Natrijum-tiosulfat

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Natrijum-tiosulfat
Natrijum-tiosulfat, model
Kristalna struktura natrijum-tiosulfata pentahidrata
Nazivi
IUPAC naziv
Natrijum-tiosulfat
Drugi nazivi
Natrijum-hiposulfat (čest naziv u fotografiji)
Hiposulfat sode
Identifikacija
ECHA InfoCard 100.028.970
E-brojevi E539 (regulator kiselosti, ...)
MeSH Sodium+thiosulfate
Svojstva
Na2S2O3
Molarna masa 158,09774 g/mol
Agregatno stanje beli kristali
Gustina 1,667 g/cm³, основно
Tačka topljenja 48.3 °C
Tačka ključanja Razlaže se
veoma rastvoran
Baznost (pKb) N/A
Struktura
Geometrija molekula tetraedar-anion
Opasnosti
Nije toksičan
R-oznake R35
S-oznake (S1/2) S26 S37/39 S45
NFPA 704
NFPA 704 four-colored diamondFlammability (red): no hazard codeHealth code 1: Exposure would cause irritation but only minor residual injury. E.g., turpentineReactivity (yellow): no hazard codeSpecial hazards (white): no code
1
Tačka paljenja Nije zapaljiv
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25°C [77°F], 100 kPa).
Reference infokutije

Natrijum-tiosulfat je hemijsko neorgansko jedinjenje hemijske formule Na2S2O3.

Dobijanje[uredi | uredi izvor]

U laboratoriji se dobija zagrevanjem rastvora natrijum-sulfata sa elementarnim sumporom:

Ukoliko se ova reakcija izvodi sa radioaktivnim izotopom sumpora, pa se onda deluje kiselinom na dobijeni radioaktivni natrijum-tiosulfat, sav elementarni sumpor koji se dobije će biti radioaktivan, dok sumpor-dioksid koji se oslobađa to neće biti. Ovo navodi na zaključak da dva sumporova atoma u natrijum-tiosulfatu nisu ekvivalentna.[1]

Nekada su se veće količine ove soli dobijale iz kalcijum-sulfida koji bi ostajao kao otpadak pri Leblanovom procesu. Nakon oksidacije kalcijum-sulfida na vazduhu, proizvod bi se ispirao sa rastvorom natrijum-karbonata, a potom se nakon isparavanja vršila kristalizacija natrijum-tiosulfata[1]:

U novije vreme se natrijum-tiosulfat proizvodi iz tečnosti koje predstavljaju otpatke pri proizvodnji natrijum-sulfida. Takva tečnost sadrži sulfid, sulfat, sulfit i karbonat. Pri koncentrovanju, ove soli se talože, da bi se onda procedile, rastvorile u vodi i napokon se tretiraju gasovima iz peći koji sadrže sumpor-dioksid[1]:

Fizičko-hemijske osobine[uredi | uredi izvor]

Gradi krupne kristale u obliku pentahidrata koji se u vodi lako rastvaraju. Pri zagrevanju se raspada na natrijum-sulfat i natrijum-pentasulfid[1]:

Značaj[uredi | uredi izvor]

  • Dejstvom razblažene mineralne kiseline na natrijum-tiosulfat izgleda da se gradi tiosumporna kiselina koja se raspada na sumpor-dioksid i elementarni sumpor:

Vreme nastanka sumpora zavisi od koncentracije rastvora. Ova reakcija se koristi za kvalitativno dokazivanje tiosulfata.

Ova reakcija se mnogo primenjuje u volumetrijskoj analizi, ne samo za određivanje joda, već i ma kojeg oksidacionog sredstva koje oslobađa jod iz jodida, što znači za određivanje hlora, broma, bakarnih soli, hipohlorita i hlornog kreča.[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Parkes, G.D. & Phil, D. 1973. Melorova moderna neorganska hemija. Naučna knjiga. Beograd.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]