Nacionalni park Alonisos

Koordinate: 39° 18′ 25.56″ N 24° 8′ 51.38″ E / 39.3071000° S; 24.1476056° I / 39.3071000; 24.1476056
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nacionalni park Alonisos
IUCN kategorija II (nacionalni park)
Plaža na Alonisosu
Mesto Grčka
Najbliži gradVolos
Koordinate39° 18′ 25.56″ N 24° 8′ 51.38″ E / 39.3071000° S; 24.1476056° I / 39.3071000; 24.1476056
Površina2.260 km2
Osnovano16. maj 1992. godine
Upravljačko teloNacionalni šumarski odsek (Ministarstvo razvoja poljoprivrede i hrane)

Nacionalni park Alonisos (grč. Εθνικό Θαλάσσιο Πάρκο Αλοννήσου Βορείων Σποράδων, ΕΘΠΑΒΣ) je osnovan predsedničkim dekretom 16. maja 1992. godine i jedan je od najvećih zaštićenih poručja u Grčkoj[1]. Osim morskog područja, Park uključuje i ostrvo Alonisos, šest manjih ostrva (Peristera, Kira Panagia, Gioura, Psathoura, Piperi i Skantzoura), kao i 22 nenaseljena ostrva. Nalazi se u regionu Severnih Sporadskih ostrva, u severnom Egejskom moru.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Tomas Šulc-Vestrum, nemački zoolog i tvorac dokumentarnih filmova o životinjama, nakon niza istraživačkih misija na ostrvima 1976. godine, prvi put je primetio veliku ekološku i biološku vrednost i predložio stvaranje zaštićenog područja. Šest godina kasnije, lokalni ribari na ostrvu Alonisos su nakon konsultacija prihvatili izglede za osnivanje parka u regionu i obavezali su se da pomognu u njegovoj zaštiti. Godine 1986, Kancelarija za prefekturu Magnezije je izdao prvu naredbu za zaštitu regiona, nakon čega su usledile odluke ministarstava za pitanja okoline, poljoprivrede i trgovačke mornarice. Novoformirana nevladina organizacija Mama, sastavljena od mladih morskih biologa, 1990. godine uspostavila je stalni tim u području rezervata i nabavila istraživački brod IFAW-ODYSSEAS za pomoć u sistemskom praćenju populacije mediteranske medvedice, koji je ostao do 2006. godine. Godinu dana kasnije osnovali su u Alonisosu prvi zdravstveni centar ove vrste u Mediteranu[2].

Predsedničkim dekretom, koji je donesen radi razgraničenja zaštićenih zona i mera zaštite, previđeno je stvaranje lokalne Agencije za upravljanje rezervama. Nevladina organizacija Mama, uz pomoć Evropske komisije, pokrenula je program podrške i nadzora. Ova akcija se sprovodi sa lokalnim operaterima brze plovidbe Alonisos i prvih nekoliko godina u bliskoj saradnji sa Ribarskom zadrugom Alonisos. Nakon studije o životnoj sredini koja je trajala nekoliko godina, donesena je zajednička odluka kojom se utvrdio sastav upravnog odbora Parka. Ukupna odgovornost za upravljanje rezervatom prešla je na novu upravnu agenciju.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Površinama ostrva dominiraju stene. Glavne karakteristike su strme stenovite padine koje se spuštaju do mora i pećina, koje su važan deo staništa medvedice. Različiti tipovi zemljišta se susreću na ostrvu Alonisos. Što se tiče vode - izvori slatke vode su retki.

Geografska izolacija područja, njegova morfologija, ograničeni stupanj ljudskog uplitanja i netaknuto stanje prirodnog okruženja čine kopnena i morska područja Parka idealnim staništem za mnoge ugrožene vrste biljaka i životinja

Klima[uredi | uredi izvor]

Mediteran se karakteriše sa umerenim padavinama tokom zime i dugim sušnim letima. Prosečna godišnja temperatura iznosi 17 °C, a prosečna količina padavina je 515 mm.

Flora i fauna[uredi | uredi izvor]

Ostrva su prekrivena mediteranskom šumom i vegetacijom makije kao i mnoge vrste četinara, divlje masline, vresovi. Gariga je takođe česta pojava i sastoji se od mnogih vrsta. Podvodna morska trava je posebno značajna za razvoj drugih organizama i zadržavanje i kruženje suspendovanih čestica i različitih supstanci u morskoj sredini i oni su u širokom opsegu u ovom području.

Područje Parka je važno stanište za mnoge vrste riba (oko 300), ptice (do 80 vrsta), gmizavce i sisare. Pored sredozemne medvedice, ovde se mogu naći crveni koralj, mrki soko, morski vranac i divlja koza. Neke od ptica koje se vide su orao, kormoran i beli galeb. Podvodna fauna je takođe raznovrsna, sa mnogim vrstama bentosa i riba. Različite vrste delfina i neke vrste kitova mogu se videti u regionu, kao što su obični delfin , prugasti delfin, kljunasti delfin, grind i ulješura.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Visit Greece | Marine Parks and zoos”. Arhivirano iz originala 05. 12. 2014. g. Pristupljeno 20. 05. 2019. 
  2. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 18. 02. 2012. g. Pristupljeno 20. 05. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]