi komparativna tabela trenutne teritorijalne podele koju je napravila vlada Republike Nagorno-Karabah i odgovarajućih rejona Azerbejdžana.[6]

Podela Nagorno-Karabaha Azerbejdžanski rejon
Askeran Hankendi (grad), Hodžali
Hadrut južni Hodžavend
Mardakert istočni Kelbadžar i zapadni Tartar
Martuni severni Hodžavend
Šahumijan* Naftalan (grad), južni Goranboj
Šuša Šuša (grad), Šuša

Republika Nagorno-Karabah prisvajala je oblast Šahumijan, koja nije bila deo istorijske Autonomne oblasti Nagorno-Karabah. Predstavnici Šahumijana su proglasili nezavisnost zajedno sa Nagorno-Karabahom odnosno Republika Nagorno-Karabah je proglašena sa Šahumijanom unutar svojih granica.[7] Za razliku od ostatka Nagorno-Karabaha, Šahumijan je ostao pod azerbejdžanskom kontrolom. Glavni grad Nagorno-Karabaha bio je Stepanakert.

Mape[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rieff, David (june 1997). „Without Rules or Pity”. Foreign Affairs. Council on Foreign Relations. 76 (2). Arhivirano iz originala 20. 07. 2008. g. Pristupljeno 29. 10. 2011.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  2. ^ Lieberman 2006, str. 284–292.
  3. ^ Croissant 1998
  4. ^ The Central Intelligence Agency. „The CIA World Factbook: Transnational Issues in Country Profile of Azerbaijan”. Arhivirano iz originala 9. 7. 2016. g. Pristupljeno 29. 10. 2011.  Military involvement denied by the Armenian government.
  5. ^ „Nagorno-Karabakh Republic will cease to exist from Jan 1 2024 - Nagorno-Karabakh authorities”. Reuters (na jeziku: engleski). 2023-09-28. Pristupljeno 2023-09-28. 
  6. ^ „Azerb.com — Regioni”. Pristupljeno 13. 4. 2013. 
  7. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 9. 7. 2006. g. Pristupljeno 22. 10. 2006. 

Literatura[uredi | uredi izvor]