Naziv za boju (lingvistika)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Naziv za boju (engl. color term) je leksema kojom se označava boja onako kako se konceptualizuje u određenom jeziku, odnosno jezičkoj zajednici. Svaki jezik ima svoje nazive za boju.

Odnos termina boja i naziv za boju[uredi | uredi izvor]

Za razliku od termina naziv za boju, termin boja se odnosi na vanjezičke entitete, odnosno elektromagnetno zračenje (sunčevu svetlost) različitih talasnih dužina koje, kada se odbija od tela, oko registruje kao različite boje. Pod uticajem nauke o bojama i sa tehnološkim razvojem, povećavala se potreba za imenovanjem novih nijansi i boja, posebno industrijski proizvedenih, te se umnožavao i broj naziva za boju. Neki od primera su: plava, bež, limunžuta, svetloljubičasta.

Osnovni nazivi za boju[uredi | uredi izvor]

Pored opštijeg termina naziv za boju, u lingvistici se koristi poseban termin osnovni naziv za boju (eng. basic color term). Taj termin su definisali Berlin i Kej (Berlin & Kay) u svom istraživanju osnovnih naziva za boje u oko sto jezika sveta, prvi put objavljenom 1969. godine u knjizi pod nazivom Basic Color Terms. Their Universality and Evolution. Neki od parametara koje je naziv za boju morao da zadovolji da bi ušao u obzir u istraživanju kao osnovni naziv za datu boju su:

  1. Naziv za boju mora da bude monoleksemičan, odnosno, da se njegovo značenje ne može predvideti iz značenja njegovih delova
  2. Značenje datog naziva za boju ne sme da ulazi u značenje bilo kog drugog naziva za boju
  3. Njegova primena ne sme da bude ograničena na usku klasu objekata
  4. Naziv za boju mora biti psihološki relevantan za informanta [1]

Na osnovu ovih parametara, Berlin i Kej su zaključili da postoji 11 osnovnih naziva za boju, a to su, redom, nazivi koji označavaju sledeće boje: belu, crnu, crvenu, zelenu, žutu, plavu, braon, ljubičastu, roze, narandžastu i sivu. Oni su zaključili da navedeni raspored naziva za boje nije nasumičan, dovevši ga u vezu sa stepenom evolutivne razvijenosti jezika, što odgovara stepenu industrijske razvijenosti kulture naroda o čijem je jeziku reč. Najnižem stupnju razvoja u jeziku odgovara zastupljenost naziva samo za crnu i belu boju. Kako se uključuje svaki sledeći od ponuđenih naziva za boju, podrazumeva se da su prethodno uključeni i svi nazivi koji prethode datom nazivu u nizu, što znači da, ukoliko jezik ima naziv za sivu boju, podrazumeva se da ima i ostale nazive koji se odnose na osnovne boje koje su naveli Berlin i Kej. Berlinovim i Kejovim osnovnim nazivima za boje, stoga, u obliku pridevskih leksema, u savremenom srpskom jeziku odgovaraju: beo, crn, crven, zelen, žut, plav, braon, ljubičast, roze, narandžast i siv.

Primena[uredi | uredi izvor]

Lingvistička istraživanja u vezi sa nazivima za boje primenjuju se u oblasti kognitivne lingvistike, semantike, leksikologije i leksikografije, psiholingvistike, istraživanjima jezičkih univerzalija, folkloristici, antorpologiji, psihologiji, kao i u medicini.

Reference[uredi | uredi izvor]