Napad na kolonu JNA u Tuzli

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prenos napada na kolonu JNA

Napad na kolonu JNA u Tuzli izvršile su muslimanske snage 15. maja 1992. godine prilikom povlačenja JNA iz Tuzle. Događaj je poznat kao „Tuzlanska kolona“. Napad je bio jedan od prvih važnijih događaja tokom rata u BiH, a izvršili su ga pripadnici Patriotske lige i MUP BiH. Napad je direktno prikazivan na lokalnoj televizijskoj stanici.

Prema navodima iz krivične prijave, u koloni je poginulo 59 pripadnika JNA i civila, a ranjeno 44, dok postoje izvori i o 132 ubijena vojnika i civila.[1][2][3]

Bošnjaci ovaj zločin nad nevinim vojnicima na odsluženju vojnog roka proslavljaju kao "Dan odbrane Tuzle".[4]

Napad[uredi | uredi izvor]

Napad je izveden na 92. motorizovanu brigadu JNA, koja se u dogovoru sa vlastima Tuzle mirno povlačila iz kasarne JNA „Husinska buna“ sa oko 200 motornih vozila i oko 600 starešina i vojnika.[5]

Pripadnici muslimanskog MUP BiH, muslimanske TO BiH i Zelenih beretki sa ukupnom snagom od oko 3.000 vojnika su 15. maja 1992. godine napale kolonu vozila JNA koja je mirno napuštala Tuzlu prema Bijeljini i dalje u pravcu Srbije, čime su prekršile odredbe međunarodnog ratnog prava, Ženevsku konvenciju kao i prethodni dogovor[6] SR Jugoslavije i muslimanskih vlasti u Sarajevu o mirnom povlačenju JNA sa područja Bosne i Hercegovine do 19. maja 1992. godine. Prema izjavama učesnika tog događaja, kolona je napadnuta na Brčanskoj malti sa okolnih zgrada, pa čak i sa zgrade bolnice, a duž cijelog puta bile su postavljene mine i druga eksplozivna sredstva. Vozila JNA su gorjela, a eksplozije su odjekivale na sve strane. Taj prvi napad je trajao pola sata, a zatim je usledilo pojedinačno ubijanje ranjenih i preživelih vojnika JNA u toj koloni. Ceo napad direktno je prenosila lokalna televizija „FS 3“, uz podrugljive i antisrpske komentare, što su potom prikazale i brojne druge televizijske stanice.

Tačan broj oficira, mladih vojnika i rezervista JNA koji su ubijeni prilikom povlačenja iz Tuzle 15. maja 1992. godine nije utvrđen, a pretpostavlja se da je reč o oko 200. Posmrtni ostaci svih nastradalih još nisu pronađeni, a u spomen-kosturnici u Bijeljini sahranjeno je 29 tijela.[7]

Predsjednik Skupštine Organizacije porodica poginulih boraca Đoko Pajić rekao je da su lokalne vlasti u Tuzli 1992. godine sa gradonačelnikom Selimom Bešlagićem na čelu tom prilikom počinile zločin, jer je JNA, u skladu sa dogovorom, mirno napuštala grad. Da je ceo ovaj zločin planiran govori i činjenica da je koloni JNA bilo dozvoljen izlazak iz Tuzle po tačno utvrđenoj putanji.[8]

Imena žrtava[uredi | uredi izvor]

Spisak ubijenih pripadnika JNA prilikom mirnog i unapred dogovorenog povlačenja iz Tuzle:

  1. Blagojević (Anđelka) Radislav, iz Mičijevića, rođ. 7. 7. 1970. godine,
  2. Blagojević(Sima) Vojo, iz Porečjine rođ. 10. 10. 1959. godine,
  3. Blagojević (Draga) Vojo, iz Podgore — Lopare, rođ. 16. 2. 1942. godine,
  4. Božić (Ilije) Gordan, iz Komara — Lukavac, rođ. 23. 11. 1964. godine,
  5. Vasić (Nenada) Jovo, iz Požarnice, rođ. 10. 10. 1953. godine,
  6. Vujanović (Ljubomira) Cvijetin, iz Požarnice, rođ. 17. 6. 1966. godine,
  7. Vukojević (Anđelka) Savo, iz Krtova — Lukavac, rođ. 28. 1. 1965. godine,
  8. Goganović (Žarka) Vaskrsije, rođ. 2. 5. 1937. godine,
  9. Davidović (Nikole) Božo, iz Viduše — Kakanj, rođ. 7. 1. 1973. godine,
  10. Despotović (Petra) Slavko, iz Bos. Petrovog sela, star 34 godine,
  11. Đuranović (Sava) Robert, iz Komara — Lukavac,
  12. Đurić (Ilije) Živko, iz Crnog blata, rođ. 4. 7. 1968. godine,
  13. Đurić (Marka) Zoran, iz Crnog blata, rođ. 7. 5. 1961. godine,
  14. Đurić (Marka) Milenko, iz Crnog blata, rođ. 25. 3. 1963. godine,
  15. Đurić (Milana) Marko, iz Crnog blata, rođ. 23. 2. 1936. godine,
  16. Zec (Branislava) Draženko, iz Prijedora, rođen 11. 5. 1972. godine,
  17. Ilić (Steve) Vlado, iz Tuzle, rođ. 9. 10. 1952. godine,
  18. Ilić (Radovana) Boško, iz Brijesnice — Lukavac, rođ. 8. 7. 1970. godine,
  19. Janjić (Ljuba) Drago, iz Kolimera — Tuzla, rođ. 10. 10. 1956. godine,
  20. Jovanović (Živana) Duško, iz Požarnice, rođ. 7. 5. 1973. godine,
  21. Jovičić (Milorada) Miroslav, iz Puračića — Lukavac, rođ. 22. 4. 1968,
  22. Jokić (Nika) Goran, iz Ofenbaha — Nemačka, rođ. 8. 11. 1972. godine u Požarnici,
  23. Josipović (Krsta) Mladen, iz Lukavca, rođ. 27. 7. 1965. godine,
  24. Jurković (Marka) Zoran, iz Tuzle, rođ. 24. 11. 1962. godine,
  25. Kulišić (Vasa) Milan, iz Sižja — Lukavac, rođ. 12. 4. 1946. godine,
  26. Lazić (Jovana) Ranko, iz Simin Hana, rođ. 29. 9. 1973. godine,
  27. Latković (Marka) Slobodan, iz Bosanskog Petrovca, rođ. 19. 8. 1973. godine,
  28. Lopatko (Danila) Miroslav, iz Prnjavora, rođ. 29. 9. 1972. godine,
  29. Lukić (Milana) Ilija, iz Krtova – Lukavac, rođ. 28. 3. 1964. godine,
  30. Ljubojević (Stanimira) Đorđe, iz Kovačice — Tuzla, rođ. 2. 9. 1962. godine,
  31. Marković (Cvijetina) Stojko, iz Vozuće — Zavidovići, rođ. 26. 3. 1962. godine,
  32. Mekić (Milenka) Dragan, iz Živinica, rođ. 8. 9. 1959. godine u Zemunu,
  33. Mićanović (Mića) Vladimir, iz Tuzle, rođ. 29. 9. 1968. godine,
  34. Mihajlović (Radovana) Zoran, iz Komara, rođ. 26. 6. 1966. godine,
  35. Mihajlović (Radovana) Milan, iz Komara,
  36. Mrkonjić (Ranka) Ranko, zv. „Stojan“ iz Sižja, rođ. 17. 5. 1948. godine,
  37. Nedić (Vaskrsija) Milan, iz Sižja, rođ. 16. 2. 1956. godine,
  38. Nedić (Neda) Rado, iz Smoluće, rođ. 13. 8. 1955. godine,
  39. Ostojić (Janka) Milorad, iz Donje Potpeće, rođ. 21. 5. 1954. godine,
  40. Perić (Đorđija) Ostoja, iz Smoluće, rođ. 18. 2. 1969. godine,
  41. Petrović (Sretka) Boro, iz Krtova, rođ. 3. 6. 1971. godine,
  42. Popović (Radivoja) Nenad, iz Kalesije, rođ. 29. 11. 1954. godine,
  43. Savić (Branka) Milenko, iz Požarnice, rođ. 13. 10. 1959. godine,
  44. Sorajić (Branka) Božidar, iz Ljubinja, rođ. 10. 12. 1973. godine,
  45. Stojanović (Branka) Sreten, iz Dubnice — Kalesija, rođ. 1955. godine,
  46. Tadić (Milorada) Boro, iz Krtova, rođ. 25. 4. 1964. godine,
  47. Todorović (Dušana) Dragan, iz Krtova, rođ. 7. 2. 1964. godine,
  48. Todorović (Luke) Radomir, iz Krtova, rođ. 23. 9. 1954. godine,
  49. Tubić (Jovana) Jelenko, iz Sižja, rođ. 22. 4. 1953. godine,
  50. Cvjetković (Mirka) Danilo, iz Donje Potpeća - Srebrenik, rođ. 14. 2. 1972. godine,
  51. Džolić (Nikole) Jovan, iz Jajca, rođ. 7. 7. 1971. godine

Osumnjičeni za izvršenje ratnog zločina[uredi | uredi izvor]

Za organizaciju i izvođenje napada na tuzlansku vojnu kolonu od strane Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije 15. maja 1992. osumnjičena su sledeća lica:

  1. Beslagić Selim, gradonačelnik Tuzle,
  2. Hadžić Izet, predsjednik okruga Tuzla,
  3. Delibegović Enver, komandant opštinskog štaba Tuzla,
  4. Bajrić Mehmed, zvani Mešo, načelnik Centra javne bezbjednosti Tuzla,
  5. Zilić Mehmed, zvani Zila,
  6. Zaimović Saher, rukovodilac „Patriotske lige“ u Tuzli i organizator privatnih zavora za Srbe,
  7. Prcić Faruk, direktor Rudarskog instituta u Tuzli,
  8. Rančić Hazim, načelnik CSB Tuzla,
  9. Knez Željko, bio potpukovnik u JNA,
  10. Dervišević Hamza iz Tuzle,
  11. Pavlović Ado, rođen 1970. u Tuzli,
  12. Pavlović Jasmin iz Tuzle,
  13. Okanović Suljo, bivši vozač GSP iz Tuzle,
  14. Okanović Ismet,
  15. Dedić Muhamed iz Tuzle, komandir milicije u Tuzli,
  16. Hamzić Hamza, bivši pripadnik DB u Tuzli,
  17. Pjanić Mefrudin iz Tuzle,
  18. Pjanić Mirsad iz Tuzle,
  19. Bekić Cusa iz Tuzle,
  20. Blagojević Zoran iz Jasenića, sa prebivalištem u Tuzli,
  21. Bašić Galib, aktivni milicioner u Tuzli,
  22. Zlatanović Jasmin, zamjenik načelnika SUP-a Tuzla, šef kriminalističke službe,
  23. Alilović Cazim iz Tuzle,
  24. Čehajić Musto iz Plana kod Tuzle,
  25. Šepić Kame iz Tuzle, vlasnik privatne prodavnice auto dijelova u selu Slavinovići,
  26. Brčvanović Juro iz Krizana kod Tuzle,
  27. Buković Jakub iz sela Slavinovića kod Tuzle,
  28. Đug Kemal iz Tuzle,
  29. Šehović Mirha iz Tuzle, snaha od doktora Šehovića,
  30. Fazlić Munivera iz Tuzle, supruga doktora Fazlića,
  31. Bajić Osman, bivši potpukovnik JNA saobraćajne službe,
  32. Šadić Azim iz Tuzle,
  33. Šarić Hamza, bivši poručnik JNA,
  34. Šarić Salih, bivši zastavnik JNA i upravnik pekare u Tuzli,
  35. Šljivić Asim,
  36. Delić Sead, bivši major JNA,
  37. Zulić Salih, poručnik u rezervi,
  38. Delibegović Mirsad, stariji vodnik u rezervi,
  39. Brkić Muhamed, član kriznog štaba CJB u Tuzli,
  40. Nikolić Budimir, član kriznog štaba CJB u Tuzli,
  41. Jurišić Ilija, član kriznog štaba SJB u Tuzli,
  42. Badža Đorđe, bivši poručnik JNA, načelnik tehničke službe u 2. korpusu ARBiH,
  43. Livadić Nihad, bivši poručnik JNA, načelnik bezbednosti u Tuzli,
  44. Vidić Mladen, bivši poručnik JNA, komandir specijalne manevarske brigade MUP-a za napad na kolonu, pripadnik 115. brigade Hrvatskog vjeća odbrane „Zrinjski“ u Tuzli,
  45. Pekarić Kadro, milicioner, komandir interventnog voda manevarske čete MUP-a za napad na kolonu,
  46. Gligorić Sime Slavko, bivši potpukovnik JNA, rođen u Srpcu 1942, zamjenik komandanta logističke baze u Tuzli,
  47. Krasnići Halila Agim, bivši kapetan 1. klase JNA, rođen 1956. u Peci, sada u 2. korpusu ARBiH,
  48. Gaši Alije Damir, bivši stariji vodnik JNA rođen 1956. u Srbiji, komandant minobacačke baterije u 2. korpusu ARBiH,
  49. Zrimić Jakova Mato, rođen 1963. u Đakovu, Hrvat, stariji vodnik u JNA,
  50. Beganović Mustafa, bivši kapetan 1. klase JNA,
  51. Bjedić Mahmut, kapetan 1. klase u rezervi,
  52. Mot Neda, snajper A BiH,
  53. sin Jukić Mije, snajperista ARBiH,
  54. kći Jukić Mije, snajperista ARBiH,
  55. kći Zarić Živana, snajperista ARBiH iz Požarnice,
  56. Bajrića Sadija, snajperista ARBiH,
  57. Kolar Ivan, bivši podoficir JNA

Suđenja[uredi | uredi izvor]

Istražioci Haškog Suda su 2003. godine predmet „Tuzlanska kolona“ ustupili Tužilaštvu BiH, smatrajući da ima dovoljno dokaza pokretanje istražnog postupka protiv 9 osoba, a za 4 osobe da se osnovano sumnja da su počinili krivično delo: ratni zločin. Prema navodima iz krivične prijave, u koloni je poginulo oko 212 starešina i vojnika, dok je 140 zarobljeno i mučeno.

U maju 2007. godine na teritoriji Srbije uhapšen je Ilija Jurišić, koji je u vreme napada bio visoki starešina MUP BiH i dežurni Operativnog štaba Javne bezbednosti Tuzla. Prvostepena presuda Specijalnog Suda za ratne zločine u Beogradu je za Iliju Jurišića glasila, 12 godina zatvora, ali je 11. oktobra 2010. Apelacioni Sud u Beogradu vratio taj predmet na početak. A to ponovljeno suđenje i danas nije završeno. Dana 2. decembra 2013. Apelacioni sud u Beogradu ga je osudio na 12 godina zatvora.[9]

Decembra 2009. godine Tužilaštvo BiH obustavlja istragu vezano za okrivljenog Selima Bešlagića i predmet „Tuzlanska kolona“.[10][11]

Dana 3. marta 2016. godine Apelacioni sud u Beogradu je Iliju Jurišića oslobodio svih optužbi. On sam je najavio tužbu za odštetu za 3 i po godine koliko je proveo u zatvoru.[traži se izvor]

Publikacije[uredi | uredi izvor]

O Tuzlanskoj koloni snimljen je jedan dokumentarni film. Radovan Kecojević, nekad vojno lice i stručnjak za naoružanje i pirotehniku, danas u penziji, obavio je forenzičko ispitivanje terena nakon zločina na tuzlanskoj Brčanskoj Malti. Iz Tuzle je izašao u razmeni maja 1993. godine. O Tuzlanskoj koloni je napisao knjigu „I krv je gorela“.[traži se izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]