Napad na Višnjicu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Napad na Višnjicu je vojni napad na selo Višnjica, u opštini Milići, na teritoriji Republike Srpske, Bosna i Hercegovina, koji su 26. juna 1995. godine izvele muslimanske snage stacionirane u demilitarizovanoj zoni Srebrenica pod zaštitom OUN.[1][2] Toga dana su se muslimanske snage, koje je predvodio Zulfo Tursunović[3] iz sela Sućeska[4], probile iza srpske linije odbrane i opljačkale i spalile selo Višnjica.[1]

Po nekim podacima ubijeno je 40 ljudi u selu[1], a po drugima je ubijena samo jedna osoba.[5] Selo Višnjica je bilo većinski srpsko selo u opštini Milići.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

U izveštaju Generalnog Sekretara OUN se napad na Višnjicu ocenjuje kao relativno mali u poređenju sa napadima Srba koji su mu prethodili posebno ističući da je samo tri dana pre napada na Višnjicu VRS ispalila 20 artiljerijskih granata na Srebrenicu koje su ubile jednu ženu a ranile dvoje civila.[3]

U periodu postojanja tzv. sigurne zone u Srebrenici, jedinice Armije RBiH stacionirane u Srebrenici su, suprotno odredbama rezolucije 819 Saveta Bezbednosti OUN u kojoj je navedeno da je „...Srebrenica „sigurna zona“ bez oružanih napada ili bilo kojeg neprijateljskog čina...“[6], vršile česte napade na teritoriju pod kontrolom VRS u okolini Srebrenice. U svojoj izjavi pred članovima Ratnog Predsedništva Srebrenice, Ramiz Bećirović, komandant 28. divizije iz sastava 2. korpusa Armije RBiH je istakao da je od Glavnog štaba Armije BiH dobijeno naređenje za izvršavanje diverzantskih napada van teritorije enklave Srebrenica u cilju odvlačenja snaga VRS sa fronta kod Sarajeva.[7]

Žrtve[uredi | uredi izvor]

U izveštaju Generalnog Sekretara OUN podnetom 15. na 44. sednici Generalne Skupštine OUN je navedeno da je broj žrtava u ovom napadu bio 4 [8] poginule osobe, u zavisnosti od izvora informacija, dok se napad na Višnjicu ocenjuje kao relativno mali u poređenju sa napadima Srba koji su mu prethodili posebno ističući da je samo tri dana pre napada na Višnjicu VRS ispalila 20 artiljerijskih granata na Srebrenicu koje su ubile jednu ženu a ranile dvoje civila.[3]

Dajana Džonston, nezavisni novinar iz Minesote, SAD, u svojoj knjizi „Fool's Crusade - Yugoslavia, NATO and Western Delusion“ navodi da su povodom ovog napada pripadnici muslimanskih snaga u izveštaju napisali da je ubijeno 40 „četnika“ [1] (naziv za vojnike VRS u toku rata [1]).

U članku koji je objavio Njujork tajms povodom ovog napada je navedeno da je tokom akcije Vojske Republike Srpske kojom su iz sela Višnjica isterane jedinice Armije BiH poginuo jedan vojnik VRS i ranjena tri civila[5]. U knjizi Ibrana Mustafića „Planirani haos“ navedena je vest agencije SRNA da je u napadu poginulo nekoliko civila[9].

Posledice[uredi | uredi izvor]

Među opljačkanim stvarima tokom ovog napada je bilo i stado od oko 100 ovaca koje su odvedene u Srebrenicu i pojedene.[3]

Stanovnici Višnjice su pretpostavljali da su bezbedni na osnovu prisustva i uloge mirovnih trupa OUN koje su okruživale Srebrenicu.[10] Poljuljano poverenje u mirovne snage OUN ilustruje zaključak pukovnika Milovana Milutinovića, načelnika Informativne službe Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, koji je na osnovu činjenice da su jedinice Armije BiH izvršile napad na Višnjicu prelazeći preko zone kojom patroliraju holandske trupe OUN zaključio da su se trupe OUN svrstale uz Armiju BiH.[11] Ovaj napad Armije BiH na selo Višnjica je predstavljao jedan od najvažnijih događaja koji su uticali na dalji razvoj situacije u Srebrenici.[12] Da bi sprečila da se ovakvi napadi ponove, regionalna komanda VRS je na brzinu isplanirala operaciju Krivaja. Ova operacija je na početku bila usmjerena samo na okolinu Srebrenice koju su posjele muslimanske snage, a koja nije bila demilitarizirana.[1]

Ocena pripadnika holandskog bataljona mirovnih snaga OUN optužbama na račun bošnjačkih branilaca Srebrenice da su napadima iz bezbedne zone, poput napada na Višnjicu, isprovocirali ofanzivu VRS na Srebrenicu su navedene u izveštaju Generalnog Sekretara OUN:

Pripadnici holandskog bataljona koji su bili prisutni na terenu u to vreme, ocenili su da je nekoliko pohoda koje su Bošnjaci izveli iz Srebrenice izveli sa teritorije Srebrenice imali malu ili nikakvu vojnu važnost. Ovi pohodi su često bili organizovani u cilju prikupljanja hrane, pošto su Srbi onemogućavali pristup humanitarnih konvoja enklavi. Čak i srpski izvori sa kojima se povodom ovog izveštaja razgovaralo, ocenili da bošnjačke snage u Srebrenici nisu predstavljale ozbiljnu vojnu pretnju. Najveći napad koji su Bošnjaci izveli iz Srebrenice je bio pohod na selo Višnjica, 26. juna 1995, u kojem je nekoliko kuća spaljeno, ubijeno do četvoro Srba i ukradeno 100 ovaca. Nasuprot tome, Srbi su zaposeli enklavu dve nedelje kasnije, proterujući desetine hiljada iz svojih kuća i pogubivši hiljade muškaraca i dečaka. Srbi su uporno preterivali ocenjujući nivo napada iz Srebrenice u cilju stvaranja pretpostavki za sprovođenje centralnog ratnog cilja: stvaranje geografski neprekinute i etnički čiste teritorije duž Drine kako bi na taj način oslobodili svoje trupe za borbu u drugim delovima države.

— [13]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Johnstone 2002
  2. ^ Spisak borbenih dejstava 2. korpusa Armije BiH, u potpisu Sead Delić, komandant 2. korpusa Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. maj 2010), Pristupljeno 9. 4. 2013.
  3. ^ a b v g „Pad Srebrenice“, Izveštaj Generalnog Sekretara OUN, Kofija Anana dostavljen kao materijal na 54. zasedanju Generalne Skupštine OUN 15. novembra 1999. - tačka 225, Pristupljeno 9. 4. 2013.
  4. ^ Članak u časopisu „Glas Srpske“, autora K. Ćirkovića u kojem je navedeno da je Zulfo Turšunović iz Sućeske[mrtva veza], Pristupljeno 9. 4. 2013.
  5. ^ a b Stiven Kincer, novinar, u članku objavljenom 27. juna 1995. u Njujork tajmsu, Pristupljeno 9. 4. 2013.
  6. ^ Savet Bezbednosti OUN. Rezolucija 819, član 1. 16. april 1993., Pristupljeno 9. 4. 2013.
  7. ^ „Pad Srebrenice“, Izveštaj Generalnog Sekretara OUN, Kofija Anana dostavljen kao materijal na 54. zasedanju Generalne Skupštine OUN 15. novembra 1999. - tačka 224, Pristupljeno 9. 4. 2013.
  8. ^ Ocena pripadnika holandskog bataljona prisutnog na terenu navedena u izveštaju pod nazivom „Pad Srebrenice“ (Izveštaj Generalnog Sekretara OUN, Kofija Anana dostavljen kao materijal na 54. zasedanju Generalne Skupštine OUN 15. novembra 1999. - tačka 479), Pristupljeno 9. 4. 2013.
  9. ^ Planirani Haos, Ibran Mustavić, objavljeno u feljtonu Večernjih Novosti 14. juna 2008.[mrtva veza], Pristupljeno 9. 4. 2013.
  10. ^ Izjava Ljubomira Vukovića (67 godina), stanovnika sela Višnjica kojem je u napadu uništena kuća, objavljena 27. juna 1995. u Njujork tajmsu, Pristupljeno 9. 4. 2013.
  11. ^ Izjava pukovnika Milovana Milutinovića, načelnika Informativne službe Glavnog štaba VRS objavljena 27. juna 1995. u Njujork tajmsu, Pristupljeno 9. 4. 2013.
  12. ^ Deo knjige „Srebrenica - Planirani haos“, Ibran Mustafić objavljen u feljtonu u dnevnom listu Večernje Novosti[mrtva veza], Pristupljeno 9. 4. 2013.
  13. ^ „Pad Srebrenice“, Izveštaj Generalnog Sekretara OUN, Kofija Anana dostavljen kao materijal na 54. zasedanju Generalne Skupštine OUN 15. novembra 1999. - tačka 479, Pristupljeno 9. 4. 2013.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]