Nakrivanj

Koordinate: 42° 52′ 35″ S; 21° 56′ 22″ I / 42.876333° S; 21.939333° I / 42.876333; 21.939333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Nakrivanj
Panorama sela
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugJablanički
GradLeskovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1159
Geografske karakteristike
Koordinate42° 52′ 35″ S; 21° 56′ 22″ I / 42.876333° S; 21.939333° I / 42.876333; 21.939333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina358 m
Nakrivanj na karti Srbije
Nakrivanj
Nakrivanj
Nakrivanj na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj016
Registarska oznakaLE

Nakrivanj je naseljeno mesto grada Leskovca u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1159 stanovnika.

Smešteno na oko 18 kilometara od Leskovca, u regionu Porečje, selo Nakrivanj predstavlja ravničarsko selo u podnožju pobrđa oko planine Kukavice. Zaseljeno je u dolini Nakrivanjske reke, koja izvire na padinama Kukavice i dok protiče kroz susedno selo Čukljenik, nosi naziv Čukljenička reka. Odmah nakon ulaska u atar Nakrivnja ona se naziva Nakrivanjskom rekom, i to ime nosi sve do svog ušća u Veternicu.

Nakrivanj spada u zbijeni tip sela. Kuće su smeštene jedna do druge, sa malim okućnicama. Njegov atar je jedan od najvećih u celom Leskovcu, veći i od same opštine Leskovac, a jedino manji od planinskog sela Oruglice.[1] Ranije je u sastavu Nakrivnja bio i atar koji danas obuhvata selo Čukljenik, pa i sam manastir je pripadao Nakrivnju, ali se kasnije odvojilo kao zasebno selo.[2]

Nakrivanj je jedno od starijih sela Leskovačkog porečja, nastalo verovatno još u doba srpske srednjovekovne države. Prvi put se pominje tokom 15. veka, a detaljno je opisan od strane austrijskog putopisca Hana, koji je ovim krajevima prolazio 1861. godine, pa je tada i izvršio popis sela u leskovačkom kraju, navodeći da je Nakrivanj u to doba imao čak 60 domaćinstava, pa je, posle Vučja (susedno, najveće selo i privredni centar Porečja), bio najveće selo u Porečju.[3]

Meštani sela se pretežno bave poljoprivredom, ređe stočarstvom, ali i obradom drveta. U prošlosti je u selu postojao veliki broj vodenica, pa je selo bilo glavno mesto u koje su meštani okolnih sela dolazili da melju svoje žitarice. Danas je veliki broj vodenica uništen, a one koje su ostale služe samo kao svedok prošlih događaja, ređe kao pogoni za mlevenje žitarica.[4] U selu postoji istureno odeljenje osnovne škole „Bora Stanković” iz Vučja, kao i pripremno odeljenje predškolske nastave.[5]

Selo ima i svoj zaselak koji nosi naziv Nakrivanjski Čifluk, smešten na oko kilometar od sela, na putu od Strojkovca prema Nakrivnju. U zaseoku danas živi par stotina stanovnika koji se pretežno bave poljoprivredom i obradom drveta.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Postoji predanje da je neki meštanin ovog sela, koji je bio sakat u nogu, često odlazio kod svog spahije u Leskovac i molio ga da ga oslobodi poreza jer je bio siromašan, a uz to i sakat. Spahiji je vremenom dosadilo navaljivanje ovog seljaka, pa ga je podrugljivo nazvao Nakrivanj, a po njemu je kasnije i čitavo selo dobilo naziv.[6]

Kada je reč o Nakrivanjskom Čifluku, on je svoje ime dobio po ulozi koju je imao u prošlosti. Naime, on je bio čifluk, odnosno veliko prirodno dobro koje je bilo u sastavu Nakrivnja i na teritoriji čifluka su meštani Nakrivnja imali svoje vikendice i obradive površine, gde su povremeno odlazili kako bi obavljali različite poslove.

Položaj[uredi | uredi izvor]

Selo je smešteno na pola puta između Strojkovca i Čukljenika, na obalama Nakrivanjske reke i pored puta koji je ovuda vodio punih 400 godina za vreme Turaka, vezujući preko planine Kukavice, Leskovac i Vranje, odnosno Beograd sa Solunom.

Zaseljen gotovo pod samom Kitom, završnim visom Kukavice, u središnjem delu kotline, na talasastoj terasi koju je izmodelirala Nakrivanjska reka, Nakrivanj je podplaninsko selo i u njegovom ataru nalaze se ravnice, brda i planine. Takav topografski položaj sela pogodovao je njegovom razvoju, pa je Nakrivanj oduvek bio po veličini drugo selo u celom Porečju, koje je imalo i svoj čifluk — današnji Nakrivanjski Čifluk i svoj zaselak — istočni deo Rašinog Laza.[4]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Atar sela Nakrivnja je veliki i zahvata pobrđa, talasastu rečnu terasu Nakrivanjske reke i planinu. Kao što je Nakrivanj, posle Vučja, najveće selo Porečja, tako je i njegov atar, posle vučančanskog atara, najveći u celom Porečju i iznosi 2.927,3 hektara. Atar sela Nakrivanj veći je i od samog atara opštine Leskovac, a u čitavoj opštini je treći po veličini, posle sela Vučje i Oruglica.[1] Od ovog prostora na oranice otpada 512 hektara, a na šumu 2.198 hektara. Po površini obradivog zemljišta, ono ide ispred samog Vučja, čije je obradivo zemljište za oko 100 hektara manje od nakrivanjskih oranica.

Panorama sela

Nakrivanjski Čifluk kao zaselak ima mali atar na kome su, pored kuća u kojima stanovništvo živi, smeštene obradive površine i šume. Atar je smešten na obalama Nakrivanjske reke, prostirući se sa obe strane iste, a kroz atar prolazi i nekadašnji kanal na kome je bio smešten veliki broj vodenica, od kojih i danas neke postoje, mada nisu u upotrebi.

Hidrografija[uredi | uredi izvor]

Kroz selo Nakrivanj, celom njegovom dužinom, teče brza reka, koja se do Nakrivnja naziva Čukljeničkom rekom, a od Nakrivnja nosi ime Nakrivanjska reka. Korito joj je, naročito u gornjem delu sela, duboko, a vodeni tok brz. Pored korita, još pod Turcima je iskopan kanal, u koji je uhvaćen dobar deo vodene mase Nakrivanjske reke i na tom kanalu su podignute brojne vodenice kroz selo, koje su posebno bile aktivne u međuratnom periodu. Međutim, danas su vodenice uglavnom srušene te svega nekoliko njih postoji i funkcioniše.

Uz Nakrivanjsku reku, u atatu sela postoje brojni potoci koji se spuštaju sa obližnje Kukavice, od kojih nekoliko prolazi kroz samo selo.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nakrivanj je u tursko doba bio gospodarsko selo,[7] a njegov gospodar bio je izvesni Sadik-aga. Aga je u selu izgradio vodenicu, a sebi sazidao kulu na četiri sprata, zbog čega je morao da preseli 27 kuća iz Nakrivnja u Čukljenik, tako da je u Nakrivnju ostalo svega 13 kuća. Kula koju je sagradio zvala se Vinka, a njen najviši sprat bio je sav u staklu, tako da je, zajedno sa minderlucima pored prozora, pružao divan pogled na prirodne lepote planine Kukavice.[8] Selo je takođe bilo i pod zaštitom Jograća Kostića, jednog od gospodara sela Presečine, koji je kulu Vinku kupio od Sadik-age. Nakon oslobođenja od Turaka, kula je porušena, tako da se danas ne mogu naći njeni tragovi, a nije poznata ni tačna lokacija u selu gde se kula nekada nalazila.[9]

Negde oko 1789. godine, Peša Prčić iz nakrivanjskog čivlaka[a] bio je digao narod na Turke. Nezadovoljni meštani sukobili su se sa Turcima kod sela Palikuće, gde su Turci ugušili pobunu, Pešu Prčića ubili, a selo u kom se odvijala bitka zapalili.[10]

U zimu 1877. godine izbio je Porečki ustanak. U četi vođe ustanka, Vlajka Radenkovića, bilo je dosta Nakrivčana, a među njima se istakao Kumbara, po kome je današnja mahala Kulumbarci dobila ime. On je, posle smrti Vlajka Radenkovića,[11] preuzeo kontrolu nad ustancima u Dilaver-begovoj kuli i uspešno odbio napade arbanaškog bošibozučkog odreda.[4]

Nakrivanjski Čifluk[uredi | uredi izvor]

Ovaj zaselak se ne spominje u Hanovom putopisu iz 1858. godine, ali Milan Đ. Milićević pominje kao seosko naselje sa 12 poreskih glava.[10] Čije je vlasništvo bio čifluk pred kraj turske vlasti nije moguće sa sigurnošću tvrditi. Verovatno je bio vlasništo gospodara Nakrivnja, ali nije isključena ni mogućnost da je bio vlasništvo Neške Mitrovića, leskovačkog čorbadžije koji je ovde imao svoju vodenicu. Ta vodenica postoji i danas i nosi naziv „Neškina vodenica”.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Nakrivanj se pod Turcima verovatno razvio i kao karavanska stanica pred ulazak u planinu. Od ovog sela, pa gotovo do samog Vranja, po bliskom putu, nije bilo nikakvog naselja po planinama kroz koje je put prolazio. U planini je bilo hajduka, pa su se putnici u Nakrivnju grupisali i tako u većim grupama nastavljali put preko planinskih vrleti. Nemački putopisac Han zabeležio je da je ovo selo polovinom 19. veka imalo 60 kuća, što za tadašnju veličinu srpskih sela predstavlja veće naselje,[3] a prema popisu iz 1884. godine Nakrivanj je imao 110 poreskih glava.[10] Popis iz 1959. godine beleži da je selo imalo 217 domaćinstava, na osnovu čega se može zaključiti da je Nakrivanj pokazivao stalan rast. Ispred njega se nalazilo, a nalazi se i danas, selo Vučje za čiji je razvitak zaslužan razvoj industrije, naročito u poslednjoj trećini dvadesetog veka. S obzirom da je razvoj industrije pogodovao i razvitku Nakrivnja, selo zbog toga nije počelo da stagnira. Udaljeno od Vučja oko četiri kilometra, selo je višak svoje radne snage zapošljavalo u Vučju bez nužde da ti meštani napuste svoje rodno selo i presele se u Vučje.[4]

U naselju Nakrivanj danas živi 1062 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,8 godina (41,0 kod muškaraca i 42,6 kod žena). U naselju ima 351 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,75.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[12]
Godina Stanovnika
1948. 1.290
1953. 1.326
1961. 1.414
1971. 1.526
1981. 1.514
1991. 1.462 1.426
2002. 1.315 1.375
2011. 1.159
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[13]
Srbi
  
1.299 98,78%
Romi
  
15 1,14%
Makedonci
  
1 0,07%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Put koji povezuje Nakrivanj sa lokalnim putem Leskovac—Vučje

Nakrivanj je asfaltnim putem povezan sa lokalnim putem Leskovac—Vučje, na koji izbija u Strojkovcu. Put do Strojkovca se naviše produžuje do Čukljenika, prateći Nakrivanjsku, odnosno Čukljeničku reku, a od Čukljenika postoji i neasfaltirani put koji vodi duboko u planinu Kukavicu, a pretežno je namenjen saobraćanju poljoprivrednih mašina i kamiona radi eksploatacije šuma Kukavice, ali i predstavlja vezu sa zaseocima smeštenim do samog vrha planine. Pored veze preko Strojkovca, Nakrivanj je direktno povezan asfaltiranim putem sa Vučjem, presecajući manji potok u delu sela zvanom Boženica.

Privreda[uredi | uredi izvor]

Nakrivčani su se, pored zemljoradnje, ranije bavili vodeničarstvom i preradom drveta. U ataru sela postojale su brojne vodenice u prošlosti, među njima i Gornja Dotkina, Neškina, Trnjanska, Gorčina, Vide Kukareve, dve Aleksine, Trnjanska-Baba-Stojnina i Jajinska. Danas je vodeničarstvo kao grana privrede gotovo izumrlo, dok su se poljoprivreda i prerada drveta zadržali do danas. Prerada drveta razvijena je do krajnjih granica i izrasla je u pravu manufakturu. Nakrivčani danas izrađuju lopate, vile, držalice za sva poroprivredna oruđa i sekire, tanure (sofre), stolice, tronoške, a u prošlosti su gradili i razne zastruge (vagane), lubove za sita, šinike i gočeve, razboje, osovine za kola, jarmove, procepe, kanate, dušemena, sanduke za ostavu, naćve, čuture, korita, oplenja i mnoge druge predmete upotrebljivane u domaćinstvima, saobraćaju i poljoprivredi, ali, s obzirom na modernizaciju privrede, prestalo je sa izradom ovih starih oruđa.

Kada je reč o poljoprivredi, Nakrivanj se, a i sela u okolini, pretežno bavi voćarstvom, pa su tako najčešće kulture koje se mogu sresti u ataru sela voćke poput višanja, malina, kupina, šljiva i jagoda, a neretko se sade i žitarice kao što su pšenica, kukuruz i krmno bilje. Povrće se takođe gaji, ali se ono, za razliku od voća i žitarica, ne prodaje, već sadi za sopstvene potrebe. Od povrtarskih kultura najčešće su krompir, pasulj, boranija, grašak, luk, paprika, paradajz i krastavac.

Uz zemljoradnju, Nakrivčani se bave i stajskim stočarstvom. U prošlosti je svako domaćinstvo imalo bar po dve krave, svinju-dve za tov, ali i takozvane pašićne svinje za priplod i prodaju prasića, ali ovo poslednje u manjoj meri. Danas je stočarstvo manje zastupljeno, tako da jedan deo domaćinstava uopšte ne gaji stoku, ali postoje i ona domaćinstva koja imaju manje ili veće farme sa po nekoliko desetina krava ili svinja.[4]

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Po izveštaju iz 1878. godine tu je postojala muška škola. To je starog crkvenog duha škola, bez podele na razrede, smeštena u jednoj sobici crkvene kuće. Izdržava školu crkva, a postavljeni učitelj radi besplatno (tu mu je dat smeštaj) sa 15 đaka.[15]

U selu sada postoji četvororazredni ogranak osnovne škole “Bora Stanković” iz Vučja. Škola u Vučju počela je sa radom 1919. godine, a istureno odeljenje u Nakrivnju sagrađeno je oko pola veka kasnije. Nekada je broj učenika nakrivanjske škole bio trocifren, ali danas, zbog primetnog trenda depopulacije, ovo četvororazredno istureno odeljenje pohađa 50ak osnovaca. U sastav ove škole ulazi i pripremno odeljenje predškolske nastave, koje svake godine upiše 20ak dece iz Nakrivnja i Čukljenika.[5]

Istureno odeljenje OŠ „Bora Stanković” iz Vučja

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Naselja opštine Leskovac” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 27. 03. 2016. g. Pristupljeno 25. 04. 2016. 
  2. ^ Svetozar Krstić, Čukljenik, Nedeljne novine, br. 3 od 3.12.1933.
  3. ^ a b Reise von Belgrad nach Salonique, Wien, 1861. Prema S. M. Dimitrijeviću: Građa, Leskovac, 1958.
  4. ^ a b v g d Jovan V. Jovanović, Leskovačko porečje: antropogeografska i sociološka studija, Leskovački zbornik, 1972
  5. ^ a b „OŠ “Bora Stanković” Vučje”. Arhivirano iz originala 21. 04. 2016. g. Pristupljeno 25. 04. 2016. 
  6. ^ „Vučje i mesta u okolini”. Arhivirano iz originala 25. 04. 2017. g. Pristupljeno 17. 04. 2016. 
  7. ^ Svetozar Krstić: Nakrivanj, Nedeljne novine, br. 3 od 3.12.1933.
  8. ^ Jovan V. Jovanović, Poslednji begovi i age u Leskovačkom porečju, Leskovački zbornik, tom 3. Leskovac, 1963, Narodni muzej
  9. ^ Vučko Ristić, Predanje o selima Nakrivanj i Presečina i njihovoj međusobnoj povezanosti u prošlosti
  10. ^ a b v Milan Đ. Milićević, Kraljevina Srbija, 1884.
  11. ^ Dragoljub Trajković (1977). Iz prošlosti Leskovca i okoline: studije i članci. Narodni muzej. 
  12. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  13. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  14. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 
  15. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1880. godine

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nakrivanjski čivlak je ovde napisan malim slovima jer se ne misli na današnji zaselak, već se misli na čifluk kao veliko poljoprivredno dobro. U vreme Kočine krajine zaselak Nakrivanjski Čifluk nije zvanično postojao, već se tada vodio samo kao jedno veliko ekonomsko dobro, u kome je navedeni Peša Prčić verovatno bio momak-čifčija.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]