Nacistička partija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija
Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei
Amblem Nacionalsocijalističke njemačke radničke partije
SkraćenicaNSDAP
VođaAnton Dreksler (1920—1921)
Adolf Hitler (1921—1945)
Martin Borman (1945)
OsnivačAnton Dreksler
SloganJedan narod, jedno carstvo, jedan vođa
Osnovana1919.
Raspuštena1945. (26 god.)
PrethodnikNjemačka radnička partija (DAP)
SedišteMinhen
 Treći rajh
NovineNarodni posmatrač
Mladi ogranakHitlerova omladina
Broj članova  (1945)8.500.000
Ideologijanacizam,
socijaldarvinizam
Politička pozicijakrajnja desnica
Religijaneopaganizam,
okultizam
Bojebraon; crvena, bela, crna (boje zastave Njemačkog carstva)
HimnaZastavu visoko
(njem. Die Fahne hoch)
Rajhstag
1933.
288 / 647
Zastava stranke
Administrativna podela Njemačke pod NSDAP-om 1926, 1928, 1933. i 1937.
Članska knjižica Nacionalsocijalističke njemačke radničke partije

Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija (njem. Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei), poznatija po svom akronimu NSDAP (od njem. NSDAP), ili kao Nacistička partija (njem. Die Nazi-Partei), bila je politička stranka u Njemačkoj od 1919. do 1945. godine.[traži se izvor]

Adolf Hitler, posljednji vođa stranke, bio je imenovan za kancelara Njemačke 1933. godine od strane predsjednika Paula fon Hindenburga. Hitler je ubrzo uspostavio totalitarni režim, poznatiji kao Treći rajh.[traži se izvor]

Stranačka ideologija je odbacivala neuspjehe komunizma, liberalizma i demokratije, a podržavala je „rasnu čistoću njemačkog naroda”. Stranka je progonila sve one koji bi bili označeni kao rasni neprijatelji tj. „životi nedostojni života” (njem. Lebensunwertes Leben). Ovo je uključivalo Jevreje, Rome i tzv. „hibride” (njem. Mischlinge) zajedno sa komunistima, homoseksualcima, mentalnim i psihičkim bolesnicima, i drugim.[traži se izvor]

Hitlerova želja da izgradi Veliko njemačko carstvo, služeći se ekspanzionističkom politikom, dovela je do izbijanja Drugog svjetskog rata.[traži se izvor]

Početak i zabrana: 1923[uredi | uredi izvor]

NSNRP logo

NSDAP je nastala iz promjene imena Njemačke radničke partije, DAP) 24. februara 1920. Istog dana je objavljen njen politički program sa 25 tačaka. Glavni ciljevi su bili revizija Versajskog sporazuma, oduzimanje državljanstva Jevrejima, ujedinjenje svih Nijemaca u jednu veliku Njemačku kao i staranje o njemačkom narodu. Nedugo zatim je počelo izdavanje prvih članskih kartica. Pošto je NSDAP htela da gestom pokaže svoju veličinu, kartice nisu počeli da izdaju od broja 1, već od 501. U tom kontekstu je Hitler dobio broj 555. Do 1923. pristalice NSDAP su uglavnom bile iz Bavarske. Iste godine su Francuzi i Belgijanci vojno intervenisali u Rurskoj oblasti, što je kod Nijemaca izazvalo burne reakcije. Dok su Francuzi htjeli da obezbjede plaćanje njemačkih reparacija kroz okupiranje Rurske oblasti kao hipoteku, njemački radnici su krenuli u bojkot. Njemačka država je štrajkačima plaćala platu, ali je u isto vrijeme proizvod stao. Plate su finansirane uz brzo štampanje novca, što je izazvalo veliku inflaciju, širenje siromaštva i destabilizaciju političkih prilika. U namjeri da iskoristi tu situaciju, Hitler je krenuo u Pivnički puč.[traži se izvor]

Posle neuspjeha puča NSDAP je zabranjena 23. novembra 1923. zajedno sa Komunističkom partijom Njemačke od strane generala Hansa fon Sekta. Njen vođa Hitler je osuđen na zatvorsku kaznu u zatvoru Landsberg.[traži se izvor]

Stranka tokom Hitlerovog odsustva[uredi | uredi izvor]

Nakon povratka Hitlera iz zatvora, budućnost partije je bila sasvim neizvjesna. Vajmarska Republika je uspjela da stabilizuje valutu, čime je ojačala svoj autoritet. Krajem februara 1924. ukinuto je vanredno stanje. Ako se uzme u obzir da je i stopa nezaposlenosti pala, moglo se reći da je država bila na dobrom putu normalizacije.[traži se izvor]

NSDAP je bila u veoma lošem stanju, jer je i dalje bila zabranjena kao i njene partijske novine Narodni posmatrač (nem. Völkischer Beobachter). Hitler je odabrao Rozenberga kao privremenog vođu. Međutim on nije bio u stanju da ujedini partiju. Zbog različitih mišljenja individualaca kao Erih Ludendorf, Gregor Štraser i Ernst Rem prijetio je raspad partije. Kad je Hitler izašao iz zatvora, nisu ga očekivali konkurenti nego posvađane frakcije partije. Njima je Hitler ličio na dugo čekanog spasioca. Samo uz takvu situaciju je Hitler mogao da preuzme potpunu vlast u partiji.[1] Par godina kasnije Hitler je izjavio:

Šta inače nikad ne bi bilo moguće, mogao sam lani (posle izlaska iz zatvora) svakome u partiji reći: Od sada se bijemo, kao što ja želim, i nikako drugačije.[2]

Uspon: 1925—1933[uredi | uredi izvor]

Adolf Hitler je pušten iz zatvora decembra 1924. godine. Sledeće godine on je ponovno osnovao i reorganizovao Nacionalsocijalističku partiju, i stavio se na njeno čelo kao neprikosnoveni vođa. Nova Nacionalsocijalistička partija nije bila više paravojna organizacija, i poricala je bilo kakve namjere dolaska na vlast silom. U svakom slučaju, ekonomska i politička situacija se stabilizovala i desničarski pokreti iz 1923. godine su marginalizovani, tako da nije bilo mogućnosti za daljim revolucionarnim avanturama. Nacionalsocijalistička partija je 1925. godine podijeljena u korpus političkih vođa (njem. Korps der politischen Leiter), kojeg je postavljao Hitler, i u opšte članstvo (njem. Parteimitglieder). Stranka i SA su bili odvojeni i legalnost stranačkog rada je unapređena. U znak ovog, stranka je počela da učlanjuje žene. SA i SS (osnovani aprila 1925. kao Hitlerova telesna straža, pod komandom Himlera) su bili opisivani kao grupa za podršku, i svi članovi ovih grupa su prvo morali da postanu redovni članovi stranke.[traži se izvor]

Zamjenik stranačkog vođe je bio Rudolf Hes, ali on nije imao stvarnu vlast unutar stranke. Do ranih 1930-ih, vodeći članovi partije, osim Hitlera su bili Hajnrih Himler, Jozef Gebels i Herman Gering. Ispod korpusa političkih vođa su se nalazile stranačke regionalne vođe, gaulajteri, i svaki od njih je rukovodio strankom u svom regionu (njem. Gau). Bilo je 98 regiona za Njemačku i dodatnih sedam za Austriju, Sudete (u Čehoslovačkoj), Dancig i Sar (tada pod francuskom okupacijom). Jozef Gebels je počeo svoj uspon u stranačkoj hijerarhiji kao gaulajter Berlina-Brandenburga 1926. godine.[3]

Program[uredi | uredi izvor]

Za detalje o programu NSDAP pogledati članak Nacionalsocijalistički program

Program Nacionalsocijalističke nemačke radničke partije je usvojen 1918. godine, i sastojao se od 25 tačaka, koje su predstavljljale spoj nacionalizma i socijalizma.[traži se izvor]

Stranački sastav[uredi | uredi izvor]

Vođstvo[uredi | uredi izvor]

Firer[uredi | uredi izvor]

Na čelu Nacionalsocijalističke partije se nalazio firer (njem. Der Führer), koji je imao neograničenu vlast i potpunu kontrolu nad strankom. Svi drugi stranački organi su bili potčinjeni fireru i izvršavali su njegove instrukcije. Godine 1934, firer Adolf Hitler je osnovao nezavisni stranački organ, Firerovu kancelariju, sa svojim organizacionim jedinicama.[traži se izvor]

Neposredno ispod Firerove kancelarije se nalazio Štab zamjenika firera, na čelu sa Rudolfom Hesom, a zatim Partijska kancelarija (njem. Parteikanzlei), na čelu sa Martinom Bormanom.[traži se izvor]

Rajhslajteri[uredi | uredi izvor]

Rajhslajteri (njem. Reichsleiters) su bili direktno potčinjeni fireru, a ukupno ih je bilo osamnaest. Oni su po vlasti i uticaju bili izjednačeni sa ministrima u Hitlerovom kabinetu. Rajhslajteri su kolektivno sastavljali Rajhslajtung NSDAP (njem. Reichsleitung der NSDAP), kojem je sjedište bilo u Minhenu. Za razliku od gaulajtera, rajhslajteri nisu imali posebna geografska područja pod svojom vlašću, nego su bili odgovorni za pojedinačne resore.[traži se izvor]

Opšte članstvo[uredi | uredi izvor]

Opšte članstvo (njem. Parteimitglieder) popunjavali su gradski i ruralni pripadnici nižih i srednjih staleža. 7% pripadnika pripadalo je višem staležu, drugih 7% bili su seljaci, 35% su bili industrijski radnici i 51% članova je bilo opisano kao srednji stalež.[traži se izvor]

Kada je Nacionalsocijalistička partija došla na vlast 1933. godine imala je preko 2 miliona članova. Stranka je privlačila masu članova, pa je tako do svog nestanka brojala 8,5 miliona članova. Mnogi članovi su se učlanili samo zbog karijere, ali stranka je imala bar jedan milion aktivnih članova.[traži se izvor]

Vojno članstvo[uredi | uredi izvor]

Pristalice Nacionalsocijalističke partije koje su želeli da izgrade vojnu karijeru regrutovani su u Vafen SS, ali velik broj njih je regrutovan i u Vermaht, a kasnije još više jer je počeo Drugi svetski rat. Regrutovanje u Vermaht bilo je dopušteno samo politički neaktivnim, a svaki nacista koji bi se pridružio Vermahtu morao je istupiti iz Nacionalsocijalističke partije.[traži se izvor]

Taj način regrutovanja je kasnije napušten, a kad je počeo Drugi svetski rat u Vermahtu je bilo i članova Nacionalsocijalističke partije. Brojni rezervisti Vermahta su bili takođe članovi Nacionalsocijalističke partije.[traži se izvor]

Studentsko članstvo[uredi | uredi izvor]

Godine 1926, Nacionalsocijalistička partija je formirala posebno odeljenje za učlanjivanje studentske populacije, poznatim pod nazivom Nacionalsocijalistička nemačka studentska liga.[traži se izvor]

Žensko članstvo[uredi | uredi izvor]

Nacionalsocijalistička ženska liga je bila organizacija žena unutar stranke. Do 1938. godine je imala oko 2 miliona članova.[traži se izvor]

Inostrano članstvo[uredi | uredi izvor]

Partijski članovi koji su živeli van Nemačke su bili učlanjivani u Inostranu organizaciju (njem. Auslands-Organisation). Organizacija je bila rezervisana samo za tzv. „etničke Nemce” (njem. Volksdeutsche). Oni koji nisu imali njemačko državljanstvo nisu mogli da se učlane.[traži se izvor]

Paravojne grupe[uredi | uredi izvor]

Postojalo je i nekoliko paravojnih grupa koje su podržavale Nacionalsocijalističku stranku i njene ciljeve. Članovi paravojnih grupa su morali prvo da budu članovi stranke, a zatim su po želji mogli da se učlane u neku od grupa. Veliki sastav stranačkih paravojnih grupa su bili zasebni za svaku paravojnu grupu.[traži se izvor]

Veće stranačke paravojne grupe su bile:

  • Schutzstaffel (SS) — Zaštitni odred
  • Sturmabteilung (SA) — Jurišni odred
  • Nationalsozialistisches Fliegerkorps (NSFK) — Nacionalsocijalistički leteći korpus
  • Nationalsozialistisches Kraftfahrerkorps (NSKK) — Nacionalsocijalistički motociklistički korpus

Hitlerjugend je bio takođe paravojna grupa koju su vodili punoletni članovi, a u nju su se učlanjivali mladići od 14 do 18 godina. Savez njemačkih djevojaka je bila ekvivalentna grupa za devojke.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Fest 2006, str. 357–360.
  2. ^ Fest 2006, str. 360.
  3. ^ Nicholls 2000, str. 102.
  4. ^ Lepage 2008, str. 34.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]