Najkorisniji igrač fajnal fora Evrolige u košarci

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Najkorisniji igrač fajnal fora Evrolige (engl. Euroleague Final Four MVP) godišnja je nagrada koju Evroliga u košarci dodeljuje igraču koji je prikazao najbolju igru tokom fajnal fora ovog takmičenja i smatra se najprestižnijim pojedinačnim priznanjem u evropskoj profesionalnoj klupskoj košarci. Prvi put je dodeljena u sezoni 1987/88, kada je i odigran prvi fajnal-for. U periodu od 1958. do 1987. godine umesto najkorisnijeg igrača imenovan je najbolji strelac finala.

Trostruki dobitnici ove nagrade bili su Toni Kukoč i Vasilis Spanulis, a dvostruki Dejan Bodiroga, Dimitris Dijamantidis i Vasilije Micić. Uobičajeno je da nagrada pripadne najboljem igraču tima osvajača Evrolige, ali je bilo i dva izuzetka (sezone 1992/93. i 1993/94). U pet navrata je isti igrač te sezone osvajao i nagradu za najkorisnijeg igrača svih prethodnih faza takmičenja (Dimitris Dijamantidis u sez. 2010/11, Vasilis Spanulis u sez. 2012/13, Nando de Kolo u sez. 2015/16, Luka Dončić u sez. 2017/18. i Vasilije Micić u sez. 2020/21).

Dosadašnji dobitnici[uredi | uredi izvor]

Sezona Igrač Klub
1987/88. Sjedinjene Američke Države Bob Makadu Italija Olimpija Milano
1988/89. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Dino Rađa Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Split
1989/90. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Toni Kukoč Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Split (2)
1990/91. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Toni Kukoč (2) Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Split (3)
1991/92. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Predrag Danilović Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Partizan
1992/93. Hrvatska Toni Kukoč (3) Italija Trevizo
1993/94. Savezna Republika Jugoslavija Žarko Paspalj Grčka Olimpijakos
1994/95. Litvanija Arvidas Sabonis Španija Real Madrid
1995/96. Sjedinjene Američke Države Dominik Vilkins Grčka Panatinaikos
1996/97. Sjedinjene Američke Države Dejvid Rivers Grčka Olimpijakos (2)
1997/98. Savezna Republika Jugoslavija Zoran Savić Italija Virtus Bolonja
1998/99. Sjedinjene Američke Države Tajus Edni Litvanija Žalgiris
1999/00. Savezna Republika Jugoslavija Željko Rebrača Grčka Panatinaikos (2)
2000/01. (F) Sjedinjene Američke Države Arijel Megdonald Izrael Makabi Tel Aviv
2000/01. (U) Argentina Emanuel Đinobili Italija Virtus Bolonja (2)
2001/02. Savezna Republika Jugoslavija Dejan Bodiroga Grčka Panatinaikos (3)
2002/03. Savezna Republika Jugoslavija Dejan Bodiroga (2) Španija Barselona
2003/04. Sjedinjene Američke Države Entoni Parker Izrael Makabi Tel Aviv (2)
2004/05. Litvanija Šarunas Jasikevičijus Izrael Makabi Tel Aviv (3)
2005/06. Grčka Teodoros Papalukas Rusija CSKA Moskva
2006/07. Grčka Dimitris Dijamantidis Grčka Panatinaikos (4)
2007/08. Sjedinjene Američke Države Trejdžan Langdon Rusija CSKA Moskva (2)
2008/09. Grčka Vasilis Spanulis Grčka Panatinaikos (5)
2009/10. Španija Huan Karlos Navaro Španija Barselona (2)
2010/11. Grčka Dimitris Dijamantidis (2) Grčka Panatinaikos (6)
2011/12. Grčka Vasilis Spanulis (2) Grčka Olimpijakos (3)
2012/13. Grčka Vasilis Spanulis (3) Grčka Olimpijakos (4)
2013/14. Sjedinjene Američke Države Tajris Rajs Izrael Makabi Tel Aviv (4)
2014/15. Argentina Andres Nosioni Španija Real Madrid (2)
2015/16. Francuska Nando de Kolo Rusija CSKA Moskva (3)
2016/17. Sjedinjene Američke Države Ekpe Judo Turska Fenerbahče
2017/18. Slovenija Luka Dončić Španija Real Madrid (3)
2018/19. Sjedinjene Američke Države Vil Klajbern Rusija CSKA Moskva (4)
2019/20. Nagrada nije dodeljena.[a]
2020/21.[2] Srbija Vasilije Micić Turska Anadolu Efes
2021/22.[3] Srbija Vasilije Micić (2) Turska Anadolu Efes (2)
2022/23.[4] Zelenortska Ostrva Valter Tavares Španija Real Madrid (4)

Uspešnost[uredi | uredi izvor]

Po dobitnicima[uredi | uredi izvor]

Poz. Igrač Broj nagrada
1. Hrvatska Toni Kukoč 3
Grčka Vasilis Spanulis
3. Srbija Dejan Bodiroga 2
Grčka Dimitris Dijamantidis
Srbija Vasilije Micić
6. Sjedinjene Američke Države Dominik Vilkins 1
Srbija Predrag Danilović
Francuska Nando de Kolo
Slovenija Luka Dončić
Sjedinjene Američke Države Vil Klajbern
Argentina Emanuel Đinobili
Sjedinjene Američke Države Tajus Edni
Litvanija Šarunas Jasikevičijus
Sjedinjene Američke Države Ekpe Judo
Sjedinjene Američke Države Trejdžan Langdon
Sjedinjene Američke Države Bob Makadu
Sjedinjene Američke Države Arijel Makdonald
Španija Huan Karlos Navaro
Argentina Andres Nosioni
Grčka Teodoros Papalukas
Sjedinjene Američke Države Entoni Parker
Srbija Žarko Paspalj
Hrvatska Dino Rađa
Sjedinjene Američke Države Tajris Rajs
Srbija Željko Rebrača
Sjedinjene Američke Države Dejvid Rivers
Litvanija Arvidas Sabonis
Srbija Zoran Savić
Zelenortska Ostrva Valter Tavares

Po klubovima dobitnika[uredi | uredi izvor]

Poz. Klub Broj nagrada
1. Grčka Panatinaikos 6
2. Izrael Makabi Tel Aviv 4
Grčka Olimpijakos
Španija Real Madrid
Rusija CSKA Moskva
6. Hrvatska Split 3
7. Turska Anadolu Efes 2
Španija Barselona
Italija Virtus Bolonja
10. Litvanija Žalgiris 1
Italija Olimpija Milano
Srbija Partizan
Italija Trevizo
Turska Fenerbahče

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zbog pandemije kovida 19 takmičenje je ove sezone obustavljeno posle 28 kola. Godišnje pojedinačne nagrade nisu dodeljene.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „ECA Shareholders Executive Board announces decisions regarding 2019-20 and 2020-21 seasons”. euroleaguebasketball.net. 25. 5. 2020. Arhivirano iz originala 26. 05. 2020. g. Pristupljeno 25. 5. 2020. 
  2. ^ „Micic is chosen Final Four MVP”. euroleague.net. 30. 5. 2021. Pristupljeno 30. 5. 2021. 
  3. ^ „Micic repeats as Final Four MVP!”. euroleaguebasketball.net. 21. 5. 2022. Pristupljeno 21. 5. 2022. 
  4. ^ „Edy Tavares crowned as Final Four MVP”. euroleaguebasketball.net. 21. 5. 2023. Pristupljeno 21. 5. 2023. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]