Najduža zgrada u Beogradu
Meander | |
Najduža zgrada u Beogradu, stambeni meander | |
Informacije
| |
---|---|
Lokacija | Novi Beograd, Srbija |
Status | deo prostorno kulturno-istorijske celine (Sl. glasnik RS 06/2021) |
Sagrađena | 1960-1966 |
Broj spratova | P+4+Pk |
Kompanije
| |
Arhitekta | Leonid Lenarčič, Milosav Miša Mitić, Ivan Petrović, Ivan Simović i Mihailo Čanak |
Najduža zgrada u Beogradu, dužine od skoro 1000 metara, nalazi se u bloku 21, u opštini Novi Beograd.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Procesi projektovanja i izgradnje trajali su u periodu od 1960. do 1966. godine, i to je bio poslednji izvedeni objekat prema originalnom rešenju urbanističko-arhitektonske celine Bloka 21.[1] Zgrada je delo grupe "Beogradskih pet" (aktivne između 1954. i 1970. godine), koju su činile sledeće arhitekte: Leonid Lenarčič (1932-2011), Milosav Miša Mitić (1932-1970), Ivan Petrović (1932-2000) Ivan Simović (1932-2012) i Mihailo Čanak (1932-2014).
U to vreme, izgradnja objekta je predstavljala veliki građevinski poduhvat. Objekat, po projektu - "stambeni blok B-7", je predviđen za stambeno zbrinjavanje vojnih lica. Projektant Čanak je u jednom intervjuu izjavio da su mu minimalistički zahtevi investitora bili najveća otežavajuća okolnost.[2]
Ime zgrade[uredi | uredi izvor]
Zgrada nosi dva neformalna naziva Lamela i Meander, a službeni naziv je stambeni blok "B-7"
Izgled zgrade[uredi | uredi izvor]
Prema Čankovoj klasifikaciji, zgrada Meandra pripada takozvanoj industrijskoj moderni.[3] Zgrada se sastoji od devet lamela, spojenih tako da obrazuju dvostruko latiničko slovo S. Ima prizemlje, 4 sprata i potkrovnu etažu sa krovnom terasom. Ima 62 ulaza, sa ukupno 798 stanova.[4]
Prema Markoviću, u njoj je, po useljenju prvih stanara, živelo oko 3 500 ljudi, zgrada je imala 6 380 vrata i 5 152 prozora.[5]
Meander je izgrađen u središnjem delu bloka, a nalazi se na čak četiri različite adrese, odnosno lamele pripadaju sledećim ulicama: Bulevar Mihajla Pupina 15-43 i 47-81, Bulevar Zorana Đinđića 30-40 i 46-62, Ulica Milentija Popovića 2-14 i ulica Antifašističke borbe 1-13.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Anđelković, Goran (2018). Specifičnosti in pomen tlorisne zasnove večstanovanjske arhitekture modernizma v obdobju 1950–1973 v Beogradu, Ljubljani in Zagrebu, str. 334-360.
- ^ Anđelković, Goran. „Intervju sa arhitektom Mihailom Čankom, 20. avgust 2012. godine”. Pristupljeno 17. 02. 2021.
- ^ Čanak, Mihailo (2014). Automonografija, str. 48-49.
- ^ Anđelković, Goran (2018). Specifičnosti in pomen tlorisne zasnove večstanovanjske arhitekture modernizma v obdobju 1950–1973 v Beogradu, Ljubljani in Zagrebu, str. 415.
- ^ Marković, Jovan (1968). Novi Beograd 1948-1968,str. 30.