Nacionalni muzej i umetnički centar Kraljica Sofija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nacionalni muzej i umetnički centar Kraljica Sofija

Nacionalni muzej i umetnički centar Kraljica Sofija, koji se takođe naziva i Muzej Kraljica Sofija, je španski nacionalni muzej umetnosti 20. veka. Muzej je zvanično otvoren 10. septembra 1992. godine i nazvan je po kraljici Sofiji. Smešten je u Madridu, u blizini železničke i metro stanice Atoća, na južnom kraju takozvanog Zlatnog trougla umetnosti (smešten je uz Paseo del Prado, a u neposrednoj blizini je Muzeja Prado i Muzeja Tisen-Bornemisa).

Muzej je uglavnom posvećen španskoj umetnosti. Sadržaji muzeja uključuju kolekcije dva najveća španska slikara 20. veka, Pabla Pikasa i Salvadora Dalija. Najpoznatije remek delo u muzeju je Pikasova slika Gernika . Pored svoje obimne kolekcije, muzej nudi kombinaciju nacionalnih i međunarodnih privremenih izložbi u brojnim galerijama, što ga čini jednim od najvećih svetskih muzeja moderne i savremene umetnosti. U 2019. godini Muzej je posetilo 4.425.699 posetilaca, što ga čini devetim najposećenijim umetničkim muzejom na svetu.[1]

U okviru Muzeja se nalazi biblioteka sa besplatnim pristupom, specijalizovana za umetnost, sa zbirkom od preko 100.000 knjiga, preko 3.500 zvučnih zapisa i skoro 1.000 video zapisa.

Kolekcija[uredi | uredi izvor]

Kolekcija sadrži radove umetnika među kojima su Žuan Miro, Eduardo Ćiljida, Pablo Gargaljo, Hulio Gonzalez, Luis Gordiljo, Huan Gris, Hose Gutierez Solana, Lusio Munjoz, Horhe Oteiza, Julio Romero de Tores, Pablo Serano i Antoni Tapies .

Međunarodna umetnost zastupljena je u zbirci koja obuhvata dela Fransiska Bejkona, Jozefa Bojsa, Pjera Bonara, Žorža braka, Aleksandera Koldera, Roberta Delonea, Maksa Ernesta, Lucija Fontana, Sare Grilo, Dajmijen Hersta, Donalda Juda, Vasilija Kandinskog, Paula Klea, Iva Klajna, Fernana Ležea, Rene Magrita, Henri Mura, Nam Džun Pajka, Mena Reja, Dijega Rivere, Marka Rotkoa i drugih.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Istorija zgrade[uredi | uredi izvor]

Dvorište u staroj zgradi bolnice

Bolnica[uredi | uredi izvor]

Zgrada se nalazi na mestu prve Opšte bolnice u Madridu. U osamnaestom veku, kralj Fernando VI od Španije odlučio je da sagradi novu bolnicu, jer tadašnji objekti nisu bili dovoljni za grad. Zgradu su projektovali arhitekta Hose de Hermosilja i njegov naslednik Francisko Sabatini. Godine 1805, nakon brojnih obustava radova, zgrada je trebalo da preuzme funkciju za koju je bila izgrađena, iako je samo trećina predloženog Sabatinijevog projekta završena. Od tada je projekat pretrpeo razne modifikacije i dopune, sve dok 1969. bolnica nije zatvorena.

Muzej umetnosti[uredi | uredi izvor]

Obimne moderne obnove i nadogradnje stare zgrade urađene su početkom 1980. godine. Centralna zgrada muzeja nekada je bila bolnica iz 18. veka. Zgrada je funkcionisala kao Umetnički centar od 1986. do osnivanja Muzeja Kraljica Sofija 1988. godine. Godine 1988. delovi novog muzeja su otvoreni za javnost, a iste godine ga je Ministarstvo kulture proglasilo nacionalnim muzejem. Njegov arhitektonski identitet radikalno je promenjen 1989. godine od strane Ijana Ričeja dodavanjem tri staklene kule.

Proširenje[uredi | uredi izvor]

Dogradnja površine od 8000 m2 je koštala 92 miliona evra, a površinu je projektovao francuski arhitekta Žan Nuvel. Otvorena je u oktobru 2005. Proširenje obuhvata prostore za privremene izložbe, auditorijum od 500 mesta i auditorijum sa 200 mesta, knjižaru, restorane i administrativne kancelarije.[2][3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The Art Newspaper annual visitor survey, published April 9, 2020
  2. ^ „The Ateliers Jean Nouvel”. Ateliers Jean Nouvel. Arhivirano iz originala 02. 11. 2017. g. Pristupljeno 14. 12. 2017. 
  3. ^ „Dans les cartons: Auditoriums Museo Reina Sofia”. 9. 3. 2016. Arhivirano iz originala 24. 9. 2018. g. Pristupljeno 14. 12. 2017.