Najade

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Najada
V. Votrhaus, 1872.

Najade (grč. Ναιάδες) (lat. Naiades) u grčkoj mitologiji su bile su vodene nimfe koje su gospodarile potocima, izvorima, rekama i fontanama.[1] Ime Najada je izvedeno od reči (grč. νάειν) što znači „proticati“ ili „teći“, a nazivaju ih i Hidrijadama ili tekućim damama — „Hydriades“.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Najade i Hil
V. Votrhaus, 1893.

Među Najadama, u najširem smislu su se ubrajale i Okeanide, kćerke Titana Okeana, kojih je bilo preko tri hiljade, i Nereide, kćerke morskog boga Nereja, kojih je bilo oko sto. Najade su, kao što su Okeanide povezivane sa slanom vodom, a Nereide sa Sredozemljem, bile povezivane sa svežom, kopnenom vodom — nimfe kopnenih voda — od koje su u potpunosti zavisile i kada bi se, Najadino vodeno telo osušilo, ona bi umrla.

Nijade su se, prema mestu obitovanja, delile na rečne, jezerske i izvorska nimfe, a život su većinom provodile u pesmi i igri.

Među najomiljenijim pratiocima Najada su bili sileni, satiri i panovi, a od bogova Apolon i Hermes kao i boginja Artemida.

Najade se dele na:

Najade su bile sklone ljudima, pružajući vlagu njihovim poljima i plodnost oranicama, a neke Najade, koje su bile zaštitnice mineralnih izvora znale su i lečiti ljude. Nijade su imale različite sudbine. Neke od Najada su živele na Olimpu, a one koje su živele sa smrtnim muževima, najčešće su imale nesretnu sudbinu.

Kult Najada[uredi | uredi izvor]

Najade su bile poštovane kao boginje, a mladi su im posvećivali uvojke svoje kose, i, ritualno, utapanjem u vodu, žrtvovali životinje. Pored izvora i rečnih tokova, baš zbog Nijada, često su prebivale i proročice.

Grci, a posle njih su to nastavili i Rimljani, su poštovali nimfe Najade prinoseći im žrtve i gradeći im svetilišta i hramove u prirodi, a i u gradovima.

Sačuvan je velik broj umetničkih predmeta sa likovima Nijada, kao što su oslikane vaze, reljefi, kipovi i mozaici. Njihovi skulpture su i danas omiljen ukras fontana, a posebno se ističe Rutelijeva „Fontana Najada“ na rimskome trgu Esedri. Imena Najada mogu se uočiti i na pramcima brodova u sredozemlju .

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zamarovski 1985, str. 227.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Zamarovski, Vojteh (1985). Junaci antičkih mitova: Leksikon grčke i rimske mitologije. Zagreb. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]