Nagrada „Žička hrisovulja”

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nagrada „Žička hrisovulja”
Diploma Nagrade „Žička hrisovulja”
Dodeljuje se zapoeziju
DodeljujeNarodna biblioteka „Stefan Prvovenčani” Kraljevo
LokacijaManastir Žiča, Kraljevo
ZemljaSrbija
Prvo dodeljivanje
1992. god.; pre 32 godine (1992)

Nagrada „Žička hrisovulja” dodeljuje se za pesnička dela koja u sebi spajaju tradicionalne i savremene tokove srpskog pesništva.

O Nagradi[uredi | uredi izvor]

Nagrada se dodeljuje okviru kulturno-naučne manifestacije Žički duhovni sabor „Preobraženje” u Kraljevu, počev od 1992. godine. Centralni deo manifestacije posvećen dobitniku „Žičke hrisovulje”, koja se dodeljuje savremenim srpskim pesnicima za poniranje u dubine našeg pesničkog i kulturnog nasleđa i doprinos savremenoj poezije. Svečano uručenje Nagrade je na praznik Preobraženja Gospodnjeg (19. avgust) u trpezariji manastira Žiče.[1] Svake godine nakon Manifestacije, štampa se zbornik o pesničkom stvaralaštvu aktuelnog dobitnika, kao značajan doprinos tumačenju savremene srpske poezije.[2]

Prvih godina je kao nagrada uručivana Žička hrisovulja iz manastirske ikonopisačke škole „Sveti Luka", rađena na lipovoj dasci, sa zlatnom podlogom, kombinovanjem ikone i teksta. Od 1999. godine izgled nagrade je promenjen na ideju slikara Slobodana Lukovića. Od te godine nagrađeni pesnici dobijaju, pored Žičke hrisovulje, i ikonu Preobraženja Gospodnjeg. Hrisovulje se rade na pergamentu, rukom pisanim tekstom, minijaturama i voštanim pečatom.[3][4]

Dosadašnji dobitnici „Žičke hrisovulje” su: Dobrica Erić, Milutin Petrović, Miodrag Pavlović, Ljubomir Simović, Ivan V. Lalić, Milosav Tešić, Branislav Petrović, Stevan Raičković, Alek Vukadinović, Matija Bećković, Borislav Radović, Rajko Petrov Nogo, Milovan Danojlić, Miroslav Maksimović, Zlata Kocić, Đorđo Sladoje, Novica Tadić, Bratislav R. Milanović, Petar Pajić, Ivan Negrišorac, Gojko Đogo, Petar Cvetković, Ranko Jovović, Đorđe Nešić, Živorad Nedeljković, Mošo OdalovićStevan Tontić, Vladimir Jagličić, Milan Nenadić, Nikola Vujčić, Rade Tanasijević i Ljubivoje Ršumović.[2]

Dobitnici[5][uredi | uredi izvor]

Ova lista se generiše pomoću podataka sa Vikipodataka, a periodično je ažurira bot.
Promene koje se izvrše unutar područja liste će biti uklonjene do sledećeg ažuriranja!

slika dobitnik opis godina
Miodrag Pavlović srpski književnik, univeritetski profesor i akademik 1994
Matija Bećković srpski pesnik 2001
Milovan Danojlić srpski pisac i političar 2004
Stevan Raičković srpski književnik i akademik 1999
Ivan V. Lalić srpski književnik 1996
Dobrica Erić srpski pisac i književnik 1992
Novica Tadić srpski pesnik 2008
Ljubomir Simović srpski pisac i akademik 1995
Stevan Tontić 2018
Mošo Odalović srpski pesnik 2017
Gojko Đogo srpski književnik, pesnik i esejista 2012
Rajko Petrov Nogo srpski pjesnik, esejista i kritičar 2003
Ivan Negrišorac 2011
Đorđo Sladoje 2007
Đorđe Nešić književnik 2015
Alek Vukadinović srpski pisac 2000
Branislav Petrović 1998
Vladimir Jagličić 2019
Milosav Tešić 1997
Borislav Radović jugoslovenski i srpski pesnik, esejista i prevodilac 2002
Petar Pajić srpski pesnik, pisac i urednik 2010
Živorad Nedeljković 2016
Petar Cvetković 2013
Zlata Kocić srpska pesnikinja, esejista i prevodilac 2006
Milutin Petrović 1993
Ranko Jovović 2014
Bratislav R. Milanović 2009
Rade Tanasijević 2022
Kraj automatski generisane liste.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Narodna Biblioteka „Stefan Prvovenčani“: Manifestacije, pristup 8.7.2013
  2. ^ a b Manifestacije: Narodna bibioteka „Stefan Prvovenčani“ Kraljevo
  3. ^ Gvozdenović, Ana; Savić, Mirjana (2011). Preobraženja: 20 godina Žičkog duhovnog Sabora. Kraljevo: Narodni muzej Kraljevo. str. 5—6. ISBN 978-86-81355-25-1. 
  4. ^ Gvozdenović, Ana; Savić, Mirjana (2021). Preobraženja: 30 godina Žičkog duhovnog sabora. Kraljevo: Narodni muzej Kraljevo. str. 6. ISBN 978-86-81578-09-4. 
  5. ^ Gvozdenović, Ana; Savić, Mirjana (2021). Preobraženja: 30 godina Žičkog duhovnog sabora. Kraljevo: Narodni muzej Kraljevo. str. 17—46. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]