Naivna umetnost iz Kovačice

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Galerija naivne umetnosti u Kovačici
Galerija Babka u Kovačici

Naivna umetnost iz Kovačice ili Kovačička naiva je naziv za školu naivne umetnosti koja se razvila u selu Kovačica[1] . Kovačica ima veliki značaj na mapi svetskog naivnog slikarstva i predstavlja svojevrsnu metropolu naive. Ovo malo selo duže od četrdeset godina zadivljuje svet svojom umetnošću, a posebno slikarstvom.[2]

Istorija kovačičke škole[uredi | uredi izvor]

Godine 1939. Martin Paluška i Jan Sokol otkrivaju svoju ljubav prema slikarstvu, a kasnije se njima priklanjaju drugi i 1951. godine na čelu sa Vladimir Bobošem osnivaju prvu likovnu sekciju.

Trebalo je dosta vremena da se od reprodukovanja i preslikavanja razglednica radom dođe do svojstvenih stilova i umetničkog izraza.[3] Jedno vreme se vodila borba između onih koji su kopirali i preslikavali svoje radove i onih koji su se trudili da izgrade vlastite i prepoznatljive stilove i rukopise. Slike koje su radili samouki neobrazovani kovačički slikari zadivile su i osvojile svet. Motivi ovih umetnika su uglavnom iz života i rata u seoskoj sredini. Njihovi obožavaoci su kako nepismeni tako i intelektualci, a dela se nalaze u muzejima, galegijama i privatnim zbirkama širomsveta. Osnivači kovačičke škole su bili Martin Paluška, Jan Sokol, Vladimir Boboš, Mihal Bireš i Jan Knjazovic, a kasnije su im se pridružili i Martin Jonaš i Zuzana Halupova. Godine 1952. dvanaest kovačičkih slikara izlaže slike prilikom proslave 150 godina dolaska Slovaka na prostore Vojvodine.

Uspesi kovačičke škole[uredi | uredi izvor]

Figurice od prirodnih materijala
Drvene skulpture
Oslikano nojevo jaje

Kako bi prebrodili prvu fazu kopiranja i reprodukovanja slika, u velikoj meri im je pomogao i pančevački akademski slikar Zoran Trumpić. U selu tada nije bilo akademskih slikara, ali kada se Kovačica afirmisala u slikarstvu neki mladi slikari su pošli na akademije i većina njih je poznata i živi u inostranstvu. Tihomir Bireš živi u Rimu gde se i školuje, Martin Kizur se 1991. preselio u Australiju, Ingrid Ciskova živi u Grčkoj, a Vanesa Hardiova deluje u Slovačkoj i Austriji. Na izložbi naivnih slikara iz Jugoslavije 1961. godine u Londonu izlaže i 9 kovačičkih slikara. Kovačički slikari su svoje aktivnosti preselili na sve kontinente i posetili su ih slavne ličnosti kao Fransoa Miteran, španski kralj Huan Karlos, poznata pevačka grupa Rolingstonsi, glumci, Alen Delon, Ursula Andres i kosmonauti iz programa Apolo kao i mnogi drugi. Svake godine se održava pregled kovačičke naive u Kovačičkom oktobru.

Osnivači kovačičke škole:

Najznačajniji članovi kovačičke škole:

Pored njih, veoma uspešno deluju i drugi umetnici, kao što su: Jan Strakušek, Katarina Kožokova, Alžbeta Čižikova, Juraj Garaj, Mihal Povolni, Jan Bačur, Katarina Karlečikova, kao i mlađi umetnici; Eva Husarikova Pavel Hajek, Jan Glozik, Martin Markov, Zuzana Verecka, Pavel Cicka, Marija Vargova, Juraj Lavroš, Jozef Havijar, Ana Knjazovicova, Jan Širka, Martin Pap, Ana Kotvačova, Marija Hlavata- Husarikova i drugi[3]

Mural u Memorijalnom kompleksu Mihajla Pupina u Idvoru, poklon slikara iz Kovačice

Karakteristika dela kovačičke naive[uredi | uredi izvor]

Karakteristika naivne umetnosti iz Kovačice je snažna boja i snažan kolorit napadne i žive boje.

U svojim delima svako od kovačičkih slikara donosi autentičko i svojevrsno slikarstvo koje se razlikuje po motivima ili po stvorenom svojevrsnom izrazu[1][3]. Svaki od slikara ima svoj stil i prepoznatljivo slikarsko pismo. Razlikuje se rukopis Martina Jonaša sa svojim hipertrofiranim udovima, Zuzane Halupove po deci na njenim platnima i dečjem licu koje ona donosi na figurama i svojim likovima, na slikama Jana Venjarskog su konji a Ondereja Venjarskog su volovi. Bireš, Sokol i Hrk fasciniraju svojom jednostavnošću, Paluška preciznim pokretima svog kista, Garaj širokim površinama, a Knjazovic promišljenim koloritom.

Slike u Galeriji naivne umetnosti u Kovačici

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Slovenský magazín ROVINA, Obzor Báčsky Petrovec 1-2-1996.
  2. ^ Krstić N. Naivna umetnost Srbije, SANU, Jagodina, 2003.
  3. ^ a b v Svet kovačického insitného umenia, Vladimír Valentík Kultura Báčsky Petrovec 2002

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Svet kovačického insitného umenia, Vladimír Valentík Kultura Báčsky Petrovec 2002.
  • Zuzana Chalupová, Galeria Babka, Martyn 1994.
  • Kovačickí maliari v ramci trienále INSITA 97 Trenčín 1997.
  • Zuzana Halupova, Srđan I Šajn, Beograd 1986.
  • Slovenský magazín ROVINA, Obzor Báčsky Petrovec 1-2-1996.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]