Napad na kolonu JNA u Tuzli
Napad na kolonu JNA u Tuzli izvršile su muslimanske snage 15. maja 1992. godine prilikom povlačenja JNA iz Tuzle. Događaj je poznat kao „Tuzlanska kolona“. Napad je bio jedan od prvih važnijih događaja tokom rata u BiH, a izvršili su ga pripadnici Patriotske lige i MUP BiH. Napad je direktno prikazivan na lokalnoj televizijskoj stanici.
Prema navodima iz krivične prijave, u koloni je poginulo 59 pripadnika JNA i civila, a ranjeno 44, dok postoje izvori i o 132 ubijena vojnika i civila.[1][2][3]
Bošnjaci ovaj zločin nad nevinim vojnicima na odsluženju vojnog roka proslavljaju kao "Dan odbrane Tuzle".[4]
Napad[uredi | uredi izvor]
Napad je izveden na 92. motorizovanu brigadu JNA, koja se u dogovoru sa vlastima Tuzle mirno povlačila iz kasarne JNA „Husinska buna“ sa oko 200 motornih vozila i oko 600 starešina i vojnika.[5]
Pripadnici muslimanskog MUP BiH, muslimanske TO BiH i Zelenih beretki sa ukupnom snagom od oko 3.000 vojnika su 15. maja 1992. godine napale kolonu vozila JNA koja je mirno napuštala Tuzlu prema Bijeljini i dalje u pravcu Srbije, čime su prekršile odredbe međunarodnog ratnog prava, Ženevsku konvenciju kao i prethodni dogovor[6] SR Jugoslavije i muslimanskih vlasti u Sarajevu o mirnom povlačenju JNA sa područja Bosne i Hercegovine do 19. maja 1992. godine. Prema izjavama učesnika tog događaja, kolona je napadnuta na Brčanskoj malti sa okolnih zgrada, pa čak i sa zgrade bolnice, a duž cijelog puta bile su postavljene mine i druga eksplozivna sredstva. Vozila JNA su gorjela, a eksplozije su odjekivale na sve strane. Taj prvi napad je trajao pola sata, a zatim je usledilo pojedinačno ubijanje ranjenih i preživelih vojnika JNA u toj koloni. Ceo napad direktno je prenosila lokalna televizija „FS 3“, uz podrugljive i antisrpske komentare, što su potom prikazale i brojne druge televizijske stanice.
Tačan broj oficira, mladih vojnika i rezervista JNA koji su ubijeni prilikom povlačenja iz Tuzle 15. maja 1992. godine nije utvrđen, a pretpostavlja se da je reč o oko 200. Posmrtni ostaci svih nastradalih još nisu pronađeni, a u spomen-kosturnici u Bijeljini sahranjeno je 29 tijela.[7]
Predsjednik Skupštine Organizacije porodica poginulih boraca Đoko Pajić rekao je da su lokalne vlasti u Tuzli 1992. godine sa gradonačelnikom Selimom Bešlagićem na čelu tom prilikom počinile zločin, jer je JNA, u skladu sa dogovorom, mirno napuštala grad. Da je ceo ovaj zločin planiran govori i činjenica da je koloni JNA bilo dozvoljen izlazak iz Tuzle po tačno utvrđenoj putanji.[8]
Imena žrtava[uredi | uredi izvor]
Spisak ubijenih pripadnika JNA prilikom mirnog i unapred dogovorenog povlačenja iz Tuzle:
- Blagojević (Anđelka) Radislav, iz Mičijevića, rođ. 7. 7. 1970. godine,
- Blagojević(Sima) Vojo, iz Porečjine rođ. 10. 10. 1959. godine,
- Blagojević (Draga) Vojo, iz Podgore — Lopare, rođ. 16. 2. 1942. godine,
- Božić (Ilije) Gordan, iz Komara — Lukavac, rođ. 23. 11. 1964. godine,
- Vasić (Nenada) Jovo, iz Požarnice, rođ. 10. 10. 1953. godine,
- Vujanović (Ljubomira) Cvijetin, iz Požarnice, rođ. 17. 6. 1966. godine,
- Vukojević (Anđelka) Savo, iz Krtova — Lukavac, rođ. 28. 1. 1965. godine,
- Goganović (Žarka) Vaskrsije, rođ. 2. 5. 1937. godine,
- Davidović (Nikole) Božo, iz Viduše — Kakanj, rođ. 7. 1. 1973. godine,
- Despotović (Petra) Slavko, iz Bos. Petrovog sela, star 34 godine,
- Đuranović (Sava) Robert, iz Komara — Lukavac,
- Đurić (Ilije) Živko, iz Crnog blata, rođ. 4. 7. 1968. godine,
- Đurić (Marka) Zoran, iz Crnog blata, rođ. 7. 5. 1961. godine,
- Đurić (Marka) Milenko, iz Crnog blata, rođ. 25. 3. 1963. godine,
- Đurić (Milana) Marko, iz Crnog blata, rođ. 23. 2. 1936. godine,
- Zec (Branislava) Draženko, iz Prijedora, rođen 11. 5. 1972. godine,
- Ilić (Steve) Vlado, iz Tuzle, rođ. 9. 10. 1952. godine,
- Ilić (Radovana) Boško, iz Brijesnice — Lukavac, rođ. 8. 7. 1970. godine,
- Janjić (Ljuba) Drago, iz Kolimera — Tuzla, rođ. 10. 10. 1956. godine,
- Jovanović (Živana) Duško, iz Požarnice, rođ. 7. 5. 1973. godine,
- Jovičić (Milorada) Miroslav, iz Puračića — Lukavac, rođ. 22. 4. 1968,
- Jokić (Nika) Goran, iz Ofenbaha — Nemačka, rođ. 8. 11. 1972. godine u Požarnici,
- Josipović (Krsta) Mladen, iz Lukavca, rođ. 27. 7. 1965. godine,
- Jurković (Marka) Zoran, iz Tuzle, rođ. 24. 11. 1962. godine,
- Kulišić (Vasa) Milan, iz Sižja — Lukavac, rođ. 12. 4. 1946. godine,
- Lazić (Jovana) Ranko, iz Simin Hana, rođ. 29. 9. 1973. godine,
- Latković (Marka) Slobodan, iz Bosanskog Petrovca, rođ. 19. 8. 1973. godine,
- Lopatko (Danila) Miroslav, iz Prnjavora, rođ. 29. 9. 1972. godine,
- Lukić (Milana) Ilija, iz Krtova – Lukavac, rođ. 28. 3. 1964. godine,
- Ljubojević (Stanimira) Đorđe, iz Kovačice — Tuzla, rođ. 2. 9. 1962. godine,
- Marković (Cvijetina) Stojko, iz Vozuće — Zavidovići, rođ. 26. 3. 1962. godine,
- Mekić (Milenka) Dragan, iz Živinica, rođ. 8. 9. 1959. godine u Zemunu,
- Mićanović (Mića) Vladimir, iz Tuzle, rođ. 29. 9. 1968. godine,
- Mihajlović (Radovana) Zoran, iz Komara, rođ. 26. 6. 1966. godine,
- Mihajlović (Radovana) Milan, iz Komara,
- Mrkonjić (Ranka) Ranko, zv. „Stojan“ iz Sižja, rođ. 17. 5. 1948. godine,
- Nedić (Vaskrsija) Milan, iz Sižja, rođ. 16. 2. 1956. godine,
- Nedić (Neda) Rado, iz Smoluće, rođ. 13. 8. 1955. godine,
- Ostojić (Janka) Milorad, iz Donje Potpeće, rođ. 21. 5. 1954. godine,
- Perić (Đorđija) Ostoja, iz Smoluće, rođ. 18. 2. 1969. godine,
- Petrović (Sretka) Boro, iz Krtova, rođ. 3. 6. 1971. godine,
- Popović (Radivoja) Nenad, iz Kalesije, rođ. 29. 11. 1954. godine,
- Savić (Branka) Milenko, iz Požarnice, rođ. 13. 10. 1959. godine,
- Sorajić (Branka) Božidar, iz Ljubinja, rođ. 10. 12. 1973. godine,
- Stojanović (Branka) Sreten, iz Dubnice — Kalesija, rođ. 1955. godine,
- Tadić (Milorada) Boro, iz Krtova, rođ. 25. 4. 1964. godine,
- Todorović (Dušana) Dragan, iz Krtova, rođ. 7. 2. 1964. godine,
- Todorović (Luke) Radomir, iz Krtova, rođ. 23. 9. 1954. godine,
- Tubić (Jovana) Jelenko, iz Sižja, rođ. 22. 4. 1953. godine,
- Cvjetković (Mirka) Danilo, iz Donje Potpeća - Srebrenik, rođ. 14. 2. 1972. godine,
- Džolić (Nikole) Jovan, iz Jajca, rođ. 7. 7. 1971. godine
Osumnjičeni za izvršenje ratnog zločina[uredi | uredi izvor]
Za organizaciju i izvođenje napada na tuzlansku vojnu kolonu od strane Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije 15. maja 1992. osumnjičena su sledeća lica:
- Beslagić Selim, gradonačelnik Tuzle,
- Hadžić Izet, predsjednik okruga Tuzla,
- Delibegović Enver, komandant opštinskog štaba Tuzla,
- Bajrić Mehmed, zvani Mešo, načelnik Centra javne bezbjednosti Tuzla,
- Zilić Mehmed, zvani Zila,
- Zaimović Saher, rukovodilac „Patriotske lige“ u Tuzli i organizator privatnih zavora za Srbe,
- Prcić Faruk, direktor Rudarskog instituta u Tuzli,
- Rančić Hazim, načelnik CSB Tuzla,
- Knez Željko, bio potpukovnik u JNA,
- Dervišević Hamza iz Tuzle,
- Pavlović Ado, rođen 1970. u Tuzli,
- Pavlović Jasmin iz Tuzle,
- Okanović Suljo, bivši vozač GSP iz Tuzle,
- Okanović Ismet,
- Dedić Muhamed iz Tuzle, komandir milicije u Tuzli,
- Hamzić Hamza, bivši pripadnik DB u Tuzli,
- Pjanić Mefrudin iz Tuzle,
- Pjanić Mirsad iz Tuzle,
- Bekić Cusa iz Tuzle,
- Blagojević Zoran iz Jasenića, sa prebivalištem u Tuzli,
- Bašić Galib, aktivni milicioner u Tuzli,
- Zlatanović Jasmin, zamjenik načelnika SUP-a Tuzla, šef kriminalističke službe,
- Alilović Cazim iz Tuzle,
- Čehajić Musto iz Plana kod Tuzle,
- Šepić Kame iz Tuzle, vlasnik privatne prodavnice auto dijelova u selu Slavinovići,
- Brčvanović Juro iz Krizana kod Tuzle,
- Buković Jakub iz sela Slavinovića kod Tuzle,
- Đug Kemal iz Tuzle,
- Šehović Mirha iz Tuzle, snaha od doktora Šehovića,
- Fazlić Munivera iz Tuzle, supruga doktora Fazlića,
- Bajić Osman, bivši potpukovnik JNA saobraćajne službe,
- Šadić Azim iz Tuzle,
- Šarić Hamza, bivši poručnik JNA,
- Šarić Salih, bivši zastavnik JNA i upravnik pekare u Tuzli,
- Šljivić Asim,
- Delić Sead, bivši major JNA,
- Zulić Salih, poručnik u rezervi,
- Delibegović Mirsad, stariji vodnik u rezervi,
- Brkić Muhamed, član kriznog štaba CJB u Tuzli,
- Nikolić Budimir, član kriznog štaba CJB u Tuzli,
- Jurišić Ilija, član kriznog štaba SJB u Tuzli,
- Badža Đorđe, bivši poručnik JNA, načelnik tehničke službe u 2. korpusu ARBiH,
- Livadić Nihad, bivši poručnik JNA, načelnik bezbednosti u Tuzli,
- Vidić Mladen, bivši poručnik JNA, komandir specijalne manevarske brigade MUP-a za napad na kolonu, pripadnik 115. brigade Hrvatskog vjeća odbrane „Zrinjski“ u Tuzli,
- Pekarić Kadro, milicioner, komandir interventnog voda manevarske čete MUP-a za napad na kolonu,
- Gligorić Sime Slavko, bivši potpukovnik JNA, rođen u Srpcu 1942, zamjenik komandanta logističke baze u Tuzli,
- Krasnići Halila Agim, bivši kapetan 1. klase JNA, rođen 1956. u Peci, sada u 2. korpusu ARBiH,
- Gaši Alije Damir, bivši stariji vodnik JNA rođen 1956. u Srbiji, komandant minobacačke baterije u 2. korpusu ARBiH,
- Zrimić Jakova Mato, rođen 1963. u Đakovu, Hrvat, stariji vodnik u JNA,
- Beganović Mustafa, bivši kapetan 1. klase JNA,
- Bjedić Mahmut, kapetan 1. klase u rezervi,
- Mot Neda, snajper A BiH,
- sin Jukić Mije, snajperista ARBiH,
- kći Jukić Mije, snajperista ARBiH,
- kći Zarić Živana, snajperista ARBiH iz Požarnice,
- Bajrića Sadija, snajperista ARBiH,
- Kolar Ivan, bivši podoficir JNA
Suđenja[uredi | uredi izvor]
Istražioci Haškog Suda su 2003. godine predmet „Tuzlanska kolona“ ustupili Tužilaštvu BiH, smatrajući da ima dovoljno dokaza pokretanje istražnog postupka protiv 9 osoba, a za 4 osobe da se osnovano sumnja da su počinili krivično delo: ratni zločin. Prema navodima iz krivične prijave, u koloni je poginulo oko 212 starešina i vojnika, dok je 140 zarobljeno i mučeno.
U maju 2007. godine na teritoriji Srbije uhapšen je Ilija Jurišić, koji je u vreme napada bio visoki starešina MUP BiH i dežurni Operativnog štaba Javne bezbednosti Tuzla. Prvostepena presuda Specijalnog Suda za ratne zločine u Beogradu je za Iliju Jurišića glasila, 12 godina zatvora, ali je 11. oktobra 2010. Apelacioni Sud u Beogradu vratio taj predmet na početak. A to ponovljeno suđenje i danas nije završeno. Dana 2. decembra 2013. Apelacioni sud u Beogradu ga je osudio na 12 godina zatvora.[9]
Decembra 2009. godine Tužilaštvo BiH obustavlja istragu vezano za okrivljenog Selima Bešlagića i predmet „Tuzlanska kolona“.[10][11]
Dana 3. marta 2016. godine Apelacioni sud u Beogradu je Iliju Jurišića oslobodio svih optužbi. On sam je najavio tužbu za odštetu za 3 i po godine koliko je proveo u zatvoru.[traži se izvor]
Publikacije[uredi | uredi izvor]
O Tuzlanskoj koloni snimljen je jedan dokumentarni film. Radovan Kecojević, nekad vojno lice i stručnjak za naoružanje i pirotehniku, danas u penziji, obavio je forenzičko ispitivanje terena nakon zločina na tuzlanskoj Brčanskoj Malti. Iz Tuzle je izašao u razmeni maja 1993. godine. O Tuzlanskoj koloni je napisao knjigu „I krv je gorela“.[traži se izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Serbia jails Bosnian Croat for 1992 war crimes”. Reuters. 28. 9. 2009.
- ^ „ZLOČIN BEZ KAZNE Milunović: “Napad na kolonu JNA u Tuzli – pucanj u mir u BiH””. srpskainfo.com. 14. 5. 2019.
- ^ „Autor knjige “Tuzlanska kolona": “Ubijena su 132 vojnika i civila, bio je to 'savršen zločin' za koji niko nije odgovarao …””. blic.rs. 13. 5. 2017.
- ^ „Obilježen 15. maj: Dan kada su odbranjene Tuzla i BiH”. oslobodjenje.ba. 15. 5. 2019.
- ^ RTS: Godišnjica napada u Tuzli, Pristupljeno 9. 4. 2013.
- ^ Sporazum o povlačenju JNA iz Bosne Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. mart 2007), Pristupljeno 9. 4. 2013.
- ^ „Dve decenije od napada na Tuzlansku kolonu”. rts.rs. 15. 5. 2012.
- ^ „MASAKR NAD VOJNICIMA JNA: 24 godine od krvave Tuzlanske kolone”. kurir.rs. 13. 5. 2015.
- ^ „Jurišić ponovo osuđen na 12 godina zatvora”. balkans.aljazeera.net. 2. 12. 2019.
- ^ Blic: Uhapšen osumnjičeni za napad na JNA u Tuzli, Pristupljeno 9. 4. 2013.
- ^ RTRS: Pomen u Tuzli protekao mirno, Pristupljeno 21.5.2013.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Hapšenje za Tuzlansku kolonu
- Zaključci iz procene stanja na prostoru BiH u zoni odgovornosti 2. Vojne oblasti - upućeni Generalštabu oružanih snaga SFRJ na ruke načelnika Generalštaba - mart 1992
- Izjava majora Ranka Belojice KOMANDI VOJNOG OKRUGA VALjEVO
- Informacija o načinu izvlačenja kolone iz kasarne „Husinska buna“ autor pukovnik Danilo Simić