Južnoafrički granični rat

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Južnoafrički granični rat
Deo Hladnog rata i dekolonizacije Afrike
Vreme26. avgust 1966 – 21. mart 1990.
Mesto
Jugozapadna Afrika (Namibija), Angola, Zambija
Ishod Vojni zastoj
Teritorijalne
promene
Jugozapadna Afrika stiče nezavisnost od Južne Afrike kao Republika Namibija
Sukobljene strane
Komandanti i vođe
Južnoafrička Republika Gerit Filjun
Južnoafrička Republika Vili van Nikerk
Južnoafrička Republika Luj Pijenar
Južnoafrička Republika B.J. Vorster
Južnoafrička Republika Piter Vilem Bota
Južnoafrička Republika Konstand Filjun
Južnoafrička Republika Johanes Geldenhujs
Južnoafrička Republika Magnus Malan
Južnoafrička Republika Andreas Libenberg
Južnoafrička Republika Georg Meiring
Korenlijus Njoba 
Žonas Savimbi
Sem Nujoma
Tobijas Hainjeko 
Piter Manjemba
Dimo Hamambo
Piter Mvešihange
Solomon Huvala
Angola Agostinjo Neto
Angola Žoze Eduardo dos Santos
Angola Antonio Franka
Angola Iko Kareira
Jačina

~71.000 (1988)[3][24]

Južnoafrička Republika Južna Afrika:
30.743 JAOS trupe u Angoli i Namibija
Južnoafrička Republika Jugozapadna Afrika:
22.000 JZATS snage
8.300 JZAPOL policija

~ 94.000 (1988)[25][26][27]

SVAPO:
32.000 gerilaca NOVN
Kuba Kuba:
12.000 pripadnika ROS u južnoj Angoli
Angola Angola:
50.000 pripadnika NOSOA
Žrtve i gubici
Južnoafrička Republika 2.038[28] – 2,500[29] 11.335[30]
Kuba 2.016—5.000 (uključujući žrtve Angolskog građanskog rata)[31]
Namibijske civilne žrtve: 947—1.087[32]

Južnoafrički granični rat, poznat i kao Namibijski rat za nezavisnost, bio je u velikoj mjeri asimetrični sukob koji se odvijao u Namibiji (tada Jugozapadna Afrika), Zambiji i Angoli od 26. avgusta 1966. do 21. marta 1990. godine. Bila je to borba između Južnoafričkih odbrambenih snaga i Narodnooslobodilačke vojske Namibije, oružanog krila Jugozapadnoafričke narodne organizacije. Borbe tokom Južnoafričkog graničnog rata bile su neke od najvećih borbi na afričkom kontinentu od završetka Drugog svjetskog rata i usko su bile povezane sa Angolskim građanskim ratom.

Južnoafrička Republika je upravljala teritorijom poznatom pod imenom Jugozapadna Afrika koja je osvojena od Nemačke nakon Prvog svetskog rata. Godine 1966. Generalna skupština Organizacije ujedinjenih nacija opozvala je pravo JAR-u da vlada teritorijom Jugozapadne Afrike i da upravu prepusti UN-u. Južnoafrička Republika odbila je da prizna ovu rezoluciju, te je de fakto i dalje upravljala teritorijom.[33]
Dana 26. avgusta 1966. godine, gerilske snage SVAPO-a krenule su u napad protiv Južnoafričkih odbrambenih snaga kod sela Omugulugvombaše. Bio je to prvi oružani sukob u Namibijskom ratu za nezavisnost.[34] Taj dan u Namibiji se slavi kao državni praznik.

Rat je završio potpisivanjem sporazuma u Njujorku 22. decembra 1988. godine, kojim je vlada JAR-a pristala na davanje nezavisnosti Namibiji. Nezavisna Namibija proglašena je 21. marta 1990. godine, a na izborima je SVAPO osvojio 55 od 72 poslanička mesta u Nacionalnoj skupštini Namibije, omogućujući im da formiraju nacionalnu vladu.[35]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Beckett, Ian; Pimlott, John (2011). Counter-insurgency: Lessons from History. Yorkshire: Pen & Sword Books. str. 204–219. ISBN 978-1848843967. 
  2. ^ Cann, John (2015). Flight Plan Africa: Portuguese Airpower in Counterinsurgency, 1961–1974. Solihull: Helion & Company. str. 362—363. ISBN 978-1909982062. 
  3. ^ a b Fryxell, Cole. To Be Born a Nation. str. 13. 
  4. ^ a b Lulat, Y.G.M. (1992). United States Relations with South Africa: A Critical Overview from the Colonial Period to the Present. New York: Peter Lang Publishing, Incorporated. str. 143—146,210. ISBN 978-0820479071. 
  5. ^ Dale, Richard (2014). The Namibian War of Independence, 1966-1989: Diplomatic, Economic and Military Campaigns. Jefferson: McFarland & Company, Incorporated Publishers. str. 74—77,93—95. ISBN 978-0786496594. 
  6. ^ Thomas, Scott (1995). The Diplomacy of Liberation: The Foreign Relations of the ANC Since 1960. London: Tauris Academic Studies. str. 202—210. ISBN 978-1850439936. 
  7. ^ Larmer, Miles (2011). Rethinking African Politics: A History of Opposition in Zambia. Surrey: Ashgate Publishing Ltd. str. 209—217. ISBN 978-1409482499. 
  8. ^ The Soviet Union and Revolutionary Warfare: Principles, Practices, and Regional Comparisons, 1988. Page 140-147
  9. ^ a b Taylor, Ian (2006). China and Africa: Engagement and Compromise. Abingdon-on-Thames: Routledge Books. str. 153–158. ISBN 978-0415545525. 
  10. ^ Hughes, Geraint (2014). My Enemy's Enemy: Proxy Warfare in International Politics. Brighton: Sussex Academic Press. str. 73—86. ISBN 978-1845196271. 
  11. ^ The Foreign Policy of Yugoslavia, 1973–1980, 1980. Page 125
  12. ^ Yugoslavia in the 1980s, 1985. Page 265.
  13. ^ Interparliamentary Union Conference, Sofia, Bulgaria: Report of the United States Delegation to the 64th Conference of the Interparliamentary Union, Held at Sofia, Bulgaria, 21–30 September 1977. Page 42
  14. ^ Record of Proceedings -International Labour Conference 6, 1982. Page 4.
  15. ^ Bermudez, Joseph (1997). Terrorism, the North Korean connection. New York: Crane, Russak & Company. str. 124. ISBN 978-0844816104. 
  16. ^ Domínguez, Jorge (1989). To Make a World Safe for Revolution: Cuba's Foreign Policy. Cambridge: Harvard University Press. str. 114–120,168–169. ISBN 978-0674893252. 
  17. ^ Abegunrin, Olayiwola (1997). Nigerian Foreign Policy Under Military Rule, 1966-1999. Westport, Connecticut: Praeger Publishers. str. 93. ISBN 978-0275978815. 
  18. ^ Tanzania: A Political Economy, 2013. Page 355.
  19. ^ SWAPO and the Struggle for National Self-determination in Namibia, 1980. Page 33.
  20. ^ Imagery and Ideology in U.S. Policy Toward Libya 1969–1982, 1988. Page 70.
  21. ^ SWAPO Information Bulletin," 1983. Page 37.
  22. ^ AAPSO Presidium Committee on Africa held in Algeria, 17–18 February 1985, 1985. Page 26.
  23. ^ Granger, David A. „Forbes Burnham and the Liberation of Southern Africa” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 08. 12. 2015. g. Pristupljeno 1. 8. 2015. 
  24. ^ Tsokodayi, Cleophas Johannes. Namibia's Independence Struggle: The Role of the United Nations. str. 1—305. 
  25. ^ McMullin, Jaremey (2013). Ex-Combatants and the Post-Conflict State: Challenges of Reintegration. Basingstoke: Palgrave-Macmillan. str. 81—88. ISBN 978-1-349-33179-6. 
  26. ^ George, Edward (2005). The Cuban intervention in Angola. New York: Frank Cass Publishers. str. 236–246. ISBN 978-0415647106. 
  27. ^ Williams, Gwyneth & Hackland, Brian. The Dictionary of Contemporary Politics of Southern Africa (2016 izd.). Routledge Books. str. 88—89. ISBN 978-1-138-19517-2. 
  28. ^ „SA Roll of Honour: List of Wars”. Justdone.co.za. Arhivirano iz originala 26. 07. 2017. g. Pristupljeno 15. 1. 2013. 
  29. ^ Green, Reginald Herbold. „Namibia : The road to Namibia – Britannica Online Encyclopedia”. Britannica.com. Pristupljeno 31. 1. 2018. 
  30. ^ Corum, James; Johnson, Wray (2003). Airpower in small wars: fighting insurgents and terrorists. Lawrence: University Press of Kansas. str. 315. ISBN 978-0700612406. 
  31. ^ Polack, Peter (2013). The Last Hot Battle of the Cold War: South Africa vs. Cuba in the Angolan Civil War (illustrated izd.). Oxford: Casemate Publishers. str. 92—108,164—171. ISBN 978-1612001951. 
  32. ^ Akawa, Martha; Silvester, Jeremy (2012). „Waking the dead: civilian casualties in the Namibian liberation struggle” (PDF). Windhoek,Namibia: University of Namibia. Arhivirano iz originala (PDF) 10. 11. 2016. g. Pristupljeno 4. 1. 2015. 
  33. ^ „Namibian War of Independence 1966-1988”. Armed Conflict Events Database. Pristupljeno 11. 2. 2013. 
  34. ^ Petronella Sibeene (17. 4. 2009). „Swapo Party Turns 49”. New Era. Arhivirano iz originala 7. 9. 2012. g. Pristupljeno 11. 2. 2013. 
  35. ^ "Namibian Voters Deny Total Power to SWAPO," by Michael Johns, The Wall Street Journal, November 19, 1989. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. avgust 2014).


Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Beckett, Ian; Pimlott, John (2011). Counter-insurgency: Lessons from History. Yorkshire: Pen & Sword Books. str. 204–219. ISBN 978-1848843967. 
  • Fryxell, Cole. To Be Born a Nation. str. 13. 
  • Tsokodayi, Cleophas Johannes. Namibia's Independence Struggle: The Role of the United Nations. str. 1—305. 


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]