Namdi Azikive

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Namdi Azikive
Azikive 1967. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1904-11-16)16. novembar 1904.
Mesto rođenjaZunguru, Nigerija
Datum smrti11. maj 1996.(1996-05-11) (91 god.)
Mesto smrtiNsuka, Nigerija
ReligijaHrišćanstvo[1]
ProfesijaPolitičar
Politička karijera
Politička
stranka
Nacionalni kongres Nigerije i Kameruna
1. predsednik Nigerije
1. oktobar 1963 — 16. januar 1966.
Prethodnikfunkcija ustanovljena
NaslednikDžonson Agiji-Ironsi
Namdi Azikive, spomenik

Bendžamin Namdi Azikive (engl. Benjamin Nnamdi Azikiwe; Zunguru, 16. novembar 1904Nsuka, 11. maj 1996)[2] bio je nigerijski političar i prvi predsednik Nigerije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1904. godine u mestu Zungeru, na severu zemlje, poreklom iz naroda Igbo. Obrazovao se na prestižnim domaćim i stranim institucijama. Na Univerzitetu u Pensilvaniji je 1933. dobio magisterij. Tamo je studirao zajedno s Kvame Nkrumom.

Nakon povratka u zemlju, zaposlio se kao urednik u listu African Morning Post, a kasnije se preselio u Akru, gde je bio osnivački urednik lista The West African Pilot, koji je promovisao protivkolonijalna stajališta.[3] Bio je uspešan novinar i većina novinara koji su počeli raditi nakon nezavisnosti Nigerije prošli su njegovu obuku.

Osnovao je, zajedno sa Herbertom Mekolijem, Nacionalni kongres Nigerije i Kameruna. Nakon postignute nezavisnosti 1960, postao je generalni guverner, a nakon proglašenja republike 1963. godine izabran je i za predsednika Nigerije.

Sa vlasti je svrgnut vojnim udarom 1966. godine, zajedno s ostalim civilnim funkcionerima.

Narodnoj stranci Nigerije priključio se 1978. godine, te se 1979. i 1983. neuspešno kandidovao za predsednika. Nakon državnog udara na Staru godinu 1983, pod prinudom je napustio bavljenje politikom.

Po veri je bio hrišćanin. Umro je u dubokoj starosti, 1996. godine, nakon duge bolesti, u kompleksu učiteljske bolnice Univerziteta u Nigeriji, grad Enugu.

Nasleđe[uredi | uredi izvor]

Po njemu je imenovan aerodrom, te je na novčanici od 500 najra.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mamza, Paul. „Odd Men For Odd Political Jobs: Its Time Up!”. Dawodu.com. Segun Toyin Dawodu. Pristupljeno 9. 10. 2012. 
  2. ^ Wilson 1996, str. 57
  3. ^ Smertin, Yuri (1977). Kwame Nkrumah. Moscow: Progress. str. 9. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Wilson, H.W. (1996). Current Biography Yearbook (57 izd.). H.W. Wilson. str. 655. ISBN 978-0-8242-0908-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]