Nacionalni park Vadensko more (Šlezvig-Holštajn)
Nacionalni park Vadensko more | |
---|---|
IUCN kategorija II (nacionalni park) | |
Mjesto | Severno more, Šlezvig-Holštajn Nemačka |
Najbliži grad | Husum, Tening |
Koordinate | 54° 27′ 23″ N 8° 38′ 47″ E / 54.45639° S; 8.64639° I |
Površina | 4415 km² |
Osnovano | 1. oktobar 1985. godine |
Nacionalni park Vadensko more (nem. Nationalpark Schleswig-Holsteinisches Wattenmeer) je nacionalni park stacioniran u Šlezvig-Holštajn, najsevernijoj saveznoj državi Nemačke na području koje se nalazi uz Vadensko more.
Park je osnovan 1. oktobra 1985. godine od strane parlamenta Šlezvig-Holštajn, zakonom o nacionalnom parku iz 22. jula 1995. godine, koji je značajno proširen 1999. godine. Zajedno sa Nacionalnim parkom Vodensko more u Donjoj Saksoniji, Nacionalnim parkom Vodensko more u Hamburgu i sa delovima Labe koji ne spadaju u rezervat prirode, formiraju nemački deo Vodenskog mora.
Ovaj nacionalni park proteže se od nemačko—danske morske granice na severu, sve do ušća reke Labe. Park se prostire i u Severno—frizijskom području, gde obuhvata delove Severno-Frizijskih ostrva i grupu malih ostrva Haligen. Nacionalni park nastanjuje veliki broj biljnih i životinjskih vrsta, karatekrističnih za područja Vadenskog mora, posebno veliki broj morskih svinja, morskih utvi (Tadorna tadorna) i biljnih vrsta iz roda Zostera.
Park pokriva površinu od 4415 km² i najveći je nacionalni park u Nemačkoj. Oko 68% površine parka je pod vodom, a 30% je periodično suvo. Od 1990. godine park je ušao u sastav Unesko u okviru programa Čovek i biosfera, a 26. juna 2009. godine proglašen je svetskom baštinom.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Područje parka[uredi | uredi izvor]
Nacionalni park pokriva područje Šlezviga-Holštajna, obale Severnog mora, sve do granice sa Danskom na severu i ušća reke Labe na jugu. U severnom delu, granica nacionalnog parka se prostire na 19 km teritorijalnog mora, dok na jugu dostiže granicu na oko 4,8 km teritorijalnog mora.[1] Morski nasip i plaže nisu deo nacionalnog parka, tako da samim tim nisu ni pod zaštitom.[2] U okviru parka i zaštitne zone ne nalaze se naseljena ostrva u moru, uključujući pet nemačkih Seversno-friskijih ostrva, najveće ostrvo Haligen, ostrva Langenes, Hoge, Grede i Eland.[3][4]
Flora i fauna[uredi | uredi izvor]
Slana voda, plima i jaki vetrovi karakteristični su za podrućje Nacionalnog parka Vadensko more. Samo izuzetno specijalizovani organizmi mogu se prilagoditi životu na ovom prostoru. Park nastanjuje veliki broj migracionih ptica, naročito u proleće i jesen, kada se hrane. U ovom nacionalnom parku popisano je 700 biljnih i 2500 životinjskih vrsta, od koga je 10% njih endemično..[5]
Biljke[uredi | uredi izvor]
Zostera jedina je cvetna biljka u Vadenskom moru koja ima mogućnost da živi pod vodom. Biljke su uglavnom stacionirane u severnom delu parka i pokrivaju površinu od 6000 hektara.[6][7][8] Na močvarnim zemljištima nacionalnog parka karakteristične su Puccinellia maritima, Hordeum marinum, slatinska bokvica i Carex distans.[7] U dolinama se mogu naći male količine biljaka, zbog ekstermnih uslova, a vrste koje tamo rastu uključuju uskolisni vetrogon (Eriophorum angustifolium), rosulju i livadsku lincuru (Gentiana pneumonanthe).[8]
Životinje[uredi | uredi izvor]
U okviru nacionalnog parka, u vodama Vadenskog mora živi veliki broj vodenih svinja, sivih foka i običnih tuljana, kojih prema popisu administracije nacionalnog parka iz 2017. ima 13.000. Skoro polovina populacije običnih tuljana uginula je tokom epidemije 1988. i 2002. godine.[9][10] Broj sivih foka u parku je 140 i uglavnom nastanjuju peščane predele u blizini ostrva Amrum.[11]
Preko nacionalnog parka tokom godine prođe više od 10 miliona ptica, naročito u proleće i jesen, što ga čini područjem gde je smešteno najviše ptica u Evropi.[5] Park nastanjuju vrste kao što su belolika guska, krivokljuni sprudnik, velika carska šljuka, rečni galeb, ostrigar, sabljarka, grivasta guska i mnoge druge.[12] Poslednjih godina broj ptica se izuzetno smanjio, a pretpostavlja se da je glavni razlog za to razvoj turizma.[13]
Na prostoru parka nastanjeno je preko 200.000 pataka, što je redak primerak u svetu ovolikog broja pataka na jednom području [14]
Galerija[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Legler, str. 189–208
- ^ Rudolf Eugen Kelch: Viel Lärm um nichts oder wie Schleswig-Holstein sein Nationalparkgesetz novelliert als pdf Arhivirano 2011-07-19 na sajtu Wayback Machine
- ^ BfN: Landschaftssteckbrief
- ^ CWSS, str. 19–30
- ^ a b MLUL, str. 11–31
- ^ „Bundesamt für Seeschifffahrt und Hydrographie: „Seegräser und Grünalgenbestand im Schleswig-holsteinischen Wattenmeer"”. Arhivirano iz originala 03. 01. 2018. g. Pristupljeno 23. 04. 2018.
- ^ a b CWSS, str. 89–93
- ^ a b Schutzstation Wattenmeer: „Pflanzen im Watt"
- ^ Bettina Reineking: Seal epidemic 2002: Information on Dead Seals in the North Sea, Wadden Sea and the Kattegat/Skagerrak Area in 2002. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. septembar 2015) Common Wadden Sea Secretariat, 2003, accessed 10 November 2011.
- ^ Anders Galatius et al.: Aerial surveys of Harbour Seals in the Wadden Sea in 2017. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. novembar 2017) Comman Wadden Sea Secretariat, 2017, accessed 10 November 2017.
- ^ Sophie Brasseur et al.: TSEG Grey Seal surveys in the Wadden Sea and Helgoland in 2016 - 2017. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. novembar 2017) Comman Wadden Sea Secretariat, 2017, accessed 10 November 2017.
- ^ CWSS, str. 94–100
- ^ Landesamt 2001, str. 64–67
- ^ CWSS, str. 53
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Christiane Gätje: Sozio-ökonomisches Monitoring in der Nationalpark-Region - SÖM-Bericht 2017, 2017, LKN.SH - Nationalparkverwaltung, als PDF Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. novembar 2017)
- Christiane Gätje: Sozio-ökonomisches Monitoring in der Nationalpark-Region - SÖM-Bericht 2015, 2015, LKN.SH - Nationalparkverwaltung, als PDF Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. novembar 2017)
- Christiane Gätje: Sozio-ökonomisches Monitoring in der Nationalpark-Region - SÖM-Bericht 2014, 2014, LKN.SH - Nationalparkverwaltung, als PDF Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. децембар 2017)
- Dirk Legler: Die Organisation deutscher Nationalparkverwaltungen. Nomos, Baden-Baden. 2006. ISBN 978-3-8329-1978-8.
- Landesamt für den Nationalpark Schleswig-Holsteinisches Wattenmeer (Hrsg.): Wattenmeermonitoring 2000 – Schriftenreihe des Nationalparks Schleswig-Holsteinisches Wattenmeer, Sonderheft, Tönning 2001
- Landesamt für den Nationalpark Schleswig-Holsteinisches Wattenmeer (Hrsg.): SÖM-Bericht 2008 als pdf[mrtva veza]
- Landesamt für den Nationalpark Schleswig-Holsteinisches Wattenmeer / Landesamt für den Nationalpark Niedersächsisches Wattenmeer / Umweltbundesamt (Hrsg.): Umweltatlas Wattenmeer. Bd. 1 (Nordfriesisches und Dithmarscher Wattenmeer), Verlag Ulmer, Stuttgart. ISBN 978-3-8001-3492-2.
- Martin Stock et al.: Salzwiesen an der Westküste von Schleswig-Holstein 1986–2001. Boyens Buchverlag, Heide. 2005. ISBN 978-3-8042-0703-5.
- Ministerium für Landwirtschaft, Umweltschutz und Ländliche Räume des Landes Schleswig-Holstein (MLUL) (Hrsg.): Bericht zur Überprüfung des Biosphärenreservats Schleswig-Holsteinisches Wattenmeer und Halligen durch die UNESCO. Berichtszeitraum 1990 bis 2005. Juni 2005 als pdf[mrtva veza]
- Robert Habeck et al.: "Eckpunktevereinbarung zur Miesmuschelkulturwirtschaft im Nationalpark Schleswig-Holsteinisches Wattenmeer", Kiel 2015, LKN.SH Nationalparkverwaltung, als PDF Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. avgust 2018)
- Sophie Brasseur et al.: TSEG Grey Seal surveys in the Wadden Sea and Helgoland in 2016 - 2017, 2017, Common Wadden Sea Secretariat, als PDF
- Wanner, A., Stock, M., Jensen, K.: Salzmarschen im Nationalpark Schleswig-Holsteinisches Wattenmeer - Vegetationsveränderungen in den letzten 20 Jahren., 2014, Natur und Landschaft 89, 17-25.